Pred gotovo deset godina na Sveučilištu u Tokiju skupina znanstvenika na čelu s dr. Takao Someyom razvila je savitljivu elektronsku foliju sa senzorima temperature i pritiska, nešto što bi mogao nositi robot. E-skin, elektronska koža, danas se zahvaljujući napretku tehnologije može proizvoditi po povoljnijoj cijeni nego prije, a u nju uz to stane više komponenti (tankih tranzistora) nego pred deset godina. Ipak, neki dijelovi poput čipova (procesorskih, grafičkih) još uvijek se ne mogu savijati. E-skin je donedavno bio pregrub za ljudsku kožu koja je sama po sebi vrlo fleksibilna i osjetljiva. Točnije, sadrži preko 2 milijuna receptora boli, koje je bilo teško povezati sa senzorima na tankom savitljivom filmu koji sadrži tranzistore. Znanstvenici su taj problem riješili pred dva mjeseca tako što su na tanki film uspjeti ugurati toliko senzora koliko ih ima i ljudska koža. Članak o tome objavljen je u časopisu Nature.
Unutar ultratankog polymer filma ugurani su tranzistori i senzori tanki 1 mikrometar (milijunti dio jednog metra). Takav materijal tanji od papira može se savijati do 230%. Uz to, razlika u temperaturi ili salinitet ne utječu na njegovo funkcioniranje, što znači da se čak može ugraditi i ispod kože. Primjena je zasada fokusirana na medicinske svrhe. Testiranja se obavljaju na životinjama tako što se film stavlja direktno na mišiće blizu njihovog srca. Primajući signale otkucaja u visokoj frekvenciji, znanstveni će moći pobliže otkriti što primjerice uzrokuje srčani udar.
U budućnosti, elektronska koža bi mogla imati bolje sposobnosti od ljudske kože. Zašto ju ne ugraditi u ljude i unaprijediti naše sposobnosti, pitaju se znanstvenici? Kao i u većini slučajeva s naprednom tehnologijom dolazimo do problema s privatnošću – tko će sve imati uvid u psihosomatsko stanje nekog pojedinca putem podataka koje odašilje e-skin? Prednosti će vjerojatno prevladati, iako će “neki NSA” imati uvid u puno detaljnije podatke od onoga što ima danas.
