Kada gledamo fotografije iz 19. stoljeća već smo navikli na pozirane portrete koji su koristili ekstremno duge ekspozicije. U usporedbi s tim fotografije s Kodaka 1 djeluju kao snapshotovi.
Ne, Kodak 1 nije imao detekciju lica i osmjeha, WiFi povezivost, NFC, GPS ili možda dodirni autofokus. Zapravo nije imao nikakav autofokus, a jedino što je s njim dolazilo bio je film s kojim se moglo napraviti 100 ekspozicija. Kad bi ih napravili, cijeli aparat bi poslali natrag Kodaku na obradu i razvijanje, a natrag bi dobili kružne negative. Pretpostavljamo da su bili kružnog oblika da bi se sakrile distorzije koje su nastajale na rubovima kadra.
Kako mnogi fotografi koji i danas rade na film znaju – ograničeni broj ekspozicija tjera fotografa da razmišlja o onom što će fotografirati, a upravo to je ono što nedostaje ogromnom broju fotografija koje vidimo danas na Facebooku ili Instagramu.
Više o temi fotoaparat.
