Test Sony DSC RX100 M2

Napredni kompaktni fotoaparat

 Sony je u zadnjih par godina razvio ljubav prema uzburkavanju vode u foto industriji. Pored odlično prihvaćene NEX serije, hrabrog (ali ne i pametnog) iskoraka sa SLT tehnologijom i prvog mirrorless full-frame aparata na tržištu, pojavio se i mali DSC-RX100, dimenzijama pravi džepni kompakt, a koji je dolazio s velikim 13x8mm senzorom te time nudio višu kvalitetu fotografija nego bilo koji drugi kompakt na tržištu. Nedavno je predstavljen i nasljednik DSC-RX100 II kojeg smo testirali s velikim očekivanjima.

Prednosti

  • +Kvaliteta senzora i fotografija
  • +Širok raspon naprednih podešenja
  • +Zakretni LCD s lijepim prikazom

Nedostaci

  • -Donekle spor u odzivu
  • -Nema vanjski punjač baterije
  • -Čudna softverska oganičenja nekih funkcija

Ergonomija, dizajn i kvaliteta izrade

Kvaliteta izrade je na visokoj razini, dok je RX100 II sa svojih 281 grama težak u ruci za svoju veličinu. No to nam ne smeta već ostavlja dojam uvjerljivosti. Korišteni materijali su i više nego dobri što potvrđuje duboko oštećenje na metalnom desnom rubu aparata; očigledno je nekome od kolega novinara pao na pod, no aparat i dalje radi bez ikakve greške. 

Sony RX100 II (baš kao i njegov prošlogodišnji prethodnik) opet zaslužuje titulu najboljeg kompaktića kojeg možete kupiti. Jednostavno ne postoji drugi uređaj jednako malenih dimenzija sa ovakvom kvalitetom foografija i količinom naprednih postavki. Ako tražite fotić koji doslovno stane u džep, a kvalitetom fotografija je blizu onoga što nudi početna i srednja DLSR i mirrorless klasa, RX100 II je najbolja opcija.

Obzirom na liliputanske dimenzije, tipke su sitne i zbijene te neće najbolje od prve sjesti korisnicima s velikim prstima. Ipak, RX100 II ostavlja mogućnost prilagodbe funkcija raznih tipki korisniku te je aparat moguće odlično personalizirati. Prsten oko objektiva nema zupčanu (kao Canon PowerShot S110) nego glatku rotaciju što nije najbolje rješenje, no to je bio problem i na prvoj generaciji ovog fotića.

Zaslon i tražilo

Zakretni LCD ekran ima 3-inčnu dijagonalu i 1.3 milijuna točkica, ali nije osjetljiv na dodir. Prikaz je detaljan, s lijepim bojama i odličnim kutevima gledanja, u HD rezoluciji (640×480 piksela) što znači 266 ppi. Hvalimo i zakretljivost ekrana (novo naspram prve RX100 generacije), ali ono ipak nije tu da biste radili “selfie”, već za snimanje makro objekata, bez da se morate saginjati po podu, ili pak za snimanje nečeg za što podižete fotoaparat, a da pritom možete vidjeti gdje je usmjeren objektiv.

Na hot-shoe konektor je moguće spojiti vanjsko elektroničko tražilo no njegova cijena je besmisleno visoka – više nego pola fotića, pa sumnjamo da će ga u stvarnosti itko kupiti. To što ekran nema dodirnu funkciju je pomalo neobično za današnje doba, no mi smo se odlično snašli s njime i bez toga. 

Baterija

Ugrađena je ista Li-Ion baterija kao i u prethodniku RX100, kodnog naziva NP-BX1. Iz jednog punjenja ona pruža oko 300 fotografija što je solidno za kompakt (200 je inače prosjek klase). Sony i dalje fosira punjenje baterije u aparatu radi čega je fotić van funkcije par sati. To je možda praktično rješenje na prvi pogled, ali u ovoj klasi i za ovu cijenu očekujemo vanjski punjač, osobito jer će profesionalni korisnici imati više od jedne baterije.

Senzor, kvaliteta fotografija i objektiv

Senzor dimenzija 13.2×8.8mm, dijagonale 1 inča je pravi dragulj. Ima 20 megapiksela i dodatno je usavršen o odnosu na prvu generaciju RX100-ice. Boje kod fotografija su zahvaljujući senzoru odlične, baš kao i oštrina fotografija. Čak je i visoki ISO iznad očekivanja pa u većini situaciji smatramo ISO 3200 posve upotrebljivim, što je rijedak slučaj kod kompaktnih fotoaparata. Tko se razumije u obradu fotografija, iz RAW formata će izvući pravo malo čudo. Bolje od ovoga može se samo iz fizički većeg senzora, a to su micro 4/3 (Olympus i Panasonic mirrorlessi) te APS-C mirrorless i DSLR aparata koji su ipak znatno većih dimenzija od RX100 II.

Zeiss brandirani objektiv ima 3.5x optički zum (preračunato 28-100mm). Blenda ima otvor od odličnih F/1.8 na širokom kutu (dobro za snimanje u uvjetima slabijeg svjetla, jer veći otvor objektiva znači više svjetla na senzoru), ali pada na F/4.9 na punom zumu (dakle, smanjuje se otvor zumiranjem, što je i logično). Optički možda nije posve savršen – ima kromatske aberacije i lagani (zbilja lagani) gubitak oštrine prema rubovima, ali obzirom na fizičke dimenzije aparata nije pošteno prigovarati tome. Manje izvježbano oko te nedostatke neće niti primjetiti, pa ipak dajemo vrlu visoku ocjenu. Objektiv ima i optičku stabilizaciju.

Upravljanje, izbornik i brzina rada

Izbornik je identičan onome koji se koristi u Sony SLR i SLT fotoaparatima. Pregledan je i brz u prikazivanju, no puno opcija bi moglo zbuniti neiskusne korisnike. Razina prilagodljivosti funkcija raznih tipki je vrlo visoka, no postoje neka ograničenja koja je teško shvatiti – primjerice, aktivacija DMF fokusa (AF i manualni istovremeno) poništava sve ostale postavke za prednji kontrolni kotačić.

Na spomenuti kontrolni kotačić je moguće ubaciti do osam različitih funkcija (zum, stepenasti zum, blenda, zatvarač, ISO itd.). “Fn” tipka na pozadini je također programibilna i uz nju se može vezati do sedam funkcija, a na ponudi je otprilike 25 raznih funkcija. Neke pozicije memorije se mogu ostaviti prazne što ubrazava korištenje.

Brzina rada je zadovoljavajuća, no ipak se osjeti da je ovo kompaktić u duši, a ne napredni mirrorles ili DSLR. Uključivanje traje 1-2 sekunde, a pritisak na neku tipku ne donosi trenutačnu reakciju već postoji lagana odgoda do trenutka kad se funkcija zbilja promjeni i ta promjena pokaže na LCD zalsonu. Nije riječ o velikoj odgodi (možda pola sekunde) no to se u praksi primjeti i ostavlja subjektivni dojam kao da vas RX100 II usporava u radu.

Povezivost, memorija

Sony DSC-RX100 II ima microUSB i HDMI konektore, a ugrađeni su i WiFi te NFC bežična povezivost. Ovo zadnje znači da jednostavno možete prebacivati fotografije s aparata na smartphone, putem iPhone ili Android OS aplikacije.

Hot-shoe konektor za vanjsku bljeskalicu je pristuan, baš kao i mogućnost spajanja vanjskog elektroničkog tražila. Netko će možda poželjeti 3.5mm ulaz za mikrofon baš kao i GPS, no nešto mora ostati i za treću generaciju ovog fotića. U svakom slučaju, 3.5 mm ulaz za mikrofon bi ovaj kompakt učinio najboljim za video, barem prema onome što je do sada konkurencija nudila.  

Kod većine Sony aparata je uobičajeno da isti utor podržava SD/SDHC/SDXC i MemoryStick memorijske kartice, a to vrijedi i kod RX100 II modela.

Video snimanje

Full HD video (1920×1080 piksela) ima mogućnost snimanja pri pravih 50 sličica u sekundi (odlično za akcijske snimke), a novost je 24p varijanta koju će cijeniti video entuzijasti. Tako jedino što nedostaje je mogućnost snimanja videa u nižoj HD ili čak VGA rezoluciji pri 120 fps ili više, što bi omogućilo one fine usporene snimke kakve već nude i mobiteli. Full HD snimke su bogate detaljima, s odličnim bojama, no imamo subjektivni dojam da optička stabilizacija ne radi jednako dobro kao u prvoj RX100 generaciji. Zvuk se snima putem ugrađenog Stereo mikrofona.

Autofokus i bljeskalica

Autofokus je brz pri dobrom svjetlu, no treba mu 2-3 sekunde u polumraku. Ukoliko fokusna točka ne pogodi mjesto sa dovolno kontrasta RX100 II neće uspjeti fokusirati, no tada pričamo o vrlo slabom svjetlu u zatvorenim prostorima.

Također, ugrađena je mala iskočna bljeskalica koja prema službenoj specifikaciji može dosegnuti do 15 metara, a tu je i hot shoe za profesionalnu i snažnu vanjsku rasvjetu.

Zaključak

Sony DSC-RX100 II je opravdao sva naša očekivanja. Može sve što je mogao i prethodnik, uz par novih funkcionalnosti i podignutu razinu kvalitete fotografija. Ovo je jedini kompakt s optičkim zumom na tržištu koji pruža kvalitetu fotografija, za mnoge svakodnevno usporediva s onom koju nude veći mirrorless i DSLR aparati. Ukoliko vas ne zanimaju izmjenjivi objektivi, te želite nositi fotić u džepu, RX100 II je najbolja opcija koja trenutno postoji. Nesumnjivo, naša topla preporuka.