Prije nekoliko godina tržište ink jet printera izgledalo je sjajno - cijene printera su kontinuirano padale, a kvaliteta ispisa je bila sve bolja. Ono na što nitko nije mislio je cijena tinti koja nije pratila cijenu printera. Zbog tinti je cijeli sustav postajao neisplativ za korisnika. Još gore, nakon kupnje jeftinog printera i šoka doživljenog brzinom kojom bi se tinte potrošile te cijenom novih, korisnici su se osjećali prevareno. Neki proizvođači su namjerno iskorištavali situaciju. Lexmark je primjer proizvođača koji je išao sa ekstremno niskim cijenama samih printera ali zato besramno visokim cijenama tinti. Ideja im je bila da zaradu ostvaruju na prodaji tinti, a funkcionirala je tako dobro da je prošlog ljeta Lexmark objavio odustajanje od proizvodnje ink jet printera. Ne zato što je ink jet tehnologija loša, dapače, nego zato što su imali krivu strategiju.
Budući da proizvođači nisu nudili rješenje, korisnicima su odgovor ponudili kineski "proizvođači iz garaža". Rješenje je kontinuirani dovod tinte u printer popularniji kao CISS (Contiuous Ink Supply System).
Ideja je da kupite jeftini printer i onda za njega s eBaya naručite velike jeftine tankove s tintom koji se spajaju direktno na printer. Kako se sve spaja trebalo bi biti objašnjeno u jednostavnim YouTube videima. Problem je isti kao i početak rješenja - kineski proizvođači iz garaža. Instaliranje sustava uopće nije jednostavno kao u videima, hrpa sitnica može poći krivo i uništiti cijeli printer, a gubitak garancije ne moramo ni spominjati. Zato je CISS ostao rješenje primarno za geekove koji se vole igrati sa "uradi sam" rješenjima dok je za krajnje korisnike previše nepouzdan i kompliciran.
RJEŠENJE IZ JAPANA?
Epsonu inovacija nije strano područje. Njihovi trenutni ink jet printeri su poznati po tome što jedini koriste micro piezo tehnologiju koja omogućuje printanje bez zagrijavanja glave pisača. I sada su prvi na tržištu ponudili "pravi" kontinuirani sustav za dovod tinte. Stvar funkcionira tako da se na printer spajaju bočice s tintom koje su relativno jeftine, velike, i lako se mijenjaju. Tako se dugoročno postiže puno niža cijena printanja, a mana je to što u startu morate uložiti znatno više novca u sam printer. Konkretna cijena printera i tinti ovisi o modelu printera koji kupite, Epson trenutno nudi nekoliko početničkih modela koji koriste četiri spremnika za tinte (ako se radi o color pisačima) te jedan printer namijenjen razvijanju fotografija koji koristi šest spremnika (L800). Mono inkjet printeri naravno dolaze samo s crnom tintom kod kojih je cijena ispisa još povoljnija. Kako to konkretno utječe na cijene možete vidjeti u tablici (galerija).
Ne morate obraćati pažnju na konkretne modele, jer nasljednici jeftinijih modela će se uskoro pojaviti na tržištu, uz to dolazi i cijeli niz modela koji se razlikuju u detaljima poput ethernet povezivosti. Važnije je primijetiti kako su cijene samih printera puno više nego cijene konkurentnih modela koji daju jednaku kvalitetu ispisa.
Trik je u tome što su cijene tinte puno niže, a ne zaboravite da se radi o bočicama koje omogućavaju ispis puno više stranica ili fotografija nego što dobijete u jednoj zamijeni tinte kod standardnog jeftinog ink jet printera. Kad se sve ubavi u jednadžbu, početno ulaganje u novi tip Epson printera će vam se isplatiti nakon što printate nekoliko tisuća stranica, a sve nakon toga je "čista zarada".
Stoga su Ink Tank modeli namijenjeni određenim skupinama korisnika na određenim tržištima, prvenstveno za male urede i za fotografe, dijelom i za kućne korisnike koji više ispisuju. Dakle korisnici koji printaju 2-3 stranice mjesečno nisu ciljana publika ovih modela, pa za njih i dalje ostaju Epson Expression modeli s klasičnim cartridgeima.