Ako vam se učinilo da piše kako je nastao Blu ray, pročitajte naslov još jednom. Kako je nastao znamo više manje svi... Kako nestaje, jedna je druga priča. Doba kada smo s prijateljima išli u videoteku posuditi najnoviji filmski naslov nisu tako davna. Vremena kada su "kvartovski pirati" distribuirali glazbu svim klincima bila su dio našeg djetinjstva. Komunikacija se ubrzava, 4.4 GB je smješno mala veličina za pohranu podataka, 25 i 50GB nije ništa strašno... Blu ray? Ili ipak ne?
KOMPONENTE KOJE SMO KUPOVALI
U povijesti kućnih medija mogli smo svjedočiti mnogim promjenama. Svaka od tih promjena je bila na bolje. Od video medija najviše nam je poznat VHS sustav. Gotovo da nije bilo kućanstva koje ga nije koristilo, a zadržava se još i danas. Ranih 70-tih, JVC je u suradnji sa Sonyjem i Panasonicom počeo razvijati VHS format. Na pola puta su se svi razdvojili pa je Sony počeo razvijati Betamax, Panasonic VX, a JVC je nastavio sa razvojem VHS-a. Međutim, JVC je imao najveću prednost zbog toga što je zamislio da VHS bude format otvorenog standarda. 1975. godine JVC je u suradnji sa mnogim drugim tvrtkama uključujući nazad i Panasonic pobjedio Sonyjev Betamax. Godinu dana kasnije JVC je izbacio prvi video rekorder Victor HR-3300. Paralelno s razvojem VHS-a Philips je išao drugim, mnogo kvalitetnijim putem s razvojem LaserDisca koji je bio vrlo cijenjen od strane videofila. Dvije godine nakon izlaska VHS-a i četiri godine prije izlaska CD-a, 1978. godine, Philips je predstavio LaserDisc koji se čak do 2009. godine proizvodio od strane Pioneera. Razvojem LaserDisca i CD-a su se razvijali optički mediji pa u fundamentalnim stvarima današnji Blu ray kao optički medij treće generacije nije toliko različit (nudi puno veći kapacitet od 25 ili 50 GB što služi reprodukciji Full HD i 3D video formata).
CD (compact audio) kao najpoznatiji optički audio medij je definitivno promjenio pojam glazbe i uveo ju u moderno doba. Ne samo da je zvuk bio čist, nego je 74 minute glazbe stalo na više no duplo manju plastičnu pločicu. Od drugih optičkih audio medija treba spomenuti i vrlo popularan i uspješan MiniDisc koji je razvio Sony. Glavne prednosti MiniDisca su bile dakako dimenzije koje nisu smanjile kapacitet, ali i mogućnost pisanja i brisanja to jest snimanja glazbe. Sve ove medije je trebalo i reproducirati. Razni proizvođači nudili su različite reprodukcijske uređaje. Tržište uređajima je bilo slično kao i danas, ali se ondašnji princip "kolko para - toliko muzike" danas baš i ne može primjeniti jer nalazimo i vrlo kvalitetne uređaje za osrednju količinu novca.
SMANJENJE POTROŠNJE i POTRAŽNJE ORIGINALNIH MEDIJA
Prije deset godina programer Bram Cohen izmislio je peer-to-peer protokol koji je neplanirano bacio glazbenu i filmsku industriju na koljena i uzrokovao štetu koja se broji u milijardama dolara. Rječ je o legalnom načinu prijenosa podataka koje su pirati i piratska zajednica posvojili za širenje svojih ilegalnih materijala. Paralelno s razvojem torrenta prosjek brzina downloada se drastično povećao pa je svaki korisnik ADSL interneta mogao skinuti 700 MB film (DVD rip format) za manje od sat vremena. Ta praksa ilegalne distribucije autorskih materijala je iznimno popularna u današnjem svijetu, stoga ne čudi i činjenica da promet uzrokovan torrentima čini čak i do 70% ukupnog prometa internetom. Upravo taj podatak baca u očaj mnoge proizvođače originalnih filmova, glazbe i igara, a vlasnike nekad najvećih videoteka natjerao da se pretvore u tobacco shop videoteke ili nestanu. Stoga Blu ray kao medij danas opstaje prvenstveno zbog manje proizvodnje i igara. Kada bi se Blu ray išao distribuirati kao VHS ili DVD ubrzo bi svi proizvođači propali jer je potražnja za takvim stvarima drastično pala.
Druga stvar koja pridonosi smanjenju fizičkih medija, ali nema problema s legalnošću jesu on-line videoteke telekomunikacijskih operatera. Kod nas skoro svi operateri nude neku vrstu virtualne videoteke. Takav sadržaj iako legalan ne nudi dobar omjer kvalitete i cijene prvenstveno ne na LCD televizorima, pogotovo ako uzmete u obzir da je cijena ista kao i u fizičkim videotekama kojih je sve manje za razliku od nekad snažne industrije bez koje skoro ni jedan vikend ili rođendanska zabava nije bila moguća.
AKO TI SE SVIĐA - KUPI
Lako možemo pretpostaviti da su svi imalo informatički pismeni u svojedobno vrijeme skinuli nešto ilegalno putem interneta. No u Hrvatskoj i zemljama regiona manjka etike koja je sve više popularna. To je jednostavno bonton koji nalaže da ako uživate u nekom filmu igri ili glazbi da ju kupite iz respetka prema kreatoru. S tom etikom nema nikakvog problema ako životni standard te zemlje dopušta bezbolnu kupnju originalnih sadržaja. Tek sada smo primjetili trend opadanja cijene Blu ray filmova na normalnu razinu kao i u ostatku svijeta. Sada je za to dakako prekasno. Još svi vuku traume kada je prosječan glazbeni CD koštao 140 kn a isti takav ste putem interneta mogli nabaviti za 70 kn s uključenom poštarinom. Nažalost taj trend se nastavlja u igrama, većina ih je još uvijek puno skuplja nego što to trebaju biti. Budući da se tržište promjenilo, odnosno povećalo do te mjere da se većina ljudi ne želi zamarati s kvalitetom proizvoda, podneblje za razvoj i popularnost kakvu je imao VHS ili DVD nije isto za Blu ray format. On se, htjeli mi to ili ne, nalazi u tmurnim i mračnim vremenima gdje je glavni moto prosječnog potrošača "glavno da se vidi". Stoga ne čudi činjenica da je došlo vrijeme virtualnih videoteka.
JEFTINI PLAYERI, MEDIA CENTER PC-evi S USB-om
LG, Philips, Sony, Panasonic i sve marke koje se bave audio/video uređajima, ako žele nastaviti prodavati svoje uređaje, morali su se prilagoditi ovom dobu gdje ilegalni sadržaji vode glavnu riječ.
Danas je nezamislivo i apsolutno glupo kupiti DVD ili Blu ray reproduktor bez USB utora ili podrške za DivX (op.ur. ništa manje tražen nije ni MKV format). Jednostavno nema smisla. Stoga je današnje tržište preplavljeno uređajima koji čitaju sve moguće formate i kodeke ikad poznate ljudskom rodu. I što je najbolje od svega - oni su jeftini. Najbolje je uložiti u neki media center PC koji će vam dati sav spektar upotrebe kakav nudi i vaše stolno računalo. Kada govorimo o niskim cijenama ovakvih uređaja govorimo o tome da za do 1.500 kuna možete naći pregršt media playera u svim poznatim dućanima. Druga, još jednostavnija opcija je kupovina vanjskog čvrstog diska i povezivanje na USB preko HDTV-a.
BUDUĆNOST
Budućnost dakako nije svjetla za Blu ray i Sony koji je utrošio ogromnu količinu novca u njegovu promociju. Blu ray će sigurno živjeti još neko vrijeme, ali u sjeni ilegalnog materijala skinog putem torrenta dok se ne nađe neko bolje rješenje kao što je to Apple napravio s prodajom glazbe (pjesme po cijeni $1 izuzetno su popularne na iTunesu).
Možda smanjenjem cijena i promjenom mentaliteta dođe svijetlje vrijeme za originalnu i legalnu distribuciju. To bi se moglo desiti u slučaju ako bi se kvaliteta ubuduće plaćala. Nove tehnologije svakodnevno izlaze na svjetlost dana. Najavljeni su mediji koji će moći sadržati i stotine terabajta podataka. No za sada je to daleko od stvarnosti. Danas prosječan i moderan korisnik interneta svoj sadržaj Blu ray kvalitete nabavlja putem torrenta, glazbu sluša legalno na YouTube-u a to sve čini gdje god hoće i kad god hoće.
Koliko god Sony slavio svoju pobjedu nad HD-DVD formatom konkurentne Toshibe, Sonyjeva pobjeda je "Pirova".
