1. PREGLEDAVANJE NA MONITORU
U početku digitalne ere fotoaparata broj megapiksela stvarno je bio najbitnija karakteristika svakog novog modela. Danas smo s druge strane došli do toga da je kod skoro svakog novog modela veći broj megapiksela negativna karakteristika. Gdje je granica?
Pogledajte prije svega zašto vam trebaju megapikseli. Prosječan korisnik će fotografije pregledavati na monitoru svog kućnog računala u eventualno Full HD rezoluciji (1920x1080 piksela). To su u praksi 2 megapiksela, što znači da sve fotografije veće rezolucije od te ne možete prikazati na monitoru "piksel za piksel". Rezolucija jednog 27" ili 30" monitora iznosi u pravilu 2560x1600 piksela, što su 4 megapiksela. Uzmimo u obzir da ćete vaše fotografije rezati, pa tako ispada da je 10 megapiksela (3648x2736 piksela) i više nego dovoljno, kada fotografiju izrežete i smanjite na prihvatljivih 1000x750 piksela.
.
2. ŽELITE RAZVITI FOTOGRAFIJU
Nakon što su računala barem za širi krug korisnika gotovo ubila industriju razvijanja fotografija, drago nam je vidjeti da se preko nekih novih metoda (masovno jeftino printanje u shopping centrima) razvijanje fotografija polako vraća u modu. Gledanje fotografije na papiru umjesto na monitoru je ipak sasvim drugačije iskustvo.
Zlatni standard kod ispisa je magična brojka od 300dpi, ili 300 točaka po inču. Više od toga ljudsko oko nije sposobno razabrati i zato je Apple ekran na iPhoneu 4 nazvao retina ("mrežnica") zaslon, baš kad je količina piksela na njemu prešla tu brojku. Ako se želite držati zlatnog standarda od 300dpi, a ispisujete male fotografije kakve su najjeftinije za razvijanje, jedna tipična dimenzija bi recimo mogla biti 10x15 cm. Dakle, za 300dpi kvalitetu ispisa:
- 4" (10 cm) dijagonale x 300 dpi = 1200 piksela
- 6" (15 cm) dijagonale x 300 dpi = 1800 piksela
- 1200 x 1800 = 2.160.000 piksela, ili 2 megapiksela
Ako ćemo biti tehnički točni, dok govorimo o pikselima (koje vidimo na ekranu a ne u ispisu), ne radi se o dpi nego o ppi (pixels umjesto dots per inch), ali u principu to je ista stvar. Daljnjom računicom možete vidjeti koliko megapiksela vam je potrebno za koliki ispis, ali da vam skratimo vrijeme reći ćemo vam da sa 12 megapiksela koje danas imaju čak i neki mobiteli možete raditi ispis 300 dpi rezolucije veličine A4 formata. Silom prilika jednom smo morali razvijati fotografije smanjene na mizernu rezoluciju od 800x600 piksela u relativno veliki format od 20*30 centimetara. Gotove fotografije na papiru su izgledale sasvim dobro. To je daleko ispod svakog standarda printanja i svakom tko zna kako se u teoriji ponašaju ovi brojevi dizat će se kosa na glavi, ali budimo realni, koliko puta ste sami pokušali printati tako nešto? Pokušajte, garantiramo da će vas rezultati iznenaditi.
.
3. SITUACIJE U KOJIMA SU MEGAPISKELI BITNI
Kada smo radili jedno modno snimanje, Nikon D700 je bio odličan fotoaparat, ali se njegovih 12 megapiksela pokazalo kao mana kada smo htjeli "srediti" oči modela u Photoshopu. Fotografi koji rade velike ispise pejsaža također znaju cijeniti puno megapiksela, kao i fotografi koji snimaju proizvode za velike plakate. Ili primjerice stock fotografi kojima cijena onog što prodaju direktno ovisi o broju megapiksela.
Nikonova odluka da u nasljednika gorespomenutog D700 stavi tri puta više megapiksela sigurno nije marketinški trik. Međutim, stavljanje više megapiksela na isti senzor za sobom povlači i mane. Svaki piksel je manji što znači da je svjetlosti "teže" pogoditi ga. To ujedno znači i više šuma na većim osjetljivostima, a budući da u piksel upada manje svjetla to znači i manji dinamički raspon (koji je glavna mana digitalnih fotoaparata u odnosu na analogne), kao i manju dubinu boja te potrebu za boljim objektivima. Da ne zaboravimo, i datoteke su veće što znači da ćete trebati i veće čvrste diskove kao i brža računala.
.
ČEMU ONDA CIJELA FRKA S MEGAPIKSELIMA?
Za većinu korisnika odgovor na pitanje iz naslova je jednostavan. Radi se o marketinškom triku. Fotoaparati su relativno komplicirani uređaji i nije ih lako prodati ako kupcu morate objašnjavati što znači koja tehnološka specifikacija, a kupac ne zna primjerice "treba li uz Full HD televizor kupiti i Full HD stalak". Zato je lakše naći brojku koja lijepo zvuči, a budući da su u početcima digitalne fotografije megapikseli stvarno bili bitni, kada su prestali biti važni proizvođači su odlučili to jednostavno prešutiti krajnjim kupcima.
Kada se dio kupaca obrazovao barem toliko da shvate da megapikseli više nisu toliko bitni, proizvođači i prodavači su našli idući lijepi broj: optički zum. Naravno da je i on vrlo brzo postao potpuno pretjeran i nebitan, ali ultrazum fotoaparati se i danas prodaju, a nekim fotografima koje poznajemo je užitak zbunjivati znatiželjnike koji ih pitaju koliki to zum ima njihov objektiv duljine jednog metra. Budući da se radi o 500mm objektivu, odgovor je - zum je 1x.
.
NOKIA PUREVEIW 808 - MARKETINŠKI TRIK?
Vijest koja je šokirala tehnološki svijet - Nokia je odlučila u svoj novi mobitel ugraditi fotoaparat sa 41 megapikselom. Da, četrdeset i jednim. U trenutku u kojem svi raspravljaju o tome je li Nikon pretjerao sa stavljanjem 36 megapiksela na senzor Full Frame veličine i većina se slaže da je Sony pretjerao sa stavljanjem 24 megapiksela na APS-C senzor SLT-A77, pojavi se Nokia i stavi 41 megapiksela na senzor kakav nalazimo u kompaktnim fotoaparatima. Pohvalno je što se Nokia odlučila prekinuti tradiciju stavljanja nevjerojatno malenih senzora u mobitele, pa tako senzor ugrađen u Nokiju Pureview 808 ima dijagonalu od pola inča. To je daleko više nego u bilo kojem drugom mobitelu, i gotovo jednako veliko kao npr. u Nikonu V1 ili J1, što znači da Nokijini pikseli ipak nisu toliko maleni.
Druga bitna stvar je da koristeći taj senzor u normalnim situacijama nećete dobivati fotografije od 41 megapiksela. Nokia će informacije dobivene od 41 megapiksela koristiti da bi se dobile fotografije od 5 ili 8 megapiksela, što znači da se za svaki piksel koristi informacija dobivena od nekoliko drugih, što na kraju znači i kvalitetnije fotografije. Još uvijek bi kvalitetnije rješenje bilo da su jednostavno stavili manji broj megapiskela, ali marketinški tim ipak mora imati neki as u rukavu. Ovako su mu tehničari samo uz nekoliko dobrih ideja dali i kakvo-takvo opravdanje za to što reklamiraju.
.
NAPREDAK DALJE
Kada su se fotoaparati počeli približavati brojci od 10 megapiksela, mnogi poznati kolumnisti su komentirali koliko je to bespotrebno i predviđali su kraj megapikselne utrke. Nažalost, bili su potpuno u krivu, i slično predviđanje se mi danas ni blizu ne usudimo iznijeti. Neki proizvođači već prikazuju prototipe senzora od 100 megapiksela, i kako stvari stoje utrka u megapikselima još nije ni blizu svog kraja. Za neke korisnike to je dobro, za proizvođače je dobro jer će imati što prodavati, ali što je s većinom korisnika? Ako je daljnje povećanje broja megapiksela neizbježno, možemo se samo nadati da će biti još dobrih ideja poput Nokijine.
Većini više megapiksela toliko ne treba, ali ono što treba su bolje performanse pri višim ISO osjetljivostima, a da ne govorimo o većem dinamičkom rasponu. U trenutku u kojem digitalni fotoaparati po dinamičkom rasponu ne da se nisu približili ljudskom oku nego još nisu ni na razini dobrih analognih fotoaparata, pomalo je smiješno što se guraju sve manji pikseli koji znače i manji dinamički raspon. Daljnje povećanje broja megapiksela je očito neizbježno željeli mi to ili ne, sve što možemo je nadati se da će se proizvođači usput sjetiti da treba paziti i na neke druge, u ovom trenutku ipak bitnije stvari.
.