Trodimenzionalna (3D) tehnologija prikaza slike sve je prisutnija u potrošačkoj elektronici. Mnogi se pitaju kakav je doživljaj 3D-a, dok proizvođači u maniri marketinga sve jače guraju "3D". Donosimo kratki pregled 3D tehnologije i pogled na njezin razvoj.
Sve je počelo još pred pet ili više godina s prvim najavama. Ozbiljnije prezentacije 3D televizora za masovnu proizvodnu, počele su pak početkom ove, 2010. godine na lasvegaškom CES-u - jednom od najvećih svjetskih sajmova potrošačke elektronike. Mogli bi reći da je prvo ozbiljnije probijanje 3D tehnologije prikaza na tržištu napravio filmski hit Avatar Jamesa Camerona. Ako ste i sami gledali Avatara u 3D tehnologiji sa 3D naočalama, vrlo sličan dojam ostaviti će na vas i 3D prikaz Sony, Panasonic, LG ili nekog drugog televizora.
Što očekivati od 3D-a?
Prema onome što smo sami vidjeli od 3D-a na Panasonic plazmi (TX-P50VT20), Sony (40NX800) i LG (47LX9500) televizorima, prikaz je solidan, ali ne uvijek dovoljno usavršen. Često ovisi gledate li 3D animirani sadržaj (koji izgleda idealno), neki 3D film (koji izgleda solidno) ili pak gledate snimku nekog događaja u 3D-u (što izgleda najlošije). Veći problem predstavlja i manjak 3D sadržaja poput Blu ray filmova, pa tako uz kupljen 3D televizor od petnajstak ili više tisuća kuna možete gledati samo promotivne 3D videe.
Uz to, Blu ray reproduktori koji podržavaju prikaz na 3D televizoru su zasada preskupi - stoje od oko četiri do osam tisuća kuna, a nekim karakteristikama mogu biti lošiji od običnog Blu ray playera (npr. rade sporije i ne podržavaju DivX, Xvid ili MKV datoteke). Jedina nada je PlayStation 3 koji s nadograđenim firmware-om omogućava gledanje HD (720p) 3D sadržaja na Sony 3D televizoru.
Neki od 3D televizora dostupni u našim trgovinama:
LG LX9500 i Sony NX800
Vrste 3D tehnologije i kvaliteta prikaza
Osim što u našim trgovinama možete kupiti 3D televizor (obzirom da smo malo tržište, vjerojatno ćete se načekati s narudžbom), na jesen od Sony-a dolaze u prodaju kompaktni digitalni fotoaparati sa funkcijom 3D panorame. Sonyeva 3D tehnologija nešto se razlikuje od primjerice Panasonicove. Dok Panasonic koristi dva objektiva koja na jednoj kameri istovremeno snimaju 3D sadržaj, Sony zasada ili kombinira snimnku dviju različitih a povezanih kamera ili koristi jednu kameru koja svojim pomicanjem spaja dvije slike u jednu koja čini 3D prikaz, što pak ne zvuči previše perspektivno.
Sharp (uz Samsung i LG, jedan od poznatijih proizvođača panela od kojih kupuju svi ostali brandovi) je otišao korak dalje pa je za japansko tržište odlučio već sada predstaviti mobitel sa 3D zaslonom (izvor). Sharpov će mobitel, osim 3D zaslona, imati i 3D kameru. Navodno je Sharp i jedini proizvođač trenutno sposoban proizvesti zaslon manjih dimenzija s 3D prikazom.
Prikaz 3D-a bez naočala i budućnost...
U razgovoru s ljudima koji su vidjeli 3D sadržaj bilo u kinu ili na 3D televizoru, glavna zamjerka bile su 3D naočale. Mnogi žele vidjeti 3D sadržaj bez naočala, što je tehnički moguće, ali je još više upitan učinak na ljudsko zdravlje, to jest oči. Također, cijena takvih panela je znatno veća, što se u masovnoj proizvodnji očito još ne isplati.
U ovom trenutku, proizvođači masovno najavljuju uređaje s mogućnošću 3D prikaza iako takvo što još nije dovoljno razvijeno, a još je manje potrebno na fotoaparatu ili čak mobitelu. Pokušava se stvoriti ozračje zaluđenosti 3D-om, kao što je Apple uspio zavrtiti priču i nabrijati fanove sa svojim dodirnim zaslonom na prvom iPhone-u. Razlika u oduševljenosti prvim iPhone-om bila je temeljena na izuzetno kvalitetno dorađenoj tehnologiji dodira ekrana (iako su tada druge funkcije poput kamere ili MMS-a bile zapostavljene). Malo tko je pred tri godine vjerovao da se bez olovčice (stylusa) može upravljati funkcijama na tako malom zaslonu, samo prstima ruke.
Apple je pokrenuo revoluciju i to moraju priznati i svi oni koji možda ne vole previše Stevea Jobsa i Apple. Naspram toga 3D se doima kao trik za mase, a ne vidimo niti jednog proizvođača koji je spreman uložiti veliki trud da bi se probio s kvalitetnim proizvodom koji će prikazivati 3D. Nitko i dalje ne govori o matricama ugrađenih zaslona (TN, IPS, ili PVA...) ili o procesoru boja na zaslonu koji znače više od Full HD-a, THX-a i sličnih marketinških skraćenica.
Za tri do pet godina kada 3D sadržaj na televizorima bude prihvaćen kao nešto normalno i cjenovno prihvatljivo, tada će se i njegova kvaliteta povećati. Inače ne vidimo previše razloga za kupnju proizvoda koji ima ugrađen 3D prikaz ili funkciju 3D snimanja.
