Jedno je kad u predviđanju budućnosti promaši neki časopis (pa bio on i Napredak iz 1883.), a sasvim drugo kad o budućnosti govore ljudi koji su u IT svijetu "face".

Ogromna mogućnost budućnosti je da će se sve što predvidimo pokazati potpuno promašenim. U časopisu Napredak su još 1883. godine bili sigurni kako ćemo se za 10 godina svi voziti u električnim automobilima. 130 godina kasnije električne automobile možemo nabrojati na prste. Na opatijskom okruglom stolu glavna faca bio je Morley Winograd, među ostalim član Clintonove administracije zadužen za IT. Cijelu raspravu moderirao je Dalibor (Dado) Vrsalović (nekoć jedan od direktora u Intelu), a najluđe ideje o budućnosti imao je Ivan Vidaković, glavna faca Microsofta za našu regiju.

Najjednostavnije je predvidjeti blisku budućnost. HT upravo radi na TeraStream tehnologiji, prirodnom nastavku DSL-a. Geekovima će biti zanimljiv podatatak da se cijela mreža temelji na optičkoj infrastrukturi, ili da se umjesto preko hrpe routera i servera praktički među računalima komunicira peer-to-peer. Nama neukima puno zanimljivije zvuči garantirana brzina od 1 gigabita u sekundi. Ivan Vidaković iz Microsofta rekao je kako većina novih tehnologija prođe tri faze razvoja - ushićenje, zloupotrebu i prihvaćanje. Primjeri su atomska energija i dinamit, a mišljenje je da je internet trenutno u drugoj fazi. Nije iznenađujuće da čovjek iz Microsofta predstavlja viruse i piratstvo kao ultimativno zlo, ali zanimljiv je njegov zaključak. Internet bi trebao dobiti isti status kao i voda, struja ili cesta. Najnormalniji resurs koji svi koristimo, a područja koja ga nemaju po definiciji zovemo zabitima. Naravno, to bi išlo u kompletu s Cloud Computingom preko kojeg ne bi dolazili samo do prostora, nego i do procesorske snage. Svojevrsno vraćanje kompjutera na doba terminala može značiti praktički neograničen prostor i procesorsku snagu, ali barem u početku može značiti i zanimljive taktike naplate istog, kao i uvijek s ciljem zarade na krajnjem korisniku. Prema Vidakoviću uređaji poput Google Glassa (Google naočala) jesu budućnost, ali su samo prvi korak. Idući je projiciranje direktno na retinu, a nakon toga ugradnja u naše tijelo. Način integracije bila bi nanotehnologija.

Paralelno dolaze i personalizirani lijekovi, jer cijena sekvenciranja genoma kako je Richard Dawkins još davno predvidio pada po ekvivalentu Mooreovog zakona pa ćemo si za nekoliko desetljeća svi moći priuštiti sekvenciranje vlastitog genoma. Hoće li nakon toga uslijediti i printanje organa te njihova zamjena poput rabljenih dijelova, čime bi uz malo tweakanja DNK molekula dobili besmrtnost? Nećemo se usuditi ići dalje u tako konkretne procjene, da ne bi za 10 godina ovu kolumnu vadili kao još jedan u nizu epskih promašaja u predviđanju budućnosti.

Vratimo se u realnost. Prosječnom korisniku video "pojede" najveći dio prometa. Kada smo pisali o budućnosti videa, predvidjeli smo da bi do limita trebali doći sa 16K rezolucijom. Danas je teško predvidjeti bi li jedan gigabit bio dovoljan za ugodan streaming 16K videa - najviše bi ovisilo o kompresiji istog. No, možemo reći da je gigabit barem blizu potrebne brzine. Drugo pitanje je kako će se operateri sa svim tim nositi. Prije svega, za primjer možemo uzeti SMS poruke koje ih ne koštaju ništa. Ipak, negdje se mora generirati profit da bi se moglo dalje ulagati u razvoj pa smo od inženjera (koji su predstavljali TeraStream na MIPRO konferenciji) saznali potencijalno zabrinjavajuću činjenicu.

Čuli smo i što razvoj tehnologije znači u širem kontekstu za društvo u kojem živimo. Količina informacija koje je čovječanstvo proizvelo otkad smo počeli crtati po zidovima pećina pred 35000 godina sve do 2002. godine ista je kao i količina informacija koje smo proizveli od 2002. do 2004. godine. Danas se količina informacija udvostručuje svakih 9 do 24 sata. Trik je u tome da je većina tih informacija potpuno smeće. Nadzorne kamere proizvode goleme količine nepotrebnih informacija, sve do kritičnog trenutka kada nam dijelić tih informacija postane jako potreban. Kako je načina nadzora sve više, to znači da će lopovi imati sve teži posao. Ne znači da će potpuno nestati, samo da će morati postati kreativniji. Još je veća promjena rušenje hijerarhijskog sustava, što već možemo vidjeti na djelu u IT industriji.

Glavne face su danas programeri, a ne njihovi šefovi jer šefovi ne mogu dovoljno brzo pratiti promjene.

Pokušajte si sami zamisliti što se događa ako u cijelom društvu počnemo gubiti tradicionalni arhitekt-građevinar-zidar hijerarhijski koncept. Kako će se koncept demokracije nositi s tim? Kakvi će ekonomski modeli biti samoodrživi i kompatibilni s takvim promjenama? Zaključak svih panelista s MIPRO konferencije je jednoglasan - čekaju nas nevjerojatno brze promjene, a oni koji ih neće moći pratiti ispadat će iz igre (op.ur. kao što se to i do sada događalo kroz povijest i evoluciju). Već danas svatko mora razmisliti kakvu dodatnu vrijednost može ponuditi društvu te hoće li ona u budućnosti još uvijek biti tu. 

Što je s pripremljenošću Hrvatske za ovakve promjene? Već smo navikli na podatke poput onog da 17% Hrvata kupuje preko interneta dok je u EU prosjek 43%. Više me zabrinjava to što se hvalimo da smo zemlja znanja, dok praktično to nikako ne potvrđujemo. Srednjoškolski profesor u Hrvatskoj ima plaću za trećinu manju od prosječne, dok je u pravim zemljama znanja plaća profesora barem za trećinu veća od prosječne. Imamo stravično malen postotak visokoobrazovanih te kronični nedostatak IT stručnjaka, ali svake godine od 150 tisuća studenata izbacimo tek nekih 1500 IT-evaca. I ne radimo gotovo ništa da bismo to promijenili. Kakvim pitanjima se umjesto toga bavimo na dnevnopolitičkoj razini? Sjećate li se članka koji sam spomenuo na početku (iz časopisa Napredak)? 1883. su uz sigurno predviđanje o električnim automobilima na izložbi elektronike našli i neke korisne stvari za žene. Radilo se, naravno, o kuhinjskim pomagalima. 1883. godine Tesla još nije počeo producirati izume dok se Marija Jurić-Zagorka još nije ni rodila.

Napredak tehnologije ne znači gotovo ništa bez napretka društva koje će tu tehnologiju pratiti, a oko toga su se složili i IT gurui na MIPRO konferenciji. Treba nam sustav obrazovanja u kojem će uz znanost veći naglasak biti stavljen na umjetnost jer nam kronično nedostaje kreativnosti. Za kraj je sve dobro sumirao Ivan Vidaković: Tehnologija je enabler, a na driver - tehnologija ne pokreće nego omogućava.