Bili smo tako u Dubrovniku i jedan se cijeli dan međusobno bezuspješno tražili preko njegovog broja, s recepcija i telefonskih govornica… I zaključili da nas mobiteli nerviraju i da ih nikad nećemo nabaviti jer smo se bez frke našli i bez Buleta. Jer je dotični dotle, naravno, s isključenim mobitelom – seksao u sobi.
Bila je davna 1997., bilo je mobitela i dosta prije, ali ja sam bio roker i nekako mi je to bilo besmisleno i strano i za štrebere i budale. I nije mi padalo na pamet da nabavim nešto čime bi mogli kontrolirati moju slobodu. Prvog sam kupio godinu dana kasnije. Bilo me strah svakog vezivanja i pretplate, uostalom, imao sam i doma telefon za ozbiljne stvari i razgovore, pa sam uzeo – HT-ovu Simpu. Sa sto sam potrošenih kunića nakon par mjeseci dignuo potrošnju na 200 mjesečno. A da nisam povećao slanje SMS-adi ni poziva. Uvijek sam bio škrt za davat lovu na takve neke gluposti. I uvijek sam mrzio podle prevarante koji bi stavili reklamu – “Poziv za nula kuna!” a ispod sitnim slovima napisali “Nula kuna je ako zovete zaovu od tetke svakog petog utorka u mjesecu od ponoći do pet prije ponoći, inače je kunu i pol…” Pa sam gunđao i trošio 200 kuna na isto toliko SMS-ova. I polako se navlačio.
Drugi mobitel u životu izgubio sam neslavno na koncertu Iron Maidena u Gorici kad me ludi Knjaz primio za ruku, povukao i rekao, “Dugi, ajmo u prvi red, ko nekad!” iako mi je to bilo prvi put na Mejdenima… Pa je u trećem redu od stejdža pri poganju na mene ničim izazvan pao užasno debeli Bugarin (onaj iz Losta je za njega Ana Vilenica), pa su me dizali, pa su me vraćali, pa je počeo refren, pa sam zbrisao na šank i ubio onakav prestravljen Žuju u sekundu i pol. I ostavio mjesec dana starog Samsunga na travnjaku NK Radnika. Grrr… I ljubav s HT-om je tu bila naprasno prekinuta. Naime, pitao sam jel mi mogu vratit brojeve, no, lagahno me otkantahu i rekoše da bi možda i mogo da sam na pretplati, ali ovako da mrš van. Tu je negdje umjesto monopolista na tržište došla i svježa krv – mlađi, poletniji, duhovitiji i – nekako bliži VIP. Ono, roker, uvijek protiv, ko je još vidio kupovat na INA-i… I nasjeo sam. Okrenuo sam lice onom odvratnom šefu u skupom odijelcu, miljeniku vlasti, koji je iz mog sirotog profesorskog džepa mjesečno samim pogledom muzao sebi barem pola računa te prešao novijoj i ljepšoj mreži. I dobio ga u pak. Jer je to ista firma.
Na ljetovanju bih svake godine psovao sve po spisku svemu ružičastom jer je pokrivenost bila kao da s poštanskom markom pokrivaš sisu Veronike Zemanove, serem vam se na pokrivenost, djecu vam tako pokrivala teta u vrtiću… 098 je na zapadu Korčule imala pokrivenost samo na trećoj grani druge masline pokojnog barbe Anteta. A pokojni barba Ante nije volio kad mu se verete po maslini, o kako nije volio… Navodno je jedan dečko iz Gospića 2003. ulovio signal na trećem molu od crkvice, ali to nikad nije bilo dokazano. Pa sam bio presretan kad sam na more došao s 091. Naravno, dan danas, u Gradini di imam kuću, signala – nema. Dođe aproksimativno svakih 14-18 sati, traje minutu i primi i pošalje sve što ste primili ili poslali u tom razdoblju. 200 kuća, 500 ljudi, nikad nitko nije odgovorio na pitanja, primjedbe, pozive. Isto je tako kad odete malo dalje od Brdovca prema Sloveniji, ili uglavnom na Velebitu… Ne znam je li HT to ispravio jer nikada poslije nisam bio ponovo na njima, ali VIP je po tom pitanju doista unfair – recite javno da nemrete pokrit, al recite. Najviše me boli što tih 230 kuna koje i danas plaćam pretplati, u stvari njih košta pedesetak puta manje. Jer minuta razgovora njih dođe jednu lipu a naplate ju jednu kunu. I što mi se čini da praktički među sobom dogovaraju cijene. Ali ko mi kriv, ono, mogu živit i bez mobitela. Šatro…
Reklame su posebna priča. Rat lažnim cijenama, pozivi od lipe, esemesovi od desetine lipe, minute traju sekundu i tako u krug. Niko da ti kaže da ti minuta traje petnaest sekundi, da se na sve obračunava PDV, da plaćaš radijsku frekvenciju, da… Da puno toga. A reklame pune hvale za divnu hrvatsku obitelj u kojoj se majka ševi s direktorom a dida fuka susjedu umjesto da dođe kući na božićni ručak. A konkurencija ulaže u neke apriori simpatične beskrvne likove koji se apriori smiju dok gledaju u ekran plastične naprave… I onda se pojave oni. Treća mreža. Za koju nitko ne zna otkud je, možda Švedska, možda ruski kapital, možda židovski, ali nitko nije siguran… I krenu s upečatljivom kampanjom – četa priglupih mafijaša s lažnom sinkronizacijom… Duhovito samo polusvijetu i mediokritetima, ali kad promislite da je 80% svake populacije mediokritetno – udaraju u bit. Džaba što mi tupave reklame o Toniju koji masturbira u zatvoru umjesto da masturbira napolju idu na vrh penisa – kad su im usluge jeftinije od drugih. Ali opet ono “Ali” u zraku – kad ti se javi ona automatska sekretarica umjesto “tu-tu-a”, meni se zamagli pred očima. A i dostupnost je navodno najniža od svih. I tako, danas koristim VIP-ovu pretplatu, HT i dalje ignoriram i razmišljam o prelasku na Tele s dvije glave. I kao i 99% Hrvata ne činim ništa nego kenjuckam i čekam da mi nešto padne s neba. A neće.
I dalje me boli ta nepravda koju potpišeš s pretplatom jer kad im upadneš u mašinu – postaješ kotačić kojeg ne podmažu sljedeće dvije godine ili kolko već traje ugovor. I ta bijesna količina love koju i fensi otkvačeni VIP, i jeftini TELE 2 i monopolizirani HT i dalje troše na TV reklame. Ajde, nekad rijetko i budu duhoviti, Darinka, Cimentanje mora, ali rijetko... I još nas više ponižavaju iz dana u dan, ograničavaju besplatne minute, skraćuju vrijeme impulsa i radno vrijeme službe za poslovne korisnike s 0-24 na 8-17... A to objave u – Narodnim Novinama, koje svaki pošteni Hrvat obvezatno čita uz prvu jutarnju kavu i puter štangicu… Nek daju jedan posto od oglašavanja na usrećivanje pogane raje od koje žive i svijet će biti ljepši. Nama.
Ono, već si pet godina pretplatnik, mogo si si kupit novog Klia kolko si potrošio kod nas – čestitamo, evo ti kemijska, kockice za jamb, nešto… A ne tjedan dana prije isteka ugovora – evo micek, kupi naš novi mobitel za 2000 kuna i potpiši na još dvije godine… Ili ti vratit deset kuna jer su odustali od deset reklama taj dan u udarnom terminu… Ili će mi sad doć vila Oralka i ispunit mi želju. Tu smo di jesmo, promijenit ne možemo ništa, gledajte tko vas manje potkrada i budite prosječni Hrvat. Bit će samo gore…
