Canon 5D Mark IV vjerojatno je najiščekivaniji fotoaparat uopće u posljednjih godinu-dvije. Razlog tome je što većina profesionalaca unatoč sve jačoj konkurenciji još uvijek koristi Canon fotoaparate, a 5D serija namijenjena je najširem krugu korisnika. Prije svega se tu misli na fotografe vjenčanja, ali 5D se koristi i za fotografiranje evenata, sporta, portreta, pejzaža... A od Mark II verzije nevjerojatno je popularan i u video produkciji. 

.

Kratka povijest

Prvi Canon 5D serije, danas popularno zvan classic, bio je predstavljen 2005. godine te se radilo o prvom relativno povoljnom digitalnom fotoaparatu s Full Frame (35mm) formatom senzora. 5D je postao instant hit među profesionalnim fotografima, a koliko je dobar govori to da ga i 10 godina kasnije neki profesionalci još uvijek koriste kao back-up fotoaparat. Zaslon je kriminalno loš pa praktički ne možete vidjeti kakve fotografije dobivate, ali 12 megapiksela na velikom Full Frame senzoru još i danas solidno obavlja svoj posao, barem u uvjetima s dosta svjetla kada ne morate dizati ISO vrijednost.

Canon 5D Mark II donio je veliki skok u svim područjima. Najviše u rezoluciji koja je narasla gotovo duplo, na 21,1 megapiksel, te u performansama u uvjetima s malo svjetla. Najveći skok dogodio se tamo gdje Canon nije ni očekivao - 5D Mark II omogućio je snimanje nevjerojatno kvalitetnih Full HD video zapisa na senzoru puno većem od onih koje koriste i vrhunske, nekoliko puta skuplje video kamere. Canon nije mislio da će filmaši žrtvovati ergonomiju kamera za nešto kvalitetniji video zapis, i tu se gadno prevario. 5D Mark II se prodavao kao lud, a na njemu je snimljen čak i zadnji nastavak planetarno popularne serije Dr. House. Nakon toga Canon je kao pravi veliki proizvođač počeo sa namjernim osakaćivanjem vlastitih proizvoda da bi korisnike natjerao da prijeđu na višestruko skuplju Cinema seriju namijenjenu isključivo snimanju videa. 

Canon 5D Mark III donio je tek manju evoluciju u odnosu na Mark II, ali točno u područjima gdje su fotografi to i tražili. Rezolucija je ostala gotovo ista (22 umjesto 21 megapiksela), dinamički raspon je ostao gotovo isti, a performanse u uvjetima s malo svjetla su tek lagano unaprijeđene. Međutim, do skoka je došlo u autofokusnom sustavu. Umjesto malenog i problematičnog sustava s Mark II, Mark III je donio moderan sustav sa 61 autofokusnom točkom. Ovo je uz druge sitnije izmjene bilo dovoljno da profići dijelom pređu na novu generaciju, a kod filmaša je spas opet došao iz mjesta koje Canon nije očekivao.

Ekipa iz Magic Lanterna uspjela je hakirati Canon DSLR fotoaparate, što je kod Canona 5D Mark III omogućilo snimanje Full Frame video zapisa u čistom RAW formatu. Naravno da uz to gubite garanciju, fotoaparat se povremeno pregrije pa ne možete snimati dok se ne ohladi, a tu i tamo i preskoči sličicu u zapisu pa morate snimati ponovno. Ali uz Magic Lantern na fotoaparatu od 20-tak tisuća kuna dobivate kvalitetu videozapisa koja se kod kamera plaća i preko 50 ili 100 tisuća kuna. 

Canon 5D Mark III je zbog svega navedenog opet bio hit, ali korisnici su ostali pomalo ljuti tek malim unaprijeđenjima i konzervativnim pristupom. Nikon je napravio goleme korake uz pomoć Sony senzora, a Sony je sam počeo predstavljati fotoaparate u kojima se ne štedi namjerno na video mogućnostima, iako i Sony sam proizvodi profesionalne video kamere. Sve više korisnika počelo je prelaziti kod konkurencije, i sada je pritisak na Canonu da odgovori jednim poštenim unaprijeđenjem. Hoće li Mark IV ispuniti očekivanja?

.

Rezolucija

Nakon nedostatka promjene u zadnjoj generaciji, rezolucija novog senzora skače na 30,4 megapiksela. Većini korisnika ovo zapravo i neće biti toliko značajna promjena. Vrhunski i superskupi 1D X Mark II još uvijek zadržava relativno niskih 20 megapiksela rezolucije, da bi mogao biti dovoljno brz za fotografiranje sporta. Povećanje sa 22 na preko 30 megapiksela djeluje kao dosta veliki skok u rezoluciji, ali čini se dosta manje kada shvatite da to znači tek oko 1000 piksela više po duljoj stranici fotografije. U međuvremenu veličina datoteke skače za trećinu, a i manje sRAW i mRAW datotee postaju veće. S druge strane, 5D Mark IV se ovime približava Nikonu D810 koji ima prilično velikih 36 megapiksela rezolucije. Za studijske fotografe ostaju 5Ds i 5DS R Canoni sa 50 megapiksela rezolucije, što je danas još uvijek na razini velikih srednjeformatnih fotoaparata.

.

Dinamički raspon

Za razliku od rezolucije, dinamički raspon je područje u kojem je najviše korisnika bilo stvarno ljuto na Canon jer su tu jako zaostajali za konkurencijom. Dinamički raspon određuje koliko tonova možete izvući iz scene s dosta kontrasta. Ako snimate npr. na jakom suncu uz fotoaparat s manjim dinamičkim rasponom, morati ćete birati želite li potpuno crne sjene u kojima se ništa ne vidi, ili "spaljeno" bijelo nebo bez ikakvih detalja. Ovo je pogotovo veliki problem jer je dinamički raspon područje u kojem svi današnji fotoaparati i videokamere najviše zaostaju za ljudskim okom, a tek počinju stizati ono što se nekad moglo napraviti snimanjem na analogni film velikog formata. 

Canonu je dinamički raspon do sada bio ahilova peta jer je Sony u svojim novim senzorima tu napravio goleme napretke. Veća rezolucija ili bolje performanse na visokom ISO-u mogu biti teški za primijetiti kada su svi fotoaparati u tome već dobri, ali razlika u dinamičkom rasponu između Canona 5D Mark III i novih Sonyja poput A7R II ili nešto starijih Nikona se Sony senzorima (D810 ili D750) se itekako primijeti. 

Canon je zbog toga konačno prebacio analogno-digitalnu konverziju na sami senzor, što značajno povećava dinamički raspon. 5D Mark IV nije prvi fotoaparat koji to donosi - istu stvar smo već vidjeli na manjem 80D te vrhunskom 1D X Mark II. Ako je suditi po njima, Canon još uvijek nije stigao do razine Sonyja, ali se dovoljno približio da korisnicima razlika više ne bude od presudne važnosti. Uz neke druge novosti, ovo bi mogao biti glavni razlog za prijelaz na novu verziju.

.

Autofokus

Iako je 5D Mark III donio golemi skok u autofokusu u odnosu na 5D Mark II, dosta korisnika još uvijek nije bilo potpuno zadovoljno. S novim 5D Mark IV ne bi trebalo biti razloga za nezadovoljstvo jer autofokusni sustav dolazi direktno iz top modela, 1D X Mark II. To znači da se još uvijek radi sa 61 autofokusnom točkom, ali sada ih je veći broj "jačeg" križnog tipa, mogu raditi do negativne tri blende kad nema svjetla (-3EV), raspoređene su na većoj površini, a i bolje prate subjekt koji se kreće po kadru. Ovaj posljednji dio navodno nije na razini najnovijih Nikona, ali o tome ćemo moći detaljnije kada 5D Mark IV stigne na pravi test. 

S druge strane, praćenje subjekta po kadru radi gotovo kao magija kada pređete u live view i koristite Canonov unikatni dual pixel autofokus. Tu nema grešaka ni u točnosti ni u praćenju, možete namjestiti brzinu autofokusa u 10 koraka da dobijete lijepe prijelaze kod snimanja videa, a gdje će fokus biti odredite samo laganim tapkanjem po ekranu osjetljivom na dodir. Ako će i Canon jednog dana prijeći na mirrorless sustave za profesionalne aparate - za autofokus nema straha. 

.

Video

Iz razloga koje smo naveli u uvodu kod Canona 5D Mark IV su dosta očekivali snimatelji videa. Tu je konkurencija napravila najveću razliku. Većina profesionalnih fotografa ni ne razmišlja o prelazu na Sony samo zbog većeg dinamičkog raspona (iako itekako ima iznimki), ali gomila snimatelja videa napravila je taj korak. Nije rijetkost čak i u domaćim dvoranama poput Lisinskog ili Doma Sportova na velikom koncertu vidjeti sićušni smiješni Sony A7 serije na golemom kranu, kao glavnu kameru u sustavu sa još 5 ili 6 "profesionalnih" video kamera. Kvaliteta slike uz Sonyjev izostanak škrtarenja na video opcijama doveli su do toga da snimateljima nije bitno ni pregrijavanje, ni neprofesionalne SD kartice, ni za kamere smiješno male baterije koje se konstantno moraju mijenjati. Zašto bi onda itko ostao na Canonu za snimanje videa?

Canon je odlučio na to pitanje odgovoriti prije svega konačno povećanjem rezolucije na danas uobičajeni 4K (Ultra HD). Zapravo, ne radi se o Ultra HD standardu, nego o nešto većem Cinema DCI 4K koji stvarno ima malo više od 4000 piksela po duljoj stranici (Ultra HD ih ima 3840). Ne sumnjamo da će oštrina i boje biti vrhunski, iako se priča da bi Panasonic uskoro mogao skočiti i na 6K ili 8K, što je RED već napravio sa (doduše ultraskupim) Helium senzorom. Uz to dual pixel autofokus čuda radi za snimanje videa i krši jedno od prvih pravila koje fotografi nauče kada se prebacuju na video - zaboravite na autofokus. Uz dual pixel možete zaboraviti na manualni fokus. 

S druge strane, Canon je opet dosta toga kod snimanja videa više ili manje namjerno zeznuo. Kao prvo format snimanja je užasno zastarjeli Motion JPEG. To znači da možete bez problema izvlačiti 8-megapikselne JPEG fotografije iz video zapisa, ali su zato veličine datoteka goleme. Za snimanje sat vremena videa trebat će vam najmanje 256GB kartica, i to vjerojatno jako brzi Compact Flash jer niti jedan SD neće biti dovoljno brz. Kao drugo, cijeli niz softverskih mogućnosti koje bi snimateljima značile sve Canon je opet namjerno ostavio samo za skupe Cinema kamere. Nema log profila (nešto na pola puta do RAW-a) na kojima možete kasnije namještati boje kako želite, nema zebri koje kažu kada je dio scene preeksponiran, nema focus peakinga (iako je sa dual pixelom manje potreban), a cijeli video snima se samo na središnjem dijelu kadra što znači da više ne snimate na Full Frame, nego otprilike na senzor APS-C veličine. Zbog toga ne pada samo kvaliteta slike, nego je i teže naći širokokutne objektive. 

4K video snima se najviše u 30 sličica u sekundi (fps). Ako želite nešto bržih 60 fps rezolucija pada na Full HD (1080p), a ako želite pravi 120 fps slow motion morate snimati u danas nezamislivom "običnom" HD-u (720p). Fora nova mogućnost je HDR video gdje se snimaju naizmjenično dva Full HD zapisa u 30 fps, koji se onda automatski kombiniraju u video s povećanim dinamičkim rasponom. 

Sve u svemu novi 5D Mark IV donosi dosta toga što smo čekali za snimanje videa, ali ostavlja i dosta želja. Ostaje za vidjeti hoće li Magic Lantern još jednom spasiti stvar. 

.

Revolucija koju smo čekali: Dual Pixel RAW

Koliko puta vam se dogodilo da ste zamalo, vjerojatno ne vašom krivnjom, promašili fokus na inače fantastičnoj fotografiji? Što bi dali da to možete ispraviti, tj. da možete fokusirati nakon fotografiranja? Iako 5D Mark IV donosi dosta poboljšanja točno tamo gdje su ih korisnici i željeli, dosta ljudi je tražilo nešto, bilo što, što bi se moglo nazvati revolucionarnim. Dual Pixel RAW mogao bi biti nešto točno takvo. Budući da su zbog dual pixel autofokusa svi pikseli fizički podijeljeni u dva dijela, teoretski može svaki snimati svoje informacije. Ovo se i inače događa kod dual pixel autofokusa, te ih onda Canon unutar fotoaparata kombinira u jednu sliku. Kod Dual Pixel RAW načina snimanja informacije iz oba piksela ostaju zapisane u datoteci koju snimite na kompjuteru, što znači da dobijate duplo teže datoteke, ali i neke kul mogućnosti. Ako sve ovo zvuči tehnički prekomplicirano, pogledajte Canonov video:

Da, dobro ste vidjeli - moguće je fokusirati nakon fotografiranja. Doduše u jako malim količinama, ni blizu kao kod Lytro fotoaparata, a i rezultati će jako ovisiti o tome koji objektiv koristite na kojoj blendi, koliko ste udaljeni od onog što fotografirate itd. Međutim, sjetite se svih onih fantastičnih fotografija kada taman nije oko bilo u fokusu, nego je u fokusu završio npr. nečiji nos ili uho. Uz Dual Pixel RAW lako je moguće da takve fotografije postanu spašene. Vrijedi li vam to duplo većih datoteka koje zauzimaju duplo više mjesta na karticama i diskovima - to je vaš izbor. Mi se zbog ovoga najviše veselimo dolasku 5D Mark IV na test, da vidimo što stvarno može napraviti. 

Dual Pixel RAW može se koristiti i za nekoliko drugih stvari. Moguće je kasnije namještati izgled područja van fokusa (bokeh), a moguće je da će pomoći i s objektivima koji imaju problema s mrljama svjetla (ghosts), koji se obično javljaju kada imate jaki izvor svjetla poput sunca negdje u kutu kadra. 

.

Sve ostalo

Brzina snimanja raste na 7 fotografija u sekundi. Nije pretjerano brzo kao kod 1D X Mark II, ali to većini korisnika ni ne treba, a ovako je brže od većine konkurencije.

Wi-Fi konačno dolazi i u "profesionalnu" klasu, što znači da možete prebaciti fotografije na mobitel, brzo ih urediti npr. u Photoshop Expressu, i odmah isporučiti klijentima u smanjenoj web rezoluciji. Dakle za one "hitne" fotografije više nema potreba da nosite laptop sa sobom. Možete i spojiti fotoaparat na tablet poput iPada Pro, pa na sessionima klijenti odmah na lijepom velikom ekranu gledaju što radite. Uz Wi-Fi u paketu dolaze i GPS i NFC, ako to nekom nešto znači.

ISO raspon ostaje na 50 - 102.400, dakle praktički isto kao i kod prethodnika. Konkurencija je u međuvremenu otišla naprijed, na Nikonu D5 ISO možete dizati i preko 3 milijuna (!), ali realno većini ljudi to ne treba. Zbog povećane rezolucije sumnjamo da će performanse na visokom ISO-u biti išta bolje nego kod 5D Mark III, ali na taj dio se većina korisnika nije ni žalila.

Kartice ostaju pomalo zastarjelih CF i SD tipova, a tijelo je toliko nepromijenjeno da će samo frikovi moći na prvu prepoznati koju verziju 5D imate. Navodno je i kvaliteta izrade malo poboljšana uz bolju zaštitu od kiše i vlage, ali vidjet ćemo hoće li nam domaći distributer dopustiti da 5D Mark IV testiramo usred pljuska, kako smo to bez problema radili npr. s Olympusima OM-D serije.

Od ostalih novosti tu je i anti flicker tehnologija naslijeđena iz sportski orijentiranog 7D Mark II koja omogućava da u dvorani uvijek pogodite savršeno svjetlo. Fotografe sporta obradovati će i osjetljivost autofokusnih točaka do f/8. Tako spori objektivi u praksi baš i ne postoje, ali obični objektivi mogu doći do maksimalnih f/8 kad ih kombinirate s extenderima.

Uz 5D Mark IV dolaze i dva nova objektiva. 24-105 f/4 IS II i 16-35 f/2.8 III. U oba slučaja radi se o nasljednicima već jako popularnih, ali optički zastarjelih objektiva koji su nužno trebali obnovu. Sudeći po tome što Canon u zadnje vrijeme radi s objektivima, ne sumnjamo da će i novi biti superoštri, ali i relativno skupi.

Cijena 5D Mark IV također ostaje ista kao kod prethodnika, dakle računajte na nešto manje od 30 tisuća kuna u domaćim dućanima. Ako si to ne možete priuštiti ili dobiti neke poticaje od grada/države/EU za kupnju opreme, ovaj fotoaparat vjerojatno i tako nije za vas. 

.

Što će reći konkurencija?

Najveći problem za Nikon i Sony je što zapravo ne mogu reći puno. Canon ima svoju golemu bazu korisnika koju će teško izgubiti dok god donosi neka unaprijeđenja, bila ona veća ili manja. Nikon također ima, doduše puno manju, ali sigurnu bazu korisnika kojineće zbog 5D Mark IV odjednom prijeći na Canon. Prijelaza s Canona na Nikon i obrnuto ima i bilo je uvijek u zadnjih pedesetak godina, ali takvi prijelazi obično ne znače puno i fotografi koji ih naprave na kraju većinom samo gube novac zbog rasprodaje cijelog sustava objektiva. 

Sony je druga priča, pogotovo za snimanje videa. Oni su relativno mali igrač koji mora nekako privući korisnike, te zbog toga konstantno pokušavaju s novim, "revolucionarnim" izumima. Često promaše, poput npr. SLT zrcala zbog kojih su praktički napustili cijelu bazu korisnika Alpha DSLR (ili DSLT) sustava. Od mirrorlessa APS-C veličine senzora su također gotovo pa odustali, i u zadnje vrijeme sav napor ubacili u Full Frame mirrorlesse. A7 serija je superpopularna većinom zbog fenomenalne kvalitete slike i neštednje na video mogućnostima. Sve ono što vam Canon softverski uskrati (log/gamma profili, zebre, peaking...) Sony vam da i onda doda još gomilu dodatnih stvari. 
Problem sa Sonyjem je što mali mirrorlessi znače i lošiju ergonomiju te za profiće najveći problem - malene baterije u kombinaciji s elektronskim tražilom koje ih opako troši. To bi se moglo promijeniti sa dugo najavljivanim A9 mirrorlessom koji bi konačno trebao donijeti pravo, "veliko profi" tijelo u Sonyjev sustav. Uz velike baterije priča se i o preko 70 megapiksela rezolucije, 6K ili 8K videu, neograničenom bufferu kod snimanja RAW-a... 

Ne zaboravimo još i Pentax koji ima odličan i relativno jeftin K-1, ali tu je problem mala baza korisnika i prilično loše video performanse. Za video bi zato dobra opcija mogao biti i nadolazeći Panasonic GH5, za koji se priča da će unatoč ostajanju na malenom m4/3 senzoru donijeti 6K, ili čak 8K video rezoluciju. Olympus je također još uvijek tu sa OM-D serijom, ali to Canonu 5D Mark IV praktički nikako nije prava konkurencija.

Kad se sve zbroji, Canon 5D Mark IV djeluje kao prilično solidna nadogradnja u već isprobanoj i popularnoj seriji profesionalnih fotoaparata. U dobru prodaju teško možemo sumnjati, jer poboljšanja dolaze upravo tamo gdje ih je većina korisnika i tražila. Nikon može proizvoditi nešto bolje fotoaparate, ali Canonovi korisnici ih vjerojatno neće kupovati.

Sony bi ako želi nešto promijeniti trebao donijeti još luđe i revolucionarnije novosti nego je to do sada radio. Zapravo, kad se malo razmisli, tako nešto uopće ne zvuči nemoguće...