No, krenimo redom. Da bismo uopće riješili misterij zašto bi Microsoft želio biti Apple, zavirit ćemo na Forbseovu listu najvrjednijih brendova iz 2013. godine koju predvode upravo ova dva proizvođača. Na toj ljestvici je vidljivo da je Appleov brand gotovo dva puta vrjedniji od Microsoftovog, te da je promjena vrijednosti u odnosu na Microsoftov bila rast od 20 posto. Impresivnim podacima treba dodati da je Appleov marketing potrošio više nego duplo manji iznos za oglašavanje od Microsoftovog (1.100 milijuna naspram 2.600 milijuna dolara).
Razlike u imenu i imidžu počele su puno prije, trebamo se vratiti pedesetak godina unazad, u vrijeme rođenja njihovih osnivača - Stevea Jobsa i Billa Gatesa. Jeste li znali da Billu Gatesu, Bill uopće nije ime, nego nadimak? Službene knjige kažu da mu je ime William Henry Gates III. U Hrvatskoj bi s takvim imenom i džemperima imao teško djetinjstvo. Za Steva pak kažu da mu je puno ime i prezime Steven Paul Jobs. Prvi. Sam pogled na njihova imena i podrijetlo govorio nam je podosta o njihovoj različitosti i o različitosti njihovih budućih kompanija.
I dok je Steve bio tipičan predstavnik radničke klase plavih ovratnika, bez predaka na važnim pozicijama jer je bio posvojen, naš William Henry treći - kojem je samo falio prefiks sir ispred ova dva imena da u glavi vizualiziramo postarijeg plemića s lulom - je imao djeda koji je bio predsjednik nacionalne banke, oca odvjetnika i majku u upravnom odboru jedne bankarske institucije. Uzmemo li u obzir da su obojica odustali od svog formalnog fakultetskog obrazovanja jasno je da je u cijeloj priči više rizika na sebe preuzeo Steve Jobs, jer je njega u slučaju neuspjeha ideja za koje je živio čekalo jedno veliko ništa.
Jednu za koju se čini da ju svi vole i da joj sve ide od ruke i jednu za koju nam se čini da već godinama stagnira i ne uspijeva uhvatiti korak s vremenom. Zašto je tomu tako? Ima li to veze s njihovim osnivačima? Ja mislim da ima.
Kad bih bio zločest, rekao bih da je Bill Gates imao samo jedan talent - nalijepiti cijenu na proizvod. Nije bitno kako izgleda taj proizvod i ima li grešaka, bitno je da većina funkcija radi i bitno je nalijepiti cijenu, a kasnije ćemo popravljati. Pogledamo li njihov najpopularniji proizvod - Windowse, jasno je da se takav trend nastavio i dalje. Bill i ekipa odrede datum kad izlaze novi Windowsi i tad ih dostave. Bez obzira na to što će u iduće dvije godine morati izdati nekoliko service packova da poprave sve greške, oni će vam naplatiti taj poluproizvod.
Apple je pak druga priča - Steve i ekipa su krenuli od ideje i pretvorili ju u proizvod koji je prošao stotine testova, a među njima i onaj najteži - u kojem Steve Jobs mora reći da je proizvod dobar, a na kraju procesa će odrediti cijenu. Zbog toga vjerojatno Appleove prezentacije uređaja i jesu tako spektakularne, jer njihovi proizvodi rade već na predstavljanju, a ne za godinu dana.
Kad bi Apple bio bend, bio bi Rolling Stonesi.
Da, eksperimentirali su s drogama; da, dogodi im se da padnu s kokosovog stabla na glavu; da, nisu preporučljivi uzori za vašu djecu osim ako ne želite da u biografiji pričaju kako su pošmrkali vaš pepeo iz urne; ali kad je glazba u pitanju na njihovim koncertima će uživati i djed i otac i sin i platit će ulaznicu koliko god koštala.
Microsoft je pak Red Hot Chili Peppers.
Da, i oni imaju hitove i oni će napuniti stadion, ali zadnjih desetak godina žive na staroj slavi i nikada vaš djed neće otići s vama na koncert RHCP-a, jednostavno zato što se ne može poistovjetiti s njihovim radom. Apple je jednostavno magičan jer je takav od početka - od priče prije rođenja Stevea Jobs, preko njegovog odrastanja i hollywoodskih zapleta, putovanja u Indiju, pranja nogu u wc školjci i svih onih malih dijelova povijesti Applea zbog kojih ljudi imaju nadu da će uspjeti iako im mnoge okolnosti ne idu u prilog, te se mogu poistovjetiti s tom kompanijom i njenim osnivačima. Upravo taj magičan imidž nedostaje Microsoftu. Jer takve stvari se ne mogu kupiti novcem.
Zašto sam uopće krenuo pisati o Microsoftu i Appleu u ovoj temi kad je svima jasno da se slučaj iz naslova nikada neće dogoditi? Zato što je Microsoft nedavno preuzeo Nokijin odjel za proizvodnju mobilnih uređaja, a finsku Nokiu volim možda i više od Applea. Možda zato što mi je prvi mobitel bio Nokia 3310, a možda zato što sam fasciniran nordijskom tvrdoglavošću i principima u proizvodnji - nešto što je imao Steve Jobs. Još uvijek se sjećam švedskog Saaba koji je bio kupljen od strane General Motorsa i koji je dobio naredbu da proizvede svoju inačicu Opelove Vectre - samo s izmijenjenim dizajnom prednjeg i stražnjeg dijela, te Saabovom značkom. Švedski inženjeri su bili toliko nezadovoljni Opelovim autom da je njihova verzija Vectre s originalnim primjerkom dijelio samo trećinu dijelova. To je ono što Microsoftu treba - netko tko će im reći kad nešto ne valja u njihovom proizvodu, uzet ga i izmijeniti do neprepoznatljivosti - na bolje.
Upravo je to, nadam se, ono što će Nokia donijeti Microsoftu. Nadam se da neće Nokia postati Microsoft, jer tko želi mobitel koji umjesto s kožnom futrolom dolazi s pletenim držačem nalik na džempere Billa Gatesa i software pun bugova? Nadam se da će Microsoft postati Nokia - proizvođač s principima i kvalitetom, a ne dosadni monopolist koji stalno kaska na tržištu. Jer "he who dares, wins" rekao bi Delboy Trotter koji je većinu vremena prodavao robu s greškom. A možda je došlo vrijeme da i Microsoft s Nokiom pobijedi.