Unatoč napretku u inženjerstvu i dostupnosti, broj korisnika koji odbacuju proteze ruke se nije promijenio u 25 godina do 2007. godine, što znači da oko 75 posto korisnika odbacuje električnu protetiku. Jedan od razloga je to da se, unatoč boljim materijalima, još snažnijim motorima i dodatnim zglobovima, proteze gornjih udova i dalje oslanjaju na kontrole razvijene u 1950-ima. Ovi uređaji koriste tjelesne manevre izvedene pomoću nezgrapnih kabela, pojaseva ili mioelektričnih sustava, koji koriste elektronske senzore smještene na koži pored mjesta amputacije koji otkrivaju aktivnost mišića i pretvaraju je u pokret. No, primjerice stiskanje bicepsa može savinuti umjetni lakat.
Ali, prošle je godine testirana proteza za ruku poboljšana novim sustavom kontrole koji može prepoznati suptilne živčane signale, proteza je stvorena u čikaškoj tvrtci Coapt, a testirala ju je žena koja 25 godina nosila klasičnu protezu. Nova ruka joj je dopustila da se kreće više, čak i graciozno. Sustav je smješten u maloj crnoj kutiji, a sastoji se od pločica i skupa algoritama koji koriste prepoznavanje uzoraka za dekodiranje električnih signala iz mišića ruku, radeći kao veza između misli korisnika i proteze.
Tradicionalni mioelektrični sustavi detektiraju samo jačinu signala, ali softver za raspoznavanje uzoraka može pretvoriti uzorak određenog signala u mozgu u pokret. Tvrtka uskoro planira predstaviti manju verziju s nedavno licenciranom tehnologijom implantacijskih elektroda koje mogu čitati električne signale ispod kože.
Coapt nije jedini koji mijenja način kontrole proteza na gornjim udovima. Dva druga vodeća protetska izuma uključuju napredne sustave kontrole. "Modularni protetski ud" sa sveučilišta Johns Hopkins također radi pomoću softvera za raspoznavanje uzoraka, a "LUKE Arm" tvrtke DEKA Research, koristi Coapt sustav te ima bežični sustav kontrole stopala. I MPU i LUKE je financirala DARPA (Američka agencija za napredne obrambene istraživačke projekte). LUKE bi se na tržištu trebao pojaviti krajem ove godine. Njome bi se trebalo upravljati na nekoliko načina, uključujući i Coaptov sustav, a može biti kontrolirana i bežičnom kontrolom stopala koja djeluje kao kontroler za pomicanje programiranih uzoraka pokreta ruku.
.
No, nijedna od navedenih proteza ne može se kontrolirati poput prirodnih ruku. Čak i najbolji sustavi kontrole izvršavaju samo skup unaprijed programiranih pokreta, a ne potpuno slobodne pokrete. Uz Coapt sustav pojedinac može unaprijed programirati oko šest do osam pokreta, poput pokazivanja, štipanja ili formiranja šake za svakodnevnu uporabu. Ograničavajući faktor je propusnost podataka potrebna za dešifriranje signala iz mozga. Jedan pokret ruke aktivira oko 500 milijuna neurona, no moguće je vidjeti samo nekoliko stotina moždanih stanica. Budućnost protetske kontrole leži u izravnom iskorištavanju signala iz mozga, pomoću elektroda implantiranih pod kožu ili čak izravno u mozak. U idealnom slučaju, tehnologija će jednoga dana biti neinvazivna za ljudsko tijelo, no to je i dalje daleka budućnost.
.
Više o temi bionička ruka.
