Tema - Evolucija kvalitete slike

Ne samo da ovisimo o razlikovanju boja u svakodnevnom životu, već ostvarujemo veliko zadovoljstvo iz gledanja scena s bogatim, dubokim, živopisnim bojama diljem vidljivog spektra. Stoga ne čudi da je kvaliteta slike glavni faktor prilikom kupnje uređaja kao što su televizori, pametni telefoni, računalni monitori i tableti. Ono što čini 2013. godinu tako uzbudljivom je činjenica da na tržištu nakon duljeg vremena imamo proizvode koji zadovoljavaju najsofisticiranije i najzahtjevnije oči.

Tijekom posljednjih 130 godina, izumitelji, inženjeri i zaljubljenici u tehnologiju u potrazi su za tehnikama za poboljšanje kvalitete proizvedenih pokretnih slika. Priča počinje s genijalnim njemačkim stručnjakom Paulom Nipkowom koji je 1880-ih godina shvatio kako stvoriti slike od svjetla koje prolazi kroz perforirane rotirajuće diskove. Nije prošlo puno vremena prije nego su osmišljeni novi načini za poboljšanje slike. Nakon 2. Svjetskog rata u SAD-u, oko 67 milijuna televizora (većinom crno-bijelih) pronalazi svoj put do domova potrošača. S obzirom da ljudsko oko može vidjeti otprilike 10 milijuna boja, činjenica je da su prvi televizori neadekvatno iskorišteni pa su inženjeri počeli raditi na približavanju boja masama. "Televizori u boji" postali su dostupni 1953. godine, no njihova prodaja nije prestigla prodaju crno-bijelih televizora sve do 1972. To je ujedno bi i prva godina emitiranja u programa boji. U istoj godini, japanski Nippon Hoso Kyokai (NHK) razvio je sustav visoke razlučivosti (HD) koji je koristio 1,125 linija i omjer prikaza 5:3. Tijekom 1980-ih godina prihvaćeni su omjer slike 16:9 i razlučivost 1080p pa u nadolazećim desetljećima potrošači imaju priliku uživati u sve većim poboljšanjima kvalitete slike.

Prvi računalni monitori iz 1980-tih su brzo napravili poboljšanja koja su ih razlikovala od industrije televizora. Razvijene su tehnologije koje prilagođavaju računalne monitore u svrhu igranja igara, kao i za profesionalni grafički rad i obradu fotografija. Mobilni uređaji, a posebno pametni telefoni, također su koristili povijesni napredak na području razvoja televizora, no i njihovi su proizvođači svoj razvoj započeli u različitom smjeru. Svijet mobilnih telefona prigrlio je tehnologiju zaslona osjetljivih na dodir te poveo razvoj novih područja poput zaslona s organskim diodama koje emitiraju svjetlost (OLED).

4K, OLED, pametni TV

Tehnološka evolucija nije nužno pravocrtna. Različite tvrtke razvijaju različita rješenja u neprestanoj potrazi za boljom kvalitetom slike. Za proizvodnju zaslona koriste se tri različite tehnologije – Twisted Nematic (TN), Vertical Alignment (VA) te In-Plane Switching (IPS) paneli. TN paneli imaju vrlo brzo vrijeme odziva, a to znači da gledatelji vjerojatno neće primijetiti nikakva odstupanja pri reprodukciji brzih pokreta. Međutim, ove zaslone karakterizira i uski kut gledanja. VA paneli prevladali su probleme s kutom vidljivosti, a ujedno prikazuju dublju crnu boju. Međutim, VA zasloni su skuplji pa se većina odlučuje za TN tehnologiju. IPS paneli osiguravaju iznimno širok kut gledanja i eliminiraju zamućenost kod brzih pokreta te, što je možda i najvažnije, predstavljaju veliki napredak u pružanju reprodukcije s vjerodostojnijim bojama u usporedbi s TN i VA panelima. IPS monitore po nižoj cijeni popularizirao je Dell.

Gore spomenut akronim OLED potječe od tehnološkog pojma "dioda koja emitira organsku svjetlost" (engl. organic light emitting diode). OLED je postao pravi hit u industriji zbog zadivljujuće kvalitete slike. OLED televizori mogu biti puno tanji od uobičajenih jer sadrže manje slojeva. Tanak okvir osigurava uranjajući doživljaj, a još važnije, panel OLED zaslona ne treba pozadinsko osvjetljenje. Svaki piksel emitira crvene, plave i zelene boje i može prikazati puno dublju crnu. Na drugom kraju spektra, bijela je briljantna, a omjer kontrasta je beskonačan.

Na temelju prednosti OLED-a, DisplaySearch predviđa da će prodaja – od skromnih 500 uređaja u 2012. i 50.000 uređaja u 2013. – doseći čak 9 milijuna u 2016. Ipak, nisu svi OLED televizori jednaki, posebice kad je riječ o preciznosti renderiranja boja. Kako bi se stvorila boja, tri različite boje (crvena, zelena i plava) se kombiniraju pri čemu se intenzitet svake od njih može pojačati do krajnje granice ili u potpunosti ugasiti. Naime, proizvođači OLED-a su se na početku sretali s problemima u podešavanju boja. LG je svladao ovu prepreku dodavanjem piksela bijele boje i dodao "pročišćavač" boje za optimiziranje prikaza. Ovog korejskog proizvođača ponovno spominjemo jer su među prvima predstavili komercijalan OLED HDTV u dijagonali 55-inča. LG je svoj 55-inčni OLED televizor pustio u prodaju u siječnju, prije konkurenata.

Baš kao i HD televizori u 90-im godinama prošlog stoljeća, i Ultra HD televizori susreću se s manjkom sadržaja. Ovo će se promijeniti u budućnosti, a kompanije poput Sonyja već sad nude kamere i reproduktore koji podržavaju 4K rezoluciju.

Dok su veličine dijagonala OLED televizora dosegnule 55-inča (što će se uskoro promijeniti), 4K (ili Ultra HD) televizori s dijagonalama od 84 ili 85 inča već su na tržištu. Ti zasloni imaju 4 puta veću razlučivost od uobičajenih HD zaslona, a mogu reproducirati boje koje nisu karakteristične za HD zaslone.

Glasno najavljivane 3D televizore još uvijek čeka napredak prema uvjerljivoj 3D slici. Upravo je forsiranje te tehnologije pokazalo da treba slušati što kupci žele. Full HD je bio napredak naspram 4:3 CRT TV-a, no OLED sa 4K rezolucijom (Ultra HD), nešto je zbog čega dugo nećete trebati kupiti noviji ili bolji zaslon.