ŠTO JE TO HDR?
Današnji su fotoaparati sposobni prikazati, ovisno o eksponiranosti, ograničenu količinu detalja. Tako ćemo u dobro eksponiranoj fotografiji dobiti najveći raspon detalja u srednje osvjetljenom području te manju količinu u zasjenjenom, odnosno preosvijetljenom području unutar kadra. Ukoliko postavke podesimo za podeksponiranje fotografije, tada će nam najviše detalja biti prikazano na najosvjetljenijem dijelu, a najmanje na onom u sjeni i obrnuto. HDR kombinira nekoliko (najčešće 3-5) različito eksponiranih fotografija istog kadra kako bi dobio jednu fotografiju punu detalja iz sva tri spomenuta područja.
Međutim, nije lako odrediti gdje je granica onoga što vidi naše oko, a HDR daje mogućnost da se rade i fotografije koje imaju veći dinamički raspon nego ljudsko oko. Tu leži najčešća početnička greška kod pravljenja HDR fotografija - one s pretjeranim dinamičkim rasponom i "nabrijanim" bojama izgledaju atraktivno te tako nastaje ono što inače zovemo kič.
KAKO RUČNO RADITI HDR FOTKE?
Budući da određen broj fotoaparata na tržištu ne nudi HDR snimanje, postoji način kako i od takvog aparata možete dobiti HDR fotografiju.
Nekoliko je različitih načina dobivanja HDR fotografije kao krajnjeg rezultata. Prvi i najvažniji korak je dobiti različito eksponirane fotografije istoga kadra. Njihovim spajanjem u nekom od mnogobrojnih računalnih programa za ovu svrhu (Photomatix Pro, Artizen HDR, DynamicPhoto HDR, easyHDR, Photoshop CS5, itd.) dobivamo njihovu kombinaciju u jednom prikazu.
Mogućnosti detaljnog podešavanja ovisne su o mogućnostima manualnih postavki samog aparata. Dakle, ukoliko su te mogućnosti velike, sami možete postaviti željenu brzinu zatvarača, otvor blende ili ISO. Kako bi se pojednostavio ovaj postupak, većina fotoaparata nudi funkciju tzv. bracketinga pomoću koje uzastopnim okidanjem dobivamo jednu pravilnu te podeksponirane i predeksponirane fotografije.
Alternativni način dobivanja HDR fotografija je varanje - umjesto da radite nekoliko fotografija sa različitim ekspozicijama, snimite samo jednu fotografiju u RAW formatu, da biste kod njene obrade napravili nekoliko JPEG verzija, naravno s različitim ekspozicijama.
Osim činjenice što ljudi s HDR-om lako pretjeraju, najčešći problem su pojave "duhova" koje nastaju ako ste pri snimanju HDR-a na jednoj od fotografija uhvatili bilo kakav pokretan objekt te pojava svojevrsnog nepoželjnog sjaja oko kompliciranih objekata - najčešći problem stvara lišće stabala.
APARATI S UGRAĐENOM HDR FUNKCIJOM
ZAŠTO JE HDR POPULARAN?
Svrha korištenja HDR-a je uglavnom suptilno „izvlačenje“ detalja, odnosno jednoličnost prikaza različito osvijetljenih područja kadra. No, s obzirom na velike mogućnosti ove tehnologije, mnogi se zanesu u njegovoj primjeni što rezultira nerealnošću prikaza. Prema tome, možemo reći da je HDR dvosjekli mač jer njegovom umjerenom upotrebom dobivamo prikaz bliži onom vidljivom u realnosti, dok se intenziviranjem kontrasta dobiva upravo suprotno. Ipak, ne možemo reći da postoji ispravan način primjene HDR-a, već samo onaj koji je u skladu s preferencama pojedinca ili onaj koji to nije!
Najveću primjenu HDR fotografija nalazi tamo gdje je dinamički raspon kritičan - u fotografiranju pejzaža. Tamo najčešće dođe i do pretjerivanja te zato mnogi profesionalni fotografi pejzaža još uvijek preferiraju izvlačenje dinamičkog raspona korištenjem raznih filtera što uvijek izgleda prirodnije.
Međutim, profesionalno područje gdje je dinamički raspon još kritičniji, a filteri nisu od pomoći je fotografiranje interijera gdje HDR nalazi sve veću primjenu. Stvar je u tome da ako danju snimate interijer i u kadru imate neki prozor, razlika između vanjskog i unutarnjeg svjetla je daleko prevelika za bilo koji fotoaparat. Tada vam ostaju dvije opcije: ili ćete eksponirati na prozor, a interijer osvijetliti blicevima što zahtijeva ogromno znanje, iskustvo, a i novac, ili ćete sve riješiti (pažljivim) korištenjem HDR-a.
PRIMJERI HDR FOTKI
