Prije desetak i više godina, dok su rijetki mobiteli imali kameru s kojom se moglo išta upotrebljivo slikati i dok su fotoaparati s filmom polako postajali neisplativi (zbog troškova razvijanja fotografija i nabave filma), kompaktni digitalni fotoaparati su postali popularni među korisnicima. To nisu bili jedini digitalni fotoaparati na tržištu, ali su cjenovno bili pristupačniji od profesionalne opreme.
Za potrebe fotkanja obiteljskih fotografija, ljetovanja ili amaterske fotografije općenito, bili su i više nego dovoljni. Korisnicima su štedjeli jako puno vremena i novaca jer se na zaslonu odmah moglo provjeriti kako izgleda fotografija te ju po potrebi izbrisati, a fotografije su bile dostupne odmah za printanje ili pohranu čim bi se fotoaparat uštekao kod kuće u računalo.
Ti fotoaparati su bili dovoljno jednostavni da su ih i stari i mladi mogli koristiti da nešto uslikaju, a stali su doslovno u džep jer su bili manji od klasičnih amaterskih fotoaparata s filmom.
Mobiteli su u to vrijeme imali kamere zanemarive kvalitete, a ono što se danas navodi kao nedostaci kompaktnih aparata (poput nedovoljno opcija postavki te malo ili nepostojeće optičko tražilo) većini korisnika amaterskih fotoaparata na film nije predstavljalo veliku razliku u odnosu na fotoaparate na koje su navikli. Kupnjom kompaktnog fotoaparata korisnici su (u to vrijeme) dobili brojne prednosti poput automatskih načina rada za razne svjetlosne uvjete, veće memorije te manje potrošnje vremena i novaca. Zbog toga su ovi fotoaparati bili dovoljno vrijedni tadašnjih cijena.
Ne samo da današnji mobiteli imaju sve veće senzore i jednake (ako ne i bolje) načine snimanja te ih većina ljudi stalno ima u džepu, oni nude mnoštvo pogodnosti koje jeftiniji kompaktni fotoaparati jednostavno nemaju. S fotoaparata se isto tako ne može direktno objavljivati na Instagram, odgovarati na mailove, gledati Youtube videe i slično.
Čak je i Nokia Lumia 1020 iz 2013. imala senzor solidne veličine 1/1.5". Ovaj mobitel je bio ispred svog vremena, ali nažalost korisnici nisu bili oduševljeni Windows operativnim sistemom za mobitele koji je bio jedina opcija za Lumiju. Današnji pametni telefoni koji snimaju odlične fotke (poput Xiaomi 12 Pro koji ima senzor veličine 1/1.28" te iPhone 14 pro Max čije kamere imaju senzore veličine 1/1.28", 1/3.5" i 1/2.55" na glavnim kamerama te senzor veličine 1/3.6" za prednju kameru) su postali standard, ali Lumia ne zaostaje puno za njima ako uzmemo u obzir vremenski okvir.
Iako se kod pametnih telefona obično gledaju druge značajke kamere odnosno kamera, kvaliteta fotografija ovisi i o veličini senzora. Što je senzor veći to više svjetla koje na njega pada postaje iskoristivo. Više o veličini senzora možete pročitati ovdje ili u našem članku, ali da pojednostavimo: ako je kamera (na mobitelu) odnosno objektiv ono kroz što svjetlo prolazi, onda bolje specifikacije kamere znače više svjetla koje može pasti na senzor; što je veći senzor, to je više prostora da ta svjetlost ostane zabilježena u fotografiji. Primjerice nije isto gledati kroz špijunku na vratima ili kroz prozor, ali isto tako nije isto crtati po post-it papiriću ili papiru iz crtaćeg bloka A3 formata.
Valja napomenuti da osim fizičkih značajki telefona odnosno hardware-a, na kvalitetu gotove snimke (fotografije ili videa) veliku ulogu igra i software koje sve te informacija procesira i prezentira krajnjem korisniku.
Daleko od toga da na tržištu nema kompaktnih fotoaparata, ali ako uzmemo u obzir nedostatak mogućnosti mijenjanja objektiva, oni nemaju prednost pred profesionalnim DSLR i mirrorless fotoaparatima. Uvijek postoji tržište za zaista profesionalne fotoaparate koji imaju veći senzor, kojima se može mijenjati objektiv, koji imaju potpuno manualni način rada te općenito daleko veću kontrolu nad otvorom blende, brzinom okidača i ISO postavkama (odnosno sve ono što kompaktni fotoaparati nemaju jer im to nikad nije ni bila namjena).
Čak ni mala veličina kompaktnog fotoaparata više nije prednost jer mobitel svi imaju u džepu pa osim što dodatno zauzima mjesto, ne može poslužiti ni za npr. diskretno fotografiranje u opasnim situacijama za potrebe reportaže jer je namjera slikanja daleko očitija ako se u rukama nalazi fotoaparat nego mobitel.
Kompaktne fotoaparate neće kupiti korisnici koji istu ili bolju kvalitetu mogu dobiti kamerom svog mobitela niti profesionalci koji će radije uložiti u fleksibilniju i prilagodljiviju (i naravno kvalitetniju) opremu. Jedini zaključak je da bi kompakti mogli poslužiti korisnicima koji žele nešto malo i prenosivo poput mobitela, ali odvojeno od ikakvog spajanja na internet i nepotrebnih aplikacija.
Možda s vremenom postanu alat korisnika koji žele novi nivo sigurnosti da fotografije sa svog kompakta prebace na svoje air-gaped računalo, ali za većinu ostalih korisnika koji ne trebaju profesionalnu opremu će pametni telefoni biti daleko isplativija investicija. Vjerojatnije je da će kompaktni fotoaparati s vremenom postati nostalgična niša koja će uvijek biti negdje prisutna na tržištu, ali bez veće potražnje (poput primjerice polaroida) nego da će u potpunosti nestati.
.
Više o temi fotografija