Plasma i LCD će uskoro postati stvari povijesti. Zamislite TV ekran toliko tanak kao list papira, težak svega nekoliko grama ili pak tako fleksibilan da ga možete omotati oko rukava, u stvarnosti neuništiv!
Prvo se pojavio Liquid Crystal Display (LCD). Onda je došla plazma, a poslije nje Surface-conduction Electron-emitter (SED). Danas, ovim tehnologijama se pridružuje četvrta tehnologija tankog ekrana i to ona koju čemo koristiti u budućnosti. Savitljivi ekrani zvani OLED (Organic Light Emitting Diode) su tehnologija koje obećeva revoluciju svega onoga što koristi zaslon za prikaz informacija; počevši od mobitela, PDA-a uređaja i tipkovnica, do računalnih monitora i HDTV-a.
Prvi OLED razvila je tvrtka Kodak 1980.g., i od tada kompanije poput Samsung-a, Sony-a i Pnasonica rade samostalno na daljnjem usavršavanju te iste tehnologije. Njihov rad zadnjih nekoliko godina konačno ubire plodove i možemo reći kako je nova tehnologija tu, pred nama.
KAKO OLED FUNKCIONIRA?
Najraniji proizvod za tržište koji je samostalno proizvodio osvijetljenje za prikaz podataka, bio je Light Emitting Diode, skraćeno LED. Ovaj poluvodički proizvod emitirao je svijetlo kada je kroz njega prolazila struja, bez izgaranja vlakna. Zato se smatralo da će biti vrlo pouzdan, dugotrajan izvor svijetla. Uskoro se ta tehnologija počela koristiti na sve vrste zaslona, od ručnih satova i radio skala, do instrument tabli na automobilima.
Sredinom 1970.g. Sony je počeo upotrebljavati LED na vrlo velikim TV ekranima za stadione, u prijemnim i koncertnim dvoranama, ali nikada nisu uspjeli napraviti video ekran temeljen na LED-u koji bi bio praktičan za kućnu upotrebu. Ponajprije zbog veličine i potrošnje energije za tadašnju LED tehnologiju. Koristio se pasivni sustav; LCD, za proboj na području širokopotrošne, kućne i službene elektronike.
LCD je tehnologija niske energije i ogromne količine samostalnih piksela, koji su u funkciji stvaranja rezolucije ekrana. Na nesreću, LCD nije isijavajuća tehnologija, što hoće reći kako on ne proizvodi nikakvo svijetlo u sebi, niti samostalno, a ona ogromna količina osvijetljenja
koje trenutno prima naše oko dolazi iz izvora smještenog iza zaslona. Potreba za flat, ujednačenim sjajnim pozadinskim osvijetljenjem, razvučenim preko čitavog ekrana, napravila je nisko-energetski LCD na neki način prijepornim. Pozadinsko svijetlo mora se računati u energetskoj zalihi kod ovih zaslona. Zato nam se baterije brže potroše kod digitalne kamere koristimo LCD pretražnik.
Danas OLED zaslone već koriste neki mobiteli dostupni u prodaji, a najveća prednost je ušteda energije, tj. baterije na mobitelu. To su primjerice novi Sony Ericsson T700 ili Nokia 8800 Arte (zajedno s modelima Sapphire i Carbon).
Ako vam je ova tema zanimljiva i želite pročitati više, posjetite web stranicu HDtehnika.com