OLED se tek u nekoliko posljednjih godina (slobodno možemo reći od početka ovog desetljeća) počeo probijati na tržište. Iako sama tehnologija organskih dioda koje emitiraju svjetlo postoji već više od 35 godina tek se sad počela upotrebljavati i to najčešće u televizorima i monitorima. Na LG-jevom eventu istaknuto je kako će ta tehnologija uskoro postati standard, a to ćemo i potkrijepiti argumentima.
Naime, OLED je najavljen kao znatno jeftiniji oblik proizvodnje od LCD-a te je, uz to, trebao pružiti bolje performanse. No, vratimo se u prošlost. Već u sedamdesetima su se koristili LED (dioda koje emitiraju svjetlo) ekrani na stadionima i drugim javnim površinama. Problem je tada bila nemogućnost stvaranja ekrana koji bi po svojoj veličini i potrošnji energije bio prihvatljiv za kućanstva. Zbog toga se prešlo na LCD, odnosno sustav koji troši manje energije, ali je baziran na kristalima koji sami po sebi ne emitiraju svjetlo. Svo svjetlo koje vidite na svojim LCD ekranima dolazi iz pozadinskog osvjetljenja. Kasnije su zahtjevi za kvalitetom osvjetljenja i jasnoćom slike LCD učinili ne baš tako štedljivim kako se predstavljalo.
Tu na scenu stupa OLED, tehnologija koja se vjerojatno razvijala najdulje od svih. Naime, 1980. je Kodak napravio prvi OLED ekran, a od tada kompanije poput Samsunga, Sonyja i Panasonica samostalno rade na razvoju ove tehnologije. No, najdalje od svih je došao LG, koji je u vrijeme nastanka prvog OLED-a proizveo tek prvi televizor u boji. OLED se razlikuje od LCD-a i LED-a po tome što u takvim ekranima postoji nekoliko slojeva organskih dioda (čitaj: tekućine) koje su fluorescentne, odnosno same po sebi su izvori svjetlosti te im ne treba dodatno osvjetljenje. To se postiže dovođenjem napona na elektrode, kad počinje teći električna struja od katode prema anodi preko organskih slojeva. U katodi se oslobađaju elektroni koji odlaze u emitivni sloj, dok anoda uklanja elektrone iz provodnog sloja, stvarajući šupljine u provodnom sloju. Na spoju između provodnog i emitivnog sloja elektroni pronalaze šupljine i rekombiniraju se. Pri tome se oslobađa energija u obliku svjetlosti. Boja svjetlosti koju će OLED emitirati ovisi o vrsti organskih molekula u emitivnom sloju.
S obzirom na to da se radi o fluidu, ekrani i monitor mogu poprimati različite oblike te su savitljivi. No, i rukovanje takvom tehnologijom može biti opasno. Samsung je morao odustati od OLED-a jer nije mogao kontrolirati prirodnu tendenciju tekućine da se gravitacijski skuplja na dnu, zbog čega su njihovi ekrani masovno pucali. Zbog toga oni, ali i drugi proizvođači koji nisu uspjeli u potpunosti razviti OLED, nastoje ugroziti LG varijacijama na temu Ultra HD-a, koja je ipak na nižoj razini od LG-jevih OLED-a.
Naši kupci, srećom, mogu uživati u kvaliteti OLED-a. Naime na domaćem tržištu se mogu pronaći gotovo svi modeli OLED televizora i ekrana te ostalih uređaja koji koriste tu tehnologiju. S obzirom na to da se u prvoj polovici ove godine prodaja OLED televizora utrostručila u odnosu na lani, ne čudi da LG, zbog razvitka vlastite tehnologije, zauzima 20 posto tržišta televizora većih od 55 inča. Prilikom proslave dvostruke obljetnice LG-ja, predstavljeni su svi njihovi televizori (ukupno 4 modela), koji se mogu naći u našim trgovinama po cijenama od 20 do 55 tisuća kuna. Iako se to kosi s tvrdnjom da bi OLED tehnologija trebala biti jeftinija, u LG-ju planiraju krenuti u proizvodnju televizora manjih od 55 inča, što bi trebalo spustiti cijenu na otprilike 10 tisuća kuna i tako ih učiniti cjenovno prihvatljivijim većem broju ljudi.
.
Više o temi OLED.