Švedska kompanija Epicenter, koja je dom za više od sto tvrtki i otprilike 2000 radnika, počela je s ugrađivanjem čipova u svoje radnike još u siječnju 2015. godine. Trenutno, oko 150 radnika ima čipove. Jedna tvrtka iz Belgije također nudi ovakve čipove svojim zaposlenicima, a tu su i slučajevi entuzijasta diljem svijeta koji su ih oprobali u prošlim godinama. Ono što bi se moglo nazvati distopijskom vizijom radnog mjesta, polako postaje rutina. Čipovi su veličine zrna riže, injektiraju se pod kožu (kao cjepivo) i imaju funkciju kartice, što znači da pomoću njih zaposlenici mogu otvarati vrata, imati pristup pisačima ili čak kupiti hranu. Kako je to moguće?
Implantati koriste tehnologiju bliskog polja komunikacije (NFC), jednaku kao na beskontaktnim karticama i novijim pametnim uređajima. Kada se približi čitaču, mala količina podataka se izmjeni između dva uređaja pomoću elektromagnetskih valova. Sami mikročipovi su pasivni, što znači da sadrže informacije za druge uređaje, ali ne mogu čitati informacije s drugih uređaja. Samim time postavlja se pitanje sigurnosti i privatnosti. Podaci koje sadrže mogu pokazati koliko često i kada zaposlenici dolaze na posao, što tamo kupuju i slično, a za razliku od kartica ili pametnih uređaja, od čipa se nije tako lako odvojiti.
Stručnjaci kažu da bi hakeri mogli dobiti ogromne količine podataka iz ugrađenih mikročipova. Sada ne toliko, koliko bi mogli u budućnosti kada mikročipovi postanu mnogo sofisticiraniji. Ako se takvi podaci budu prikupljali, veliko je pitanje što se dalje događa s njima i tko ih u kakve svrhe koristi? U Epicentru se mikročipovi zasad koriste za ulazak u neka osigurana područja, protokole za siguran ispis, beskontaktno plaćanje. Naravno, moglo bi se tako kontrolirati dolaženje i odlaženje radnika te njihova lokacija unutar tvrtke, čime bi se kontrolirala i njihova produktivnost, ali i ugrožavala privatnost.
Sami mikročipovi ne uzrokuju nikakve zdravstvene posljedice, no posljedice njihovog korištenja bi mogle biti dalekosežne. Tako bismo u budućnosti njima mogli zamijeniti osobne dokumente, liječničke kartone, bilježiti lozinke, kretanje ljudi, itd. Zvuči kao scenarij iz Orwellove 1984. No, bez obzira što je tehnologija zakasnila tridesetak godina za Orwellovim proročanstvom, ona će uskoro postati široko dostupna ne samo velikim kompanijama, već i državnim institucijama, tajnim službama te "mračnoj strani" računalnih programera (hakerima).
.
Više o temi tehnologija.
