Upravljanje glasom nije doživjelo veliku popularnost pa industrija kreće u zbližavanje čovjekovih osjetila i tehnologije – dodirni zasloni novi su hit! Kao i u stvarnom životu – kad nešto želite jednostavno posegnete za tim.

Još od filma Minority Report u kojem T. Cruise upravlja 3D ekranom pokretom ruku, svi su barem na trenutak poželjeli takvo što u svojem domu

Ova je tehnologija postala posebno zanimljiva u slučaju uređaja koji su zahtijevali velik ekran u malom kućištu, gdje nije bilo prostora za implementaciju tipkovnice ili spajanje miša. I iako nemamo 3D ekrane niti hologramski prikaz, upravljanje multimedijalnim sadržajem pokretima prsta danas je tu i sve se više širi.

Apple je otišao korak dalje implementacijom multi-touch tehnologije u iPod i iPhone. Davno predstavljena "višedodirna“ tehnologija sada postaje sve popularnija.

Iz davnih vremena
Još 1960-ih znanstvenici su složili cijelu mrežu senzora nad zakrivljenim crno-zelenim ekranom. Bio je to prvi pokušaj implementacije nove tehnologije koja uz senzorsko praćenje položaja objekata iznad ekrana omogućava upravljanje dodirom. Desetak godina kasnije akademska zajednica koja je iznjedrila ideju pokušala ju primijeniti u sklopu The Project for Learning Abroad, Training and Outreach (PLATO) - incijative za interaktivno učenje.

Brži razvoj ideje sprečavala je jednostavna činjenica da ljudi nisu željeli, a niti mogli, raditi na okomito postavljenom ekranu upravljajući prstima, ispruženih ruku jer je taj položaj izrazito nepraktičan. Mnogo je vremena trebalo da industrija stigne na razinu na kojoj je uređaje moguće držati u rukama i obavljati pokret samo prstima.

Dolaskom minijaturnih organizatora uvodi se potreba za ekranom osjetljivim na dodir. Upravljanje mnoštvom funkcija u operativnom sustavu sličnom Windowsima bilo je tako jednostavnije.

Proizvođači su prvo morali razviti obične ekrane dovoljnih dimenzija, a prikladno niske potrošnje, koji bi mogli ugostiti prst korisnika kao sredstvo za komunikaciju. To se i dogodilo na prijelazu stoljeća i otvorilo vrata širokoj upotrebi dodirnih ekrana.

U međuvremenu, početkom 90-tih i prije nego što su stigli ekrani u boji, IBM-ova serija ThinkPad donosi prvi tablet s ekranom na dodir (IBM ThinkPad 750), kojim se moglo upravljati Stylusom (olovčicom).

Sjetimo se da su maleni ekrani u boji visoke rezolucije tek pred nekoliko godina našli široku primjenu u mobitelima.

Kako radi tehnologija zaslona na dodir?
Sama tehnologija vrlo je jednostavna. Temelji se na dobro realiziranom softverskom praćenju varijacija parametara (dodir, toplina, pokret) na ekranu. Osnovna ideja jest položiti dva prozirna sloja metala s razmakom između njih, koji bi pritiskom na površinu gornjega dolazili u kontakt i obilježavali mjesto dodira. Ostatak čini dobro realiziran softver koji ove informacije može iskoristiti.

Višedodirni zasloni do sada nisu šire upotrebljavani jer Apple drži monopol na tu tehnologiju. Osim što je patentirao tehnologiju zaslona s višestrukim dodirom, Apple je rezervirao i mogućnost realizacije zaslona na dodir – bez dodira (!). Ova ideja uključuje IC (infracrvene) senzore koji prate položaj prsta iznad ekrana kao dodatnu mogućnost kontrole.

Kako radi Microsoft Surface

Problemi za tehnologiju?
Da razvoj nije nezaustavljiv govori informacija da uskoro možda neće biti tako jednostavno realizirati nove ekrane osjetljive na dodir (barem one u tankim zaslonima, na kakve smo navikli).
Naime, nestaje supstance ključne za njihovu proizvodnju (izvor). Radi se o indijevom oksidu, vodiču kojem je osnovno svojstvo prozirnost, zbog čega je pogodan za prozirne pokrove ekrana koji su ujedno i vodljivi. Ovom je metalu cijena u zadnjih 6 godina porasla sa 100 na 1.000 USD-a, a predviđa se njegov nestanak u sljedećih 10 godina. Vrlo visoka stopa iskorištavanja u modernoj tehnologiji dovesti će ovaj materijal na sam rub nestanka.
Kako ne bismo ostali na lošim vijestima, prenosimo vam da najnovije informacije govore da istraživanja alternativnih spojeva, koji uključuju male količine indija, dobro napreduju. No, prvi rezultati testova s tvarima poput prozirnih polimera govore da oni imaju vrlo malu vodljivost – desetak puta manju od prvotnog materijala, pa cijela priča ostavlja mjesta sumnji u potpuni uspjeh.

Futuristički prikaz folije od indijevog oksida na kontaktnoj leći za vid

Multi-touch iliti višedodirna tehnologija
Dok gotovo svaki proizvođač mobitela u svojoj paleti ima barem jedan uređaj s ekranom osjetljivim na dodir, uređaja s višedodirnim zaslonima nema mnogo. Uglavnom su ograničeni na Appleove proizvode, a iznimka je LG Prada II, koja ima multitouch samo za pregled slika.
Razloge za ovakvo stanje najbolje objašnjavaju nedavni događaji koji su nam otkrili da HTC u suradnji s Googleom taji da je implementirao tehnologiju višedodirnog ekrana iz straha od Appleove reakcije. 

Priča govori kako je developer pod imenom Luke Hutchinson u jezgri Googleova Android OS-a našao sistemsku datoteku bitnu za ovu funkcionalnost. Manjim modifikacijama na njoj uspio je otključati mogućnost uređaja da prepoznaje višestruke dodire na zaslon. Kako je konkretna implementacija sustava prepoznavanja dodira industrijska tajna koju svaki od proizvođača pomno štiti, nekoliko stvari ipak ostaje nedorečeno.

Nejasno je je li uređaju G1, na kojem je modifikacija izvršena, bilo potrebno ugraditi hardver koji bi podržavao višestruke dodire – poput posebne konstrukcije slojeva iznad ekrana – ili se pak radi samo o softverskom zahvatu koji je moguće primijeniti i na ostale ekrane sa dodirnom funkcionalnošću. U prvom slučaju, očita je namjera HTC-a da se pozabavi problematikom razvoja ove tehnologije na hardverskoj razini. U drugom slučaju, istu namjeru iskazuje Google svojim operativnim sustavom. Očito je da interes za multi-touch postoji, a mi nekako slutimo da se radi o želji Googleovih programera, potpomognutoj HTC-ovim hardverom, da omoguće razvoj programa koji bi koristio tu tehnologiju. Naravno, žele izbjeći da izravnom implementacijom na sebe navuku bijes Appleovog pravnog tima. 

U prilog tome govore i izjave Dana Morrilla, Googleovog odvjetnika, te jednog od čelnika HTC-a, kako niti Dream kao platforma, niti Android kao OS nikad nisu pozicionirani kao proizvodi s multi-touch tehnologijom. 

Da je ovo očit primjer industrijske politike na djelu govori i zapis s bloga Ryana Gardnera u kojem je postupak otključavanja ovih funkcija i opisan, što nije bio dovoljno jak potez da natjera Google da prizna svoj udio u cijeloj priči – oni i dalje niječu ovakve mogućnosti bilo uređaja bilo OS-a.

Na nedavnom CES sajmu najavljen je Palm Pre čiji bi OS trebao imati multi-touch tehnologiju, na što je Apple zaprijetio tužbom. 

Već spomenuti Microsoftov multi-touch za Windowse 7, napravljen na konceptu kamera koje prate pokrete i projektora smještenih ispod zaslona,  mogao bi biti rješenje i time bi Microsoft ponovno bio najveći konkurent u tehnologiji koja će vjerojatno prevladati u sljedećih nekoliko godina. 

Upitali smo autora knjige "ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ - u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji", prof. Dr. sc. Antuna Carića, profesora s Fakulteta elektrotehnike i računarstva, čije se interesno područje tiče patenata te industrijskog i znanstvenog istraživanja:

Usporedi.hr: Zanima nas Vaše mišljenje o ovoj priči. Zašto bi Google i HTC tajili tehnološko postignuće? Znate li možda još za koji primjer iz industrijske politke koji prati praksu da se ne ide protiv velikih tvrtki koje drže monopol na neku tehnologiju kroz patent ili sličnu pravnu zaštitu?
Prof. dr. sc. A. Carić: Ova priča o Googleu i HTC-u nije mi poznata pa konkretan slučaj ne mogu komentirati.
Načelno, tehnološka postignuća skrivaju svi i stalno. Posebna pažnja posvećuje se skrivanju rješenja do prijave patenta, ali i nakon toga nastoji se sakriti što je moguće više. Naime, ne može se patentirati sama ideja. Ne može se zabraniti nekome da dođe na sličnu ili istu ideju, ali može mu se otežati da iskoristi Vašu ideju i rješenje za modifikacije i derivacije te ideje i rješenja. Nadalje, zašto bi netko trebao znati na čemu se radi pa da to kopira i dođe do rješenja prije Vas! Zato se štite i po mogućnosti skrivaju rješenja i ideje. To se ne može smatrati monopolom nego zaštitom vlastitog rada i ulaganja. Zašto bi netko imao pravo kopirati tuđa rješenja bez naknade? 

Usporedi.hr: Što mislite o budućnosti tehnologije koja se razvija i napreduje (poput dodirnih ekrana), za koju se ispostavi da ima neku prepreku, poput manjka indija, koji je bitan sastojak ovih ekrana? Je  li ona već u začetku osuđena na propast ili će se proizvođači truditi pronaći drugo rješenje za njezino funkcioniranje? Do koje granice mogu ići ulaganja u rizičnu tehnologiju?
Prof dr. sc. A.Carić: S problemima ili bez njih, napredak tehnologije neće stati. Poneki problem može usporiti ili preusmjeriti istraživanja, ali ne i zaustaviti ih. Niti za jednu tehnologiju ne bih se usudio reći da je osuđena na propast. Ono što danas izgleda kao rizična tehnologija sutra može izgledati sasvim drukčije. Često je to tako bilo u prošlosti.

Usporedi.hr: Kako vidite budućnost mobilnih uređaja s obzirom na informacije o problemima s razvojem ekrana na dodir i općenito što se tehnološke i vizualne strane tiče (ekrani na dodir, veće/manje dimenzije, OLED tehnologija možda...itd.)?
Prof. dr. sc. A. Carić: Ja se baš ovim područjem ne bavim, ali je očito da je prisutan problem unosa podataka kod ručnih mobilnih uređaja. Današnje rješenje nije naročito praktično i otvara prostor za inovacije. Koje će rješenje prevladati teško je reći. Činjenica je da je ručni mobilni uređaj postao sredstvo za osobnu komunikaciju (za razliku od računala, koje je sredstvo poslovne i obiteljske komunikacije) i da je tržište izuzetno veliko pa se i velika sredstva ulažu u istraživanje i razvoj, što će prije ili kasnije dati rezultat.

Touchscreen na Aceru Aspire One
Da je dodirni ekran prije tehnologija iz Kine nego iz SF filmova govori slučaj kolege iz časopisa Mobil. Preko Interneta je naručio foliju koja se stavlja na zaslon i omogućava funkcionalnost touchscreena. Treba ugraditi i čip, za što postoji dobro razrađen vodič i čini se da nije komplicirano. Nekoliko sati vremena i nešto umijeća sa alatom - i Windowsima XP upravljate zaslonom na dodir. Nevjerojatno!

Budućnost
Mnogi se pitaju kako je Apple uspio patentirati multi-touch tehnologiju, s obzirom da su njeni temelji davno postavljeni. Činjenica je da zasad jedino Apple na tržištu ima uređaje koji podržavaju multi-touch. Uz to, razvio je i tehnologiju za upravljanje zaslonima na dodir bez dodira.

S druge strane nalaze se Windows 7 i surface tehnologija, koje ćemo prema tvrdnjama ljudi iz Microsofta, za tri do pet godina koristiti bez miša i tipkovnice.
Ta se tehnologija po konceptu razlikuje od Appleove i ne zahtijeva indijev oksid. No, isto tako ne vidimo kako ju je moguće inplementirati u tanki LCD ili pak OLED zaslon? Nemoguće?

Kakva god situacija s indijevim oksidom bila, budućnost je, čini se, jasna. Svim naprednim tehnologijama upravljati ćemo preko multi-touch ekrana osjetljivih na dodir. Ili "na dodir bez dodira", a zamjena indijevom oksidu vjerojatno će se pronaći u skorije vrijeme.