1. Uvod

Glavna prednost je da je cijeli sustav uključujući objektive dizajniran upravo za digitaliju, a dimenzije i težina uglavnom manji od konkurencije. Naravno, Olympus si je time, nažalost zatvorio put prema full frame senzorima koji su sve prisutniji na tržištu i kojima se okreće najveći broj profesionalaca. Unatoč tome, prodajni rezultati su i dalje solidni, a Olympusovi početni DSLR kitovi slove za one koji najviše nude za novce.

Iznad: E-1 (lijevo) i E-3

2003. godine, Olympus je odlučio ponuditi i tijelo za profesionalce ili napredne amatere – E-1. Iako solidno primljen na tržištu, već tada je imao relativno malu rezoluciju od 5 MP. Za nasljednika smo morali čekati pune četiri godine, što je u DSLR svijetu strašno puno. Rezultat je bio E-3 koji je predstavljen krajem 2007. Uz povećanje rezolucije na prihvatljivijih 10 MP, donio je mnoge novosti poput stabiliziranog senzora, Live Viewa-a, 5 slika u sekundi naspram 3 u prethodnika ili zakretnog ekrana.

Kako se mnogi ''profesionalci'' kunu samo u veliku dvojku (Canon i Nikon) bilo nam je izrazito zanimljivo kroz dva tjedna isprobati što E-3 može, tim više što nudi neke opcije koje konkurencija uopće nema.

Ključne karakteristike:

• 4/3'' senzor sa 10 megapiksela
• Stabilizacija slike na senzoru
• SSWF čišćenje senzora od prašine
• Potpuno zabrtvljeno kućište
• Magnezijski "kostur" kućišta
• Novi auto fokus sa 11 točaka
• Live View
• 5 slika/sek. kontinuirano snimanje
• ISO 100 – 3200 u koracima 1/3 EV
• Ugrađeni pop-up blic
• 2.5'' zakretni ekran sa 230,000 piksela
• 100% pokrivenost kadra u tražilu
• Očekivani vijek trajanja zatvarača od 150,000 okidanja

2. Tijelo i funkcije

U kutiji nema iznenađenja. Uz tijelo nalazimo bateriju, punjač, kablove  i CD sa softverom. Odmah pri prvom primanju E-trojke u ruku, jasno je kako je tijelo vrhunski sastavljeno. Dovoljno je veliko da savršeno legne u cijelu šaku, a nije nezgrapno poput Canona iz 1D serije. Sa baterijom i CF karticom teži teži oko 935 grama prema našoj vagi, što je u skladu sa klasom. Sve je besprijekorno sastavljeno. Tipke djeluju kvalitetno i trajno prilikom stiskanja. Grip, dio pozadine gdje počiva palac i lijeva strana aparata su gumirani što osigurava besprijekorno ležanje u ruci. 

Navoj za objektiv je naravno metalan i prihvaća samo 4/3 objektive posebno konstruirane za Olympusove digitalne fotoaparate. Doduše, možete uz razne "3rd party" adaptere koristiti i mnoge stare objektive, no upotrebljivost je ograničena.

Zatvarač bi službeno trebao izdržati punih 150,000 slika, no u praksi je to često i dulje. U zrcalu možete vidjeti i raspored 11 točaka autofokusa koji je veliki napredak naspram samo tri točke kod prethodnog modela.

Optičko tražilo je odlično. Obzirom da je Olmpusov senzor nešto manji od najraširenijeg APS-C formata, za očekivati je kako će tražilo pratiti isti trend. No, Olympus je svjestan tog problema te su se oko tražila jako potrudili. Rezultat je vidljiv. Dovoljno je velik i svijetao za normalnu upotrebu i na njega nemamo prigovora. Pokrivenost je također odličnih 100%, a povećanje 1.15x.

S lijeve strane nalazimo kotačić za korekciju dioptrije, te mali prekidač koji zatvara tražilo i spriječava ulaz svjetla prilikom dugačkih ekspozicija.

Info display u tražilu pruža niz informacija. Uz standardne kao što su ekspozicija, blenda, kompenzacija ekspozicije i stanje buffera tu je još i ISO vrijednost koja je stalno prikazana. Što je najbolje, dok mijenjate podešenja fotoaparata, sve se može pratiti u tražilu, pa je čak i WB prikazan preko kratica.

Baterija je uobičajena Litij-ionska BLM-1, kapaciteta 1500mAh. Za punjenje joj treba oko 5 sati, a u prosjeku je na testu pružala oko 450 slika. Nažalost, to je nešto ispod onoga što smo očekivali od aparata ove klase. Ukoliko zbilja malo petljajte po aparatu, moguće je izvući i 550 do 600 slika. Najveći potrošač struje je LiveView i s njegovim redovnim korištenjem maksimum je slabašnih 300 slika. Pokazivač stanja baterije je isto sitnica koja nas je razočarala. Cijelo vrijeme pokazuje posve punu bateriju, a stotinjak slika pred ispražnjenjem se upali upozorenje za praznu bateriju. Voljeli bi da je pokazivač nešto precizniji jer ovako je stanje baterije lakše i preciznije procijenit po broju snimljenih slika. 

Info ekran smješten na desnoj gornjoj strani aparata je također prepun informacija, te preko njega možete podesit sve osim opskurnih opcija za koje treba ulazit u menije preko glavnog ekrana.

Pritiskom na tipku "LIGHT" ekran se na desetak sekundi osvjetljava zelenim pozadinskim svjetlom.

Sa desne strane se nalazi prostor za karticu. Pretinac se otvara prekidačem u donjem desnom uglu stražnje strane aparata koji je odlično izveden i potpuno eliminira slučajno otvaranje pretinca.

E-3 podržava dva formata; Compact Flash i xD memorijske kartice. Iako mnogi dvoje oko svrhe xD kartica, zgodno je da opcija postoji, tako da možete uvijek držat jednu xD karticu u aparatu za slučaj da zaboravite umetnut CF i to otkrijete tek na ulici kad je kasno. 

Prigovor upućujemo izradi ležišta CF kartice. Kod malo manje pažljivog umetanja kartice dolazilo je do zapinjanja. 

3. Tijelo i funkcije (II)

Glavni LCD zaslon je jedan od najupotrebljivijih na tržištu. U potpunosti je zakretan u svim mogućim smjerovima, a može ga se i potpuno zaklopiti i tako zaštiti ekran od udaraca u transportu. Dijagonala je standardnih 2.5 inča, a rezolucija ugodnih 230,000 piksela. Iako na tržištu već ima i većih i detaljnijih ekrana nijedan nije ovoliko fleksibilan.

Vjerojatno najveća korist ovakvog ekrana je prilikom korištenja LiveViewa o kojem ćemo govoriti nešto kasnije. Zakretanjem ekrana možete kadrirat držeći aparat visoko iznad glave ili uz samu zemlju bez da se uvaljate u prašinu ili blato.

E-3 ima i ugrađeni blic koji iskače pritiskom na mehaničku tipku sa njegove lijeve strane. Blic je nešto što se rijetko viđa na profesionalnim modelima, ali dobro dođe u slučaju nužde kada nemamo veliki vanjski blic sa sobom. Nalazi se na otprilike 11 cm iznad središta objektiva što je sasvim solidno.

Kako E-3 nema posebnu lampicu za AF-assist, za tu namjenu se koristi i blic koji u slabim svjetlosnim uvjetima ispušta nekoliko kratkih bljeskova koji osvjetljavaju subjekt i tako pomažu auto fokusu obaviti svoje.

Kontrole na desnoj strani

Tipka okidača je kvalitetna i dovoljno velika sa dobrim osjećajem na pritisak. Ispod nje je kotačić čija se funkcija može proizvoljno odrediti, no, većina fotografa će tu držat kompenzaciju ekspozicije. 

Iznad okidača su tipke za promjenu balansa bijele boje, kompenzacije ekspozicije i ISO vrijednosti.

Kontrole na lijevoj strani

Uz tipku za otvaranje blica, ovdje su još tri tipke. Najgornjom mijenjamo opcije ugrađene bljeskalice. Sljedeća je "MODE" tipka koja duplira i za odabir brzine snimanja. Možda ste već primijetili kako E-3 nema uobičajeni kružni kotačić za odabir P/A/S/M načina rada. Umjesto toga treba stinut MODE tipku i okretat glavni kotačić ispod zatvarača. Znamo, zvuči zbunjujuće što je i nama bilo prvih dan ili dva. Kasnije smo se navikli i uopće nas nije smetalo ovakvo rješenje. Pritiskom na istu tipku i rotacijom drugog kotačića pored palca birate broj snimaka po pritisku okidača.

Najdonja tipka kontrolira načina rada fokusa (auto, ručno, oboje te jednokratno ili kontinuirano fokusiranje) i način mjerenja svjetla. Naravno, opet ovisno koji kontrolni kotačić okrećete, ta funkcija se mijenja.

Na lijevom boku su još i USB i video  konektor, utikač za vanjsko napajanje, te konektori za studijku bljeskalicu te daljinski okidač.

Kontrole na pozadini

Ovdje je sve jasno i pregledno. Ispod zaslona su četiri tipke. Prva slijeva za brisanje slika, zatim "INFO" tipka za paljenje informativnog ekrana prilikom snimanja te promjene načina prikaza kod pregledavanja snimljenih slika, zatim MENU tipka koja otvara glavni mani, te naposljetku Live View. 

U desnom uglu je prekidač za paljenje i gašenje aparata, tipka za uključivanje stabilizacije slike te ona za otvaranje vrata memorisjkih kartica. Pri vrhu nalazimo AEL/AFL zaključavanje ekspozije/fokusa, Fn tipka kojoj se može dodijelit proizvoljna funkcija, te tipka za odabir aktivnih točki fokusa.

4. Meniji

Dobro došli u svijet profesionalnih fotoaparata! Olympus na E-3 ništa nije prepustio slučaju, te je svaku sitnicu moguće podesiti. Doslovno. 

Nažalost, meniji nisu baš idealno strukturirani i novom korisniku će trebati, možda par dana da se navikne. S druge strane, toliko toga je lako dostupno preko vanjskih tipki da će ulasci u glavni meni vjerojatno bili rijetki.

Što se tiče formata i kvalitete slike, tko se ovdje ne izgubi zbilja zaslužuje medalju. Moguće su čak 24 JPEG veličine/kompresije, a svaku od njih možete kombinirati sa RAW formatom. Dakle punih 48 kombinacija. JPEG kompresija je moguća u četiri razine (super fino, fino, normalno, osnovno; omjeri su 1/2.7, 1/4, 1/8 i 1/12).

Balanas bijele boje (WB) uz uobičajene unaprijed definirane vrijednosti ima čak pet pozicija za ručno određivanje, što toliko olakšava snimanje u slučaju naglih izmjena izvora svjetla da je to milina. WB je moguće podesiti i prema Kelvinima.

Mjerenje svjetla je odlično radilo i ne sjećamo se da smo i jednom imali problema oko pravilog osvjetljivanja snimke. Bracketing je moguć za ekspoziciju, balans bijele, jačinu bljeskalice, te ISO vrijednost.

Fokus ima tri načina rada; jednostruki, kontinuirani i ručni, te još dvije kombinacije automatskog i ručnog. Auto fokus se u praksi pokazao jako brz i precizan čak i pri slabom svjetlu, a problemi nastaju tak kad ste zbilja u dubokom polumraku. 

E-3 ima i anti-shock funkciju, većini vjerojatno poznatiju kao mirror-lockup. Da ne bi bilo zabune, anti-shock na E-3 nije isto što  i stabilizacija, nego opcija ranijeg dizanja zrcala prije nego što počne glavna ekspozicija, što osigurava da čak ni vibracija od kretanja zrcala ne zatrese aparat.

Od zanimljivijih opcija još nalazimo i mogućnost koja radi samo sa nekim focus-by-wire objektivima, poput testiranog 14-54. Riječ je o odabiru smjera rotacije prstena za ručni fokus, odnosno u kojem smjeru će se fokus kretati u odnosu na smjer okretanja samog prstena. Perverzno.

Kompenzacija ekspozicije se može podešavati u 1/2 ili 1/3 EV koracima i to u rasponu +-5 EV. Odlično je da se i ISO može kretati u manjima koracima, točnije 1/3 EV.

Olympus posjeduje i jednu funkciju koju je skoro nemoguće naći kod drugih proizvođača. Riječ je o Pixel mappingu. Teorija iza ove opcije je jednostavna. Ukoliko se dogodi hot-pixel na senzoru, ova funckija ga pronalazi i pamti njegovu poziciju. Na svim slikama snimljenim nakon toga će taj piksel biti softverski uklonjen i zamijenjen bojom najsličnijom susjednim pikselima. Prije par godina autor ovog testa bio je vlasnik starijeg Olympus ultra-zum modela; C765 koji je nažalost razvio mrtvi piksel u roku nekoliko tjedana nakon kupnje. Nakon pixel mappinga mrtvi piksel je jednostavno nestao sa svih daljnih slika i aparat je korišten još tri godine bez ikakvih problema. Sa bilo kojim drugim aparatom ne bi imali drugog izbora, nego nosanje u servis što nekad zna biti jako frustrirajuće, a i skupo ako je garancija istekla. Da ne spominjemo što učiniti ako se takav problem pojavi usred safarija u Keniji. Sa Olympusom, stvar se riješava sa par pritisaka na tipke. Fantastično!

Znamo da sve mogućnosti ovog aparata ovako prikazane izgledaju kao noćna mora, ali E-3 ionako nije namijenjen za slikanje rođendana i tuluma. Profesionalci će itekako koristit sve navedeno.

5. Snimanje i brzina rada

Pri paljenju aparatu treba jedna sekunda da bude sposoban za snimanje. Iako je u praksi to dovoljno brzo, volijeli bi da poput nekih konkurenata starta za 0.2 - 0.3 sekunde.

Iako su statusni ekrani u tražilu i  onaj na gornjoj strani uređaja prepuni informacija, još je detaljniji info ekran koji možete prizvat pritiskom na tipku INFO. Također, preko njega sve prikazane funkcije možete mijenjati jednostavnim kretanjem pomoću navigacijskih tipki.

Live View

Live View je u zadnjih godinu, dvije postala nezaobilazna funkcija na svim novim D-SLR aparatima. Nažalost, iskoristivnost te funkcije je vrlo upitna. Fotografi su se u zadnjih nekoliko desetljeća navikli na klasično optičko tražilo koje pruža najbolji i najtočniji prikaz scene koju namjeravaju snimiti, a to je ujedno i najbrži način kontrole kadra. Live view na svim SLR aparatima bjesomučno cijedi bateriju, što je i ovdje slučaj. Redovito korištenje LiveView-a otima toliko struje koja bi se inače mogla upotrijebit za dodatnih 150-200 slika.

Na E-3 praktičnost radikalno podiže zakretni ekran, zahvaljujući kojemu je moguće točno kadrirati držeći aparat uz zemlju ili visoko iznad glave. Unatoč tome, mi smo kroz 15 dana sa aparatom funkciju LiveView-a samo isprobali, a potom nastavili koristiti optičko tražilo. 

Pri korištenju LiveView-a moguć je odabir nekoliko varijanti prikazanih informcija na ekranu. Na sreću, tu je i histogram koji je jedan od najvažnijih prednosti kojima se hvale zagovornici LiveViewa (i u pravu su što se toga tiče).

Moguće je zumirati sliku, te tako detaljno provjeriti točnost fokusa. 

Osim velike potrošnje baterije, negativna strana je i sporost rada. Obzirom da kod aktivnog LiveView-a svjetlo ne dolazi na AF senzor, za snimanje slike potrebno je prvo spustiti zrcalo da auto fokus odradi svoje i tek se onda može snimit slika.

Kontinuirano snimanje

Kontinuirano snimanje je moguće podesit na 2 do 5 slika u sekundi. Jako je praktično što aparat pamti dvije pozicije za kontinuirano snimanje (jedna podesiva u rasponu 2-4 slike) i druga koja je fiksirana na 5 slika u  sekundi. Zahvaljujući tome ne treba kopat duboko po menijima, nego memoriramo nižu brzinu kako nam paše.

Pri testiranju smo koristili SanDisk Ultra II kartice od 512MB i 4G, te Apacer od 4GB (133x). Brzine snimanja i zapisivanja možete vidjeti u donjoj tablici. Naša izmjerena vremena su u skladu sa službenim specifikacijama i drugim testovima na Internetu. Korištenjem bržih kartica, npr.  SanDisk Extreme IV, moguće je još malo dignuti količinu snimljenih slika za 2-3 slike pri RAW ili JPEG L-SF formatima.

6. Pregledavanje slika

Pri pregledavanju slika E-3 je izrazito brz. JPEG slike se otvaraju trenutačno, a RAW nikad dulje od sekunde. Zumiranje je također savršeno brzo. Koliko brzo vi možete okretati kotačić, toliko brzo aparat zumira. Savršeno!

Zumiranjem u suprotnu stranu, na ekranu je moguće prikazati istovremno 4, 9, 16 ili 25 slika. Zbilja pregledno!

I na kraju, tu je kalendar koji svrstava slike po datumu kada su snimljene.

Kod prikaza samo jedne slike, moguće je odabrati 5 različitih načina prikaza. To su HIGHLIGHT,  SHADOW, slika sa osnovnim informacijama, zatim sa detaljima i histogramima kroz RGB kanale, te slika sa velikim histogramom.

7. Objektivi (Olympus 14-54 f/2.8-3.5)

Olympus E-3 se može kupiti samo kao tijelo ili kao kit sa objektivima. U ponudi su trenutno kitovi sa objektivima 14-54 i 12-60. Mi smo dobili ovaj prvi. Također, Olympus nam je ustupio i telefoto objektiv 50-200 koji se žarišnom duljinom i performansama točno nastavlja na 14-54 i vjerojatno će većini kupaca E-3 biti visoko na listi poželjnih objektiva.

Olympus 14-54 f/2.8-3.5

Kroz korištenje se očekivano pokazalo da je upravo ovaj objektiv provodio najviše vremena na tijelu. Ekvivalentna žarišna duljina u 35 mm formatu mu je 28-108 mm što je za većinu fotografa, pa tako i našeg,  najčešće korišteno područje.

Specifikacije:

U korištenju objektiv je vrlo praktičan. Težina od  480 grama i dimenzije su savršeno legle na E-3. Prsten zuma je pružao ugodan otpor prilikom rotacije, i ništa nije škripilo. Fokus je naravno interni, a promjer filtera vrlo standardnih 67mm.

Najveća zanimljivost na ovom objektivu je manualni fokus koji je izveden focus-by-wire tehnikom. To znači da prsten koji okrećemo nije mehanički vezan na sam mehanizam fokusa već se informacije električnim putem prenose te elektromotor okreće fokus. To nije nikakva novost. 99% svih kompaktnih fotoaparata koji imaju manualni fokus koriste focus-by-wire, samo je to kod njih često izvedeno nespretno, nepraktično, sa prevelikim koracima u pomicanju elektromotora i često je bolno sporo. U prvi tren smo se uplašili da će manualni fokus i na ovom objektivu patiti od istih nedostataka. Uskoro smo se uvjerili u suprotno i toliko navikli na ovaj sistem da smo ga počeli cijeniti više od klasničnog mehaničkog.

Brzina fokusa je varijabilna, koliko brzo vi okrećete prsten, toliko brzo motor pomiče sam fokus, a preciznost je ista kao na vrhunskim mehaničkim sistemima. Ovakav manualni fokus ima i jednu prednost, a to je da ga ne možete nepažnjom preforsirati van opsega fokusa i slomiti osjetljivi mehanizam. Eventualna loša strana koju vidimo, je ako se motor pokvari, ostajete i bez auto i bez manualnog fokusa, no još nismo čuli za takve slučajeve.

Na širokom kutu smo zamijetili manju pojavu kromatske aberacije koja nestaje na većim žarišnim duljinama, no to nije ništa što se na računalu ne bi moglo ukloniti .

Što se geometrije tiče, ovdje su stvari na mjestu. Na 14 mm je vidljiva  zbilja mala konveksna bačvastost, a na većim žarišnim duljinama nismo u stanju okom primjetiti izobličenja. U praksi nezamjetno.

Test oštrine

Što se oštrine tiče, objektiv opravdava svoju cijenu od oko 4,500 kuna. Na 14 m jedino je najveća blenda od f/2.8 relativno neoštra. Na f/4 stvar je bitno bolja, a od f 5.6 na dalje više nema problema sve do potpunog pritvaranja na f/22. No čak i tamo nas je iznenadila količina pristune oštrine.

Na polovici raspona, tj. 25mm oštrina je još bolja. Na najmanjoj rapoloživoj vrijednosti f/3.1 jasna je zamućenost, ali već na f/4 vidimo dramatično poboljšanje i oštrina ostaje nepromijenjena do f/10. Na f/14 se zamijećuje lagana zamućenost, no sve je još jako upotrebljivo.

Na 50mm smo sastavili usporednu tablicu sa 50-200 objektivom (o njemu detaljno na sljedećoj stranici).

Iz priloženog se vidi da je na 50mm 14-54 znatno oštriji i daje vidljivo boju reprodukciju boja.  14-54 najveću oštrinu daje pri f/8 i f/10. 50-200 je oštar u rasponu f/8 do f/14, ali čak i tamo je vidljivo mutniji od manjeg brata.

9. ISO test

Olympusove senzore je uvijek (opravdano) pratio negativni imidž senzora sa puno šuma. Vjerojatno glavni razlog tome je manja dimenzija senzora nego što je uobičajeno čak i za APS-C format, tj. Olympusovih 17x13mm naspram otprilike 22x14mm za APS-C ili 36x24mm za full frame. Iako šum nije jedini parametar po kojem treba ocjenjivati senzor, u svim lošijim svjetlosnim uvjetima, kada niste ponijeli blic i stalak, ili nije poželjno korištenje blica, šum postaje ograničenje.

Olmpus E-3, obzirom da cilja na prefesionalce, je srećom ostavio mogućnost kontrole redukcije šuma u tri razine ili njeno potpuno isključenje. Time se fotografu daje maksimalna fleksibilnost da bira na koji način će se boriti sa šumom.

Iako mnogi vole na fotoaparatu dignuti redukciju do maksimuma, nedvojbeno je da se bolji posao može obaviti  obradom na računalu. Također, tada možete i birati jel za neku sliku bitnija oštrina i zadržavanje detalja ili dojam opće ''ispeglanosti''.

Zahvalna je također i mogućnost podešavanja ISO vrijednosti u koracima od 1/3 EV. U slučaju da je vrijedsnost namještena na automatsku, moguće je podesiti gornju i donju granicu između kojih će se vrijednost "šetati". Zbilja za pohvalu.

Da biste mogli procijeniti količinu šuma i kvalitetu pojednih razina redukcije, snimili smo testne slike za sva podešenja.

Iz gornjeg je očigledno da redukcija šuma ne čini ništa previše pametno. Iako posao dobro obavlja pri nižim ISO vrijednostima, jasno je vidljiv gubitak oštrine, a iznad ISO 800 redukcija šuma ozbiljno mulja sliku koja počinje podsjećat na vodene bojice. Po našem mišljenju, najbolje je fotogafirati sa isključenom redukcijom, a ako već treba uključiti redukciju, onda s "low" podešenjem.

U praksi, izbjegavali smo dizat ISO preko 1200 što je po nama gornja granica redovite upotrebljivosti. Iznad toga - samo ako je nužno.

10. Stabilizacija

Sam pojam stabilizacije slike je nešto čime se danas razbacuju svi proizvođači na cijeloj paleti svojih uređaja, pa bismo voljeli prvo razjasniti što je to i kako je tehnički izvediva.

Da bi slika ispala oštra, aparat treba bit potpuno nepomičan tijekom snimanja. Nažalost kada ga držimo u ruci on se uvijek malo trese koliko god pazili. Zbog toga se pri kraćim ekspozicijam i duljim žarišnim duljinama povećava mogućnost zamućivanja slike. Tome se doskače stabilizacijom. Postoje dvije vrste; stabilizacija pomičnim optičkim elementom u objektivu i pomični senzor. Princip rada je jednostavan. Kada se cijeli aparat u vašim rukama pomakne, recimo prema dolje, stabilizacija pomiče leću ili senzor u suprotnom smjeru kompenzirajući taj pomak te osigurava oštru sliku. Olympus se nemajući tradiciju izrade stabiliziranih objektiva (poput Nikona i Canona) odlučio na stabilizirani senzor. Ovaj sistem donosi jednu ogromnu prednost, a to je da koji god objektiv stavite na E-3, stabilizaciju imate uvijek raspoloživu u tijelu. Čak i ako koristite recimo antikni M42 kojeg ste kupili za šaku kuna preko oglasnika. Kod Nikona i Canona ste osuđeni kupovati skupe stabilizirane objektive, a mnogi nisu nisu ni dostupni sa stabilizacijom.

Na E-3 uključuje se tipkom smještenom odmah iznad ON/OFF prekidača. Stabilizator ima dvije opcije rada. Prva (I.S.1) je klasični način rada kad se senzor pomiče i vodoravno i okomito. Druga opcija se koristi za zamućivanje pozadine u vodoravnom smjeru. Aktivna je samo okomita stabilizacija.

U sljedećem nizu slika možete vidjeti koliko je stabilizacija u stanju spasiti kadar. Testirali smo sustav na dvije žarišne duljine, 28 i 400mm (preračunato u 35mm).

Na širokom kutu bez stabilizacije nemamo što tražiti ispod 1/15 sekunde. Sa uključenom stabilizacijom slika ostaje oštra do 1/6, a potom pomicanje aparata postaje preveliko da bi se nešto posebno napravilo.

Na velikoj žarišnoj duljini mogućnosti stabilizacije zbilja dolaze do izražaja. Bez stabilizacije sve ispod 1/200 je nemoguće snimiti oštro. Sa stabilizacijom oštre slike dobivamo punih 4EV koraka niže, na ekspoziciji 1/13 sekunde, što je u skladu sa onime što su obećavali iz Olympusa.

Naravno, sve to ovisi i o vašoj mirnoj ruci. Najbolji dokaz je neoštra slika pri 1/200 i uključenoj stabilizaciji na gornjem primjeru... Očito je da se autoru testa u tom trenutko ruka toliko zatresla da je to postalo previše za mogućnosti aparata, no svejedno se jasno vidi poboljšanje koje donosi stabilizacija.

11. Zaključak i primjeri fotografija

Dva tjedna uz E-3 su prošla jako brzo. U tom razdoblju snimili smo sa aparatom nekih 2500 - 3000 fotografija i imamo same riječi pohvale. Skoro sve dvojbe koje smo imali prilikom prvog primanja aparata u ruke uskoro su nestale. E-3 je u praksi brz, pouzdan i najbitnije daje besprijekorne slike. U početku zbunjujući meniji uskoro postanu poznati i snalaženje u opcijama je besprijekorno.

Glavni nedostatci pred konkurencijom (Nikon D300, D90, Canon 40D i noviji 50D, Pentax K20D i Sony Alpha 750) su slaba baterija i loše visoke ISO performanse. Međutim, svi kupci ovakvog aparat će ionako kupiti još i nekoliko dodatnih baterija, a mnogi niti ne slikaju na višim ISO postavkama. Ako se to zanemari, E-3 je sposoban poput svih ostalih ako ne i više. Izdvaja se stabiliziranim senzorom (samo Pentax i Sony imaju to), kvalitetno zabrtvljenim kućištem (jedini u klasi) i zakretnim ekranom. Olympusovi objektivi su i više nego kvalitetni i na tom području parira konkurenciji bez problema.

Svakako treba spomenuti i da uređaj koji smo dobilli na test nije posve nov već je riječ o testnom primjerku koji je vjerojatno prošao kroz redakcije svih IT časopisa u Hrvatskoj gdje takve uređaje baš i ne štede. Nisamo posve sigurni, ali ovo je možda i isti primjerak koji ste skupa sa 1400 drugih posjetitelja mogli ispipkati na foto sajmu pred koji mjesec. Drugim riječima, na ovoj se E-trojki izredalo netipično puno korisnika, a aparat još uvijek radi i izgleda kao nov. To govori samo za sebe.

Olympus također uz Sony jedini u Hrvatskoj nudi dvogodišnju garanciju što nije za zanemariti. Uzevši u obzir već poznati vrhunski odnos prema kupcu i stručnost servisa (za razliku od razvikanog konkurenta kojeg ipak nećemo imenovati ovdje) prednosti su sve više na Olympusovoj strani.

Ostaje samo pitanje koliko brzo će Olympus pratiti tržišne trendove, jer ako ćemo za eventualnog nasljednika čekati još tri godine, to će odbiti mnogo potencijalnih korisnika.

U svakom slučaju, E-3 je vrhunski fotoparat koji je po svemu ravan konkurenciji i svatko kome je fotografija nešto bitnije u životu ili pak zarađuje na njoj trebao bi ozbiljno razmotriti o Olympusu E-3.

Prednosti:

Nedostaci:

Primjeri fotografija:

Specifikacije:

Drugi objektiv na testu je gore navedeni ''telac'', koji preračunato u 35 mm format daje žarišnu duljinu od 100-400 mm uz vrlo veliku blendu 2.8-3.5. Težak je punih 1300 grana i spojen na E-3 definitivno nije kombinacija koju želite nositi oko vrata dulje od 10 minuta. Opremljen je posebnim nosačem za montiranje na tripod koji se može rotirati da ga maknete sa puta kad snimate iz ruke.

Prsten zuma je iz nepoznatog razloga lagano škripao u rasponu 50-100mm, vjerojatno zbog nerazrađenih brtvi, no to je bilo čujno samo u zatvorenoj tihoj prostoriji. Prsten manualnog fokusa je za razliku od objektiva 14-54, na ovom vezan mehanički.

Na sreću, velike dimenzije i težina u svijetu objektiva znače i veliku kvalitetu što ovdje nije iznimka.

Optički gledano, objektiv je vrhunski. Ni na jednoj žarišnoj duljini nismo primjetili niti bačvastih izobličenja, ni kromatske aberacije.

Test oštrine

Kako se 50-200 ponaša na početku zuma možete pogledati na prethodnoj stranici u usporedbi sa 14-54, a ovdje još preostaje tablica na 100 i 200mm.

Na 100mm objektiv je mutan pri najvećoj blendi što je bilo i za očekivati. Već na f/4 poboljšanje je veliko i raste do f/. Nakon toga ponovno primjećujemo lagano opadanje oštrine.

Na 200mm postaje vrlo jasno što plaćamo gotovo 7.000,00 kn koliko vrijedi ovaj objektiv. F/3.5 možda nije baš blistav, ali poboljšanje je već na f/4, a nakon toga sve do f/14 imamo zbilja oštru sliku.

Made in Japan: sitnica koja dodatno ulijeva povjerenje