- Pouzdano i točno mjerenje svjetla
- Stabilizirani senzor
- Nagibni zaslon
- Brzina autofokusa u live view načinu snimanja
- Puno šuma na visokim ISO vrijednostima
- Sporo zapisivanje fotografija na karticu
- Tipka za AEL na lošem mjestu
1. Uvod
Prvi model Alfa 100 je bio baziran na posljednjem Konica-Minoltinom modelu 7D i pokupio je podijeljena mišljenja na tržištu. Kako je vrijeme prolazilo, Sony je izbacio nove modele koji sa vremenom postaju sve najpredniji i napadaju i profesionalniji segment tržišta. Tako je trenutno Alfa 900 fotoaparat sa najviše piksela na Full Frame senzoru na tržištu i u klasi sa Canonom 5D Mk II ili skoro očekivanom Nikonu D700x.
Ono što je zanimljivije prosječnom potrošaču je što Sony ima za ponuditi u jefitnijem sektoru tržišta. Tako smo tako testirali Alfu 350, koja sa kit objektivom košta oko 5.000 kuna.
Sony DSLR A350 je treći po cijenovnoj kategoriji u trenutoj ponudi proizvođača, ali čak i tako spada među povoljnije DSLR fotoaparate. Sa dva jeftinija modela, Alfom 200 i 300 dijeli identično kućište i ergonomiju, a razlike su "ispod haube". Pri tome se prvenstveno misli na 14 megapikselni senzor (10MP senzori kod dva jeftinija modela) koji je trenutno najveći u klasi. Svi ostali proizvođači u ovoj klasi nude 10 ili eventualno 12 MP. Prema ostalim funkcijama, Alfa 200, 300 i 350 su gotovo identični uređaji (Alfa 200 nema LiveView).
Detalj, koji Alfu 350 izdvaja među konkurencijom je i LiveView koji je trenutno jedini na svijetu koji omogućuje auto fokus dok je aktivan, no o tome detaljnije na idućim stranicama.
GLAVNE KARAKTERISTIKE:
- 14 megapiksela
- ISO 100 – 3200
- Zaštita senzora od prašine antistatičkom oblokom i vibracijom
- SteadyShot – stabilizacija slike pomičnim senzorom
- 9 AF točaka
- 2.5 slike u sekundi uzastopno snimanje
- Nagibni 2.7'' LCD sa 230,000 piksela
- LiveView preko posebnog senzora, auto fokus radi tijekom LiveView-a
- Baterija sposobna za 750 snimaka
- CF type I/II kartice
- Kompatibilan sa nizom Sony i Minolta objektiva
2. Tijelo i funkcije
Sadržaj kutije je standardan. Uz tijelo, tu nalazimo bateriju, punjač, USB i AV kablove te CD sa uputama i softverom. Ovisno da li kupujete samo tijelo ili kit, u potonjem slučaju dobivate i 18-70 kit objektiv. Mi smo testirali tijelo u kombinaciji sa znatno skupljim i boljim ZEISS 16-80 objektivom o kojemu detaljnije u slijedećim poglavljima.
(Iznad: prikazna kutija od Alfa 700)
APARAT
Tijelo Alfe 350 je po dimenzijama i masi u skladu cjenovne kategorije. To znači da je aparat relativno lagan (oko 600 grama) i kompaktnijih dimenzija. Unatoč tome, iznenadilo nas je kako odlično leži u ruci. Grip koji smo dodatno dobili na test, je dovoljno masivan i ugodno oblikovan.
Prvo što upada u oči pri prvom primanju aparata je veliki zakretni 2.7'' ekran sa 230,000 piksela. Praktičnost takvih ekrana je već odavno dokazana u praksi. Pri snimanju iznad glave ili uz samu zemlju, ekran možemo zakrenuti i preko njega kadrirati. Znatno ugodnije nego legnut na cestu da bi snimili zanimljivu fotografiju.
Kako Alfa 350 nema statusni LCD, sve informacije o postavkama se prikazuju preko glavnog ekrana. Aparat ima detektor zakrenutosti, pa se prikaz rotira ukoliko tijelo držite u okomitom položaju. Također, moguće su dvije razine prikaza količine detalja.
Na desnoj strani nalazimo vratašca pretinca za memorijsku karticu. Sony koristi Compact Flash kartice u svim svojim DSLR modelima što je pohvalno obzirom da je su dostupne u najviše varijanti brzina i kapaciteta uz povoljnu cijenu. Moguće je nabaviti i adapter za MemoryStick kartice ukoliko ih već imate i želite nastavit koristi.
Sa donje strane je metalni navoj za stalak i prostor za bateriju. Korištena baterija je litij-ionska NP-FM500H kapaciteta 1600 mAh koja službeno traje oko 730 snimaka. Aparat je kod nas na testu bio tijekom siječnja kada su se temperature spuštale i do -15°C i baterija je u tim uvjetima držala oko 500 snimaka što je prvoklasno. Na ugodnijim ljetnim temperaturama ona bi sigurno držala navedenih 730 snimaka, što i potvrđuju iskustva drugih korisnika koja smo mogli pročitati po raznim forumima.
Ugrađena bljeskalica je očekivane kvalitete. U praksi se pokazo dovoljno dobrim za osvijetljavanje manjih nezahtjevnih scena ili kao ispomoć. Nažalost, ne podiže se visoko, pozicija mu je svega nekoliko centimetara iznad središta objektiva.
Na lijevoj strani aparata nalazimo tradicionalni kružni kotačić za odabir načina snimanja. Ispod njega je prekidač za paljenje i gašenje, a još niže četiri tipke za ulazak u meni, odabir količine informacija na ekranu te brisanje i pregledavanje fotografija. Na lijevom boku su ispod plastičnog poklopca smješteni konektori za vanjsko napajanje i daljinski upravljač.
Na desnoj strani nalazimo prekidač LiveView-a, te Drive i ISO tipke. Tri tipke koje stišćemo palcem su ona za kompenzaciju ekspozicije, zaključavanje iste (AEL) te tipka za zumiranje priliom Live View-a.
Na ovaj dio fotoaparata imamo prigovora. Naime, AEL tipka se nalazi točno na mjestu gdje dođe palac kod normalnog držanja aparata pa ukoliko ne pazite, može doći do slučajnog stiskanja i neželjenog zamrzavanja ekspozicije. Osobito je velik problem ako snimate zimi pa nosite rukavice kroz koje je teško osjetiti jeste li nešto pritisnuli. To smo to saznali na teži način nakon što smo upropastili desetak slika nenamjernim pritiskom na tipku. Sa ergonomskom stajališta, tipke za EV kompenzaciju i AEL bi trebale zamijenit mjesta i tada bi navedeni problem bio eliminiran. Također, tipka za zumiranje tokom LiveViewa nema ni jednu drugu funkciju što je šteta obzirom da je na odličnoj poziciji.
I na kraju, ostaje nam dio pored displaya. Tu su prekidač stabilizacije i deveterosmjerna navigacijska tipka koja osim navigaciji po menijima služi i odabiru jedne od devet točki fokusa.
"Fn" tipka poziva brzi meni sa šest često korištenih opcija.
Balans bijele ima uobičajene opcije poput automatike, sunčanog, oblačnog vremena itd. Moguće je i ručno postavljanje, a osobito nas je oduševila opcija postavljanja balansa bijele preko temperature svjetla izraženom u kelvinima, što je nešto što se do nedavno viđalo samo na skupljim uređajima.
Dynamic range optimizer služi dobivanju slike sa večim dinamičkim rasponom. Nažalost, on ne utječe na dinamički raspon samog senzora, nego softverski posvjetljuje odnosno potamnjuje tamnije i svjetlije djelove fotografije. Rezultati ove funkcije se vide samo na JPEG slikama.
Mjerenje svjetla je uobičajeno za cijeli kadar, središte slike ili spot. Osobito smo zadovoljni radom onoga za cijeli kadar (multi-segment) koje je besprijekorno mjerilo svjetlo i davalo odlično eksponirane slike.
BATTERY GRIP
Uz testni primjerak dobili smo i okomiti grip koji se montira sa donje strane aparata. Prednosti korištenja gripa su velike. U njega stanu dvije baterije istovremeno što bi bilo dovoljno za oko 1500 fotografija, grip ima duple komande pa je korištenje u portretnom položaju čisti užitak, a obzirom da je tijelo relativno maleno i pri vodoravnom držanju puno bolje leži u ruci budući da se donji dio dlana oslanja na grip.
Iako košta oko 1400kn, ovaj dodatak preporučamo svakome tko se aktivnije misli baviti fotografijom jer zbilja olakšava rukovanje aparatom.
OBJEKTIVI
Kit objektiv koji dolazi uz Alfu 350 je SAL18-70, no, mi smo uređaj testirali sa znatno skupljim i boljim Zeiss 16-80 objektivom.
Raspon od 16-80mm je 24-120 preračunato u 35 mm format što je zapravo najkorisniji raspon koji fotograf može poželjeti. Pokriva sve od širokog kuta do laganog telezuma što ga čini nevjerojatno versatilnim.
Sa optičkim performansama smo oduševljeni. Na svim duljinama je vrlo oštar, kromatskih aberacija nismo primjetili. Reprodukcija boja je odličina, a manji prigovor imamo samo na laganu bačvastu distorziju na najširem kutu, no, to je za očekivati.
Malo veći prigovor ide prstenu ručnog fokusa koji ima izrazito kratak hod i uopće ne dozvoljava precizno ručno fokusiranje. Nisu nas previše oduševile makro performanse obzirom da je najbliži fokus samo na 38 cm što je relativno slabo.
Iako košta oko 5.000 kn, ZEISS 16-80 bi stvarno preporučili bilo kojem aktivnijem korisniku jer je kvaliteta slike vrhunska, a po rasponu zuma ovo je najversatilniji objektiv koji Sony trenutno nudi.
3. Snimanje, reprodukcija i meniji
LIVE VIEW
LiveView je postao nešto neizostavno na svim novim DSLR-ovima pa ga tako ima i Alfa 350.
Ono čime je LiveView na ovom aparatu poseban je činjenica da auto fokus radi tijekom LiveView-a. To je postignuto na način da je u aparat uz glavni 14 megapikselni, ugrađen još jedan manji senzor koji služi samo za LiveView.
Kao što se vidi na gornjoj slici, njegova pozicija je lukavo osmišljena. Nalazi se pored optičkog tražila i prebacivanjem mehaničkog prekidača za LiveView, sporedno zrcalo se naginje i svjetlost usmjerava na taj senzor (obojan narančasto na slici) umjesto u optičko tražilo. Zbog toga glavno zrcalo ostaje spušteno i dozvoljava prolaz svjetla do AF senzora u donjem dijelu aparata. Kod konkurencije koja koristi glavni senzor za LiveView, glavno zrcalo mora biti podignuto i da bi auto fokus proradio, ono se prvo mora spustiti za fokusiranje što osjetno usporava rad.
Moguće je odabrati tri razine inforamcija na ekranu. Prva gdje nije prikazano ništa osim donje statusne trake sa ekspozicijom, zatim detaljne podatke (slika lijevo) i live histogram (desna slika).
Ono što nas je malo razočaralo je nemogućnost detaljne provjere točnosti fokusa tijekom LiveView-a. Alfa 350 ima čak i posebnu tipku samo za tu svrhu, smještenu na desnoj strani točno gdje dolazi vaš palac kad držite aparat. Problem je u tome što sporedni senzor ima jako malu rezoluciju. Službeni podatak nismo uspjeli pronaći, ali po onome što smo vidjeli na testu riječ je vjrojatno samo o VGA rezoluciji (640x480). Zumiranjem pritiskom na prijespomenutu tipku, prikaz postaje užasno pikselast i neprecizan jer je riječ u digitalnom zumu koji ne omogućuje prikaz sitnih detalja.
Druga potpuno nelogična stvar vezana za to zumiranje je činjenica da ukoliko smimite fotografiju dok je LiveView "digitalno" zumiran, snimljena slika će biti manjih dimenzija. To možete jasno vidjeti na gornjim screenshotovima. Kad je zum postavljen na 1.4x, aparat se sam prebacuje na "medium" veličinu slike, a na zumu od 2.0x na "small". Svrha takve funkcije je valjda jasna samo inžinjerima u Sony-u; nama je to potpuna besmislica.
BRZINA SNIMANJA
Čak i po službenim specifikacijama, Alfa 350 nije brz aparat. Dvije i pol slike u sekundi i buffer dovoljno velik (malen) za samo 4 RAW slike i 9 u JPEG formatu nikoga neće uzbuditi. Naša izmjerena vremena su u skladu sa tim podacima. Koristili smo SanDisk Ultra II kartice. Iako kupnjom brže kartice vjerojatno možete utjecat na brže pražnjenje buffera, razlika neće biti dovoljno velika da bi u stvarnom životu imalo smisla investirati u bržu (skuplju) karticu.
| Broj snimljenih slika | Vrijeme zapisivanje jedne slike (sek.) | Vrijeme potrebno za potpuno čišćenje punog buffera (sek.) |
RAW | 5 | 10 | 50 |
RAW + JPEG | 2 | 15 | 25 |
JPEG Fine | 7 | 5 | 23 |
JPEG Normal | 9 | 3.5 | 21 |
Doduše, riječ je ipak o 14 megapiksela pa su JPEG slike velike i po 8 MB svaka, a RAW oko 22MB, ali svejedno, ovo je spor aparat.
REPRODUKCIJA
Pri reprodukciji Alfa 350 je očekivano brza. Nema nikakvih bitnih "zavlačenja" prilikom učitavanja sljedeće slike niti pri zumiranju. Ono što nas je oduševilo je da pri prvom stisku na tipku za zumiranje aparat "skače" na vrijednost od 7.2x, što odgovara prikazu piksela u omjeru 1:1, dakle jedan piksel na slici je jedan piksel na ekranu. Svrha te funkcije je brza provjera točnosti fokusa i kada smo se navikli, povratak na druge aparate koji zumiraju postepeno (i zahtijevaju nekoliko pritisaka za prikaz slike pri 100% uvećanju) je čista gnjavaža.
Načini prikaza slike su već uobičajeni. To su slika preko cijelog ekrana sa malim "slajdom" susjednih slika iznad, zatim prikaz preko cijelog ekrana bez ikakvih informacijama, sa osnovnim informacijama i na kraju sa svim detaljima i histogramima kroz RGB i "luminance" kanalima.
MENIJI
Glavni meni je školski primjer dobre raspodjele funkcija i opcija. Vrhunski je pregledan i logičan i nema dupliranih funkcija. Dakle, sve opcije koje imaju zasebnu vanjsku tipku (poput ISO vrijednosti, drive moda ili koje se biraju preko Fn tipke) nisu ponovno izlistane u glavnom meniju. Time je on postao znatno kompaktniji i pregledniji.
Meni je podjeljen na četiri glavna dijela. Prvi je onaj koji se odnosi na opcije kod snimanja.
Tu podešavamo opcije poput formata ili veličine slike. Creative Style se odnosi samo na JPEG fotografije te podešava parametre poput saturacije, oštrine i slično. Time se nismo uopće zabavljali obzirom da sav "postpocessing" možemo puno bolje i detaljnije izvest na računalu.
Također, tu su opcije redukcije šuma. Kako je uobičajeno, postoje dvije varijante. Prva je "Long Exposure NR" koja nakon glavne ekspozicije uzima još jedan dark frame (slika sa spuštenim zatvaračem) iz koje se kalkulira šum aparata i uklanja iz glavne slike. Druga redukcija šuma je "High ISO NR" koja određuje količinu softverskog "peglanja". Nju smo uglavnom držali isključenu o čemu malo opširnije na sljedećoj stranci.
Posebno bismo istaknuli "Eye-start AF" opciju. Alfa 350 ispod tražila ima senzor blizine koji osjeti kad je aparat približen licu i automatski aktivira fokus bez da išta stisnete. Također isti senzor se može namjestit da gasi LCD ekran kad je aparat primaknut licu (tada ga ionako ne vidite) i štedi struju.
Treći dio menija se odnosi na opcije kod reprodukcije.
U posljednjem dijelu podešavamo razne opcije aparata poput jezika,datuma i sata, način USB spajanja ili ručnog pokretanja čišćenja senzora.
4. Kvaliteta slike i primjeri
ISO TEST
Sve Sony fotoaparate je dosad pratio imidž onih sa više šuma i nelagodno visokim stupnjem redukcije koji zamulja detalje. Zato nas je jako zanimalo kako će se Alfa 350 pokazati na ovom polju te smo iz testnog kadra izvukli čak dvije tablice radi bolje procjene.
Generalno, do ISO 400 šum nije nikakv problem. Ali pomalo nas je iznenadilo da se već na ISO 400 javljaju zelenkaste pjege što je osobito vidljivo na desnoj tablici (siva plastika). Na ISO 800 već nastaju problemi koji se prema višim vrijednostima samo pogoršavaju. Po našem mišljenju, 1600 i 3200 su samo za nuždu. To potvrđuje i automatski ISO koji je tvornički namješten tako da bira vrijednost ISO od 100 do 400 i nikako nismo natjerali aparat da sam odabere više od toga.
Također, jasno je vidljivo koliko redukcija šuma uništi detalja u fotografiji i nju je bolje držat isključenu pa slike "izgladiti" na računalu. To je osobito primjetno na dvije najveće vrijednosti koje zbilja izgledaju kao da je netko slikao vodenim bojicama pa se pojedini detalji "preljevaju" međusobno. Ovisno o vašim vještinama u obradi, iz RAW formata možete izvuć još nešto bolju reprodukciju boja i detalja.
Veliku pohvalu upućujemo mjerenju svjetla u "Multi segment" modu koje vrhunski određuje ekspoziciju pa makar u kadru istovremeno bili jako kontrastni objekti poput drveća u sjeni i jako osvjetljenih oblaka.
Također, dinamički raspon senzora je vrhunski. Kada smo obrađivali neke od snimljenih fotografija naprosto nas je iznenadilo koliko detalja se može izvuć iz dijelova u sjeni bez neželjenih posljedica takve obrade. Također ista stvar vrijedi za jako osvjetljenje dijelove poput neba i oblaka. Čini se da je Alfa 350 u samom vrhu klase po pitanju dinamilkog raspona senzora.
PRIMJERI SLIKA:
5. Zaključak
Dvotjedno druženje sa Alfom 350 je zapravo bilo vrlo ugodno. Aparat je dobro osmišljen i funkicionalan. Nismo naišli na ikakve softverske greške i aparat nijednom nije odbio raditi bez obzira na uvjete u kojima smo se nalazili. Pri tome prvenstveno mislimo na veliku hladnoću kojoj je bio izložen u siječnju.
Baterija je najjača u klasi.
Slike su zbilja kvalitetne. Senzor od 14 megapikslea isporučuje ogromnu količinu detalja i kome je bitno da može printat velike formate ili agresivno "cropat" ovdje će doć na svoje. Osobito smo zadovoljni dinamičkim rasponom i pouzdanim mjerenjem svjetla.
Jedini pravi prigovor upućujemo na količinu šuma pri ISO 1600 i 3200 i na sporost snimanja. Ovo zbilja nije aparat kojim želite fotografirati, primjerice sportsku utakmicu pri slabom svjetlu gdje oba problema dolaze do izražaja zajedno. U svim ostalim uvjetima Alfa 350 je rame uz rame ili čak ispred konkurencije, osobito sa najvećim brojem piksela u klasi i zbilja kvalitetnim slikama koje čak i u JPEG formatu izgledaju vrhunski.
Bravo Sony!
HVALIMO:
- 14MP, najviše u klasi
- Pouzdano i točno mjerenje svjetla
- Veliki dinamički raspon
- Trajanje baterije najbolje u klasi
- Stabilizirani senzor
- Nagibni ekran
- Senzor kod tražila za automatsko gašenje ekrana i pokretanje AF
- Organizirani i pregledni meniji
- Brzo snalaženje na aparatu, odlična i logična ergonomija
- AF radi tijekom LiveView-a, jedini na svijetu
NEDOSTACI:
- LiveView pretjerano troši bateriju
- LiveView senzor niske rezolucije, smanjuje snimljenu sliku kad zumiramo digitalno radi provjere fokusa
- Jako spor burst i sporo zapisivanje
- Tipka za AEL na lošem mjestu
- Tipka za zumiranje tijekom LiveView beskorisna
- ISO relativno loš na višim vrijednostima.
-
Naziv:Sony DSLR-A350
-
Dimenzije:131 x 99 x 75 mm
-
Težina:674 grama
-
Dijagonala i rezolucija:2,7 inča, 230,000 točaka
-
Tip i kapacitet:Li-Ion
-
Megapiksela:14,2
-
RAW format:Da
-
Stabilizacija:Da
-
Kontinuirano okidanje:3 fps
-
Tip:Izmijenjivi, Sony/Minolta Alpha mount
-
AF točaka:9
-
Doseg bljeskalice:12 metara