UVOD

Ono što najviše razlikuje Sony A35 od konkurentskih DSLR fotoaparata je to što on uopće nije DSLR, već kako ga Sony naziva SLT (što je skraćenica za Single Lens Translucent koja i ne govori baš previše).  Iako je ovo već druga generacija SLT tehnologije, ipak ćemo ponoviti o čemu se tu radi: glavna razlika u odnosu na DSLR je to što nema pomičnog ogledala kao ni staklene prizme u aparatu, već svjetlo prolazi kroz poluprozirno zrcalo.

   
Službene slike: Sony SLT-A35

U praksi to znači da kod fotografiranja nećete vidjeti ono što objektiv vidi kroz optičko, nego ono što senzor vidi kroz elektronsko tražilo. Dakle, kad pogledate u tražilo vidite ono što ćete dobiti na fotografiji, a ne ono što je ispred vas (što nažalost nikad nisu dvije iste stvari). Je li to prednost ili mana, još uvijek je predmet rasprava.

Druga novost je to što uvijek imate na raspolaganju brzi autofokus koji je karakteristika „profesionalnih“ fotoaparata, kako kod „normalnog“ fotografiranja, tako i kad fotografirate u live view modu, pa čak i kad snimate video. Još jedna prednost su manje dimenzije fotoaparata. Najveća potencijalna mana je to što do senzora ne dolazi svo svjetlo koje prođe kroz objektiv, što bi trebalo značiti lošiju kvalitetu slike. Znači li to isto i u praksi vidjet ćemo malo kasnije.

Još jedna mana je (barem trenutno) cijena. Sony A35 je trenutno najjeftiniji Sonyjev model u ovoj klasi, ali sa četiri tisuće kuna je neznatno skuplji od Nikona D3100, te nekih 500 kuna skuplji od Canona EOS 1100. Otprilike iste cijene kao Canon je i Samsung NX11 kojeg smo nedavno testirali, a koji bi lako mogao biti konkurencija Sonyju A35, iako na papiru nisu u istoj klasi.

KARAKTERISTIKE

• Tip aparata: SLT (Single Lens Translucent)
• Najavljen: u ožujku 2011.
• Dimenzije: 124 x 92 x 85 mm
• Težina: 415 g
• Mega piksela: 16.2 (4912 x 3264 piksela)
• Senzor: APS-C (23.5 x 15.6 mm); CMOS
• ISO osjetljivost: Auto, 100 - 25600
• Stabilizacija slike: Da
• Čišćenje senzora: Da
• Doseg bljeskalice: 12 m
• Kompenzacija ekspozicije: ±2 EV (u koracima od 1/3 EV)
• Uzastopno snimanje: 5.5 fps
• Video snimanje: 1920 x 1080 (60, 29.97 fps), 1440 x 1080 (30fps), 640 x 424 (29.97 fps)
• Vrsta kartice: SD/SDHC/SDXC/Memory Stick Pro Duo/ Pro-HG Duo
• Povezivanje: USB 2.0 (480Mbit/sec) HDMI 
• Tražilo: Elektronsko, 1,4 milijuna točaka
• Zaslon: 3" (7.5 cm), 921,000 točaka, Live View s faznom detekcijom autofokusa
• Baterija: Litij-ionska NP-FW50 

ZAŠTO KUPITI

• kvaliteta slike, posebno pri višim ISO osjetljivostima
• brzi autofokus u svim načinima rada
• kvaliteta izrade
• dobra ergonomija unatoč malim dimenzijama
• brzina rafalnog snimanja
• mogućnost automatskog snimanja panorama te HDR-a

ZAŠTO NE KUPITI

• kašnjenje kod korištenja bljeskalice
• nema opcije da elektronsko tražilo ne prati ekspoziciju, zbog čega je fotografiranje nekad praktički nemoguće
• cijena veća od konkurentskih modela
• elektronsko tražilo bi moglo biti bolje 

ERGONOMIJA

Prvo što primijetite kad uzmete Sony A35 u ruke je za ovu klasu odlična kvaliteta izrade. Aparat djeluje solidno i čvrsto izrađeno, nema „klepetanja“ vratašaca koja pokrivaju bateriju i konektore, a grip je gumiran. 

Još jedna lekcija koju je Sony naučio na teži način s početničkim modelima Alpha serije – ne treba štediti na veličini gripa, koliko god to izgledalo vizualno atraktivnije. Tako na A35 nalazimo duboki grip uz koji se može bez problema rukovati aparatom jednom rukom. Problem je jedino to što je cijeli Sony A35 toliko malen da unatoč dubini gripa jednostavno nema dovoljno visine da bi ga mogli držati cijelom šakom.

No, malena veličina je u svemu ostalom velika prednost ovog fotoaparata, a koliko je zapravo malen možete vidjeti na slici gdje se nalazi pokraj Samsunga NX11 koji bi s obzirom na klasu kojoj pripada trebao biti značajno manji od Sonya A35.

Pohvalnim smatramo i to što je tražilo lagano izvučeno tako da kad prislonite oko na njega nos vam se ne zabija u ekran fotoaparata kao kod starijih Alpha modela. Sam zaslon s gotovo milijun točaka (921 000) kvalitetan je kao i zasloni na skupljim modelima, a mana je jedino to što se ne može zakretati (iako to nije često u ovoj klasi). 

Elektronsko tražilo je već druga priča. Hoće li vam odgovarati i možete li s njim živjeti zavisi od osobe do osobe – ili ćete ga obožavati ili mrziti. Prednosti su ogromne: tražilo je veće nego na bilo kojem DSLR-u ove (pa i više) klase, u njemu možete vidjeti sve informacije o trenutnoj sceni pa čak i histogram, što može biti jako korisno kada snimate u manualnom modu. Uz to, najveća prednost koju smo primijetili je bila kod fotografiranja koncerta - ne samo da je u teškim svjetlosnim uvjetima elektronsko tražilo bolje od optičkog, već u njemu vidite finalnu fotografiju umjesto onoga što „vidi“ objektiv što znači da ako vidite reflektore zamućene, takvi će biti i na fotografiji. Uz to, odmah vidite je li pjevač kojeg fotografirate u fokusu ili ne. Za nešto poput koncertne fotografije, ovo je ogromna prednost. S druge strane, većina korisnika se neće baviti koncertnom fotografijom, a kada sa Sonyjem A35 fotografirate u normalnim dnevnim uvjetima, nedostaje čistoća slike koju pruža dobro optičko tražilo. Elektronska tražila će postajati sve bolja s vremenom, ali u ovom trenutku moramo reći da unatoč prednostima još uvijek nisu stigla do razine optičkih. Sony odnedavno nudi novo, značajno unaprijeđeno elektronsko tražilo u svojim skupim modelima, ali treba vidjeti koliko će vremena biti potrebno da se isto probije do jeftinijih modela. Još jedna mana elektronskog tražila je to što jako troši bateriju, ali unatoč tome iz baterije ugrađene u Sony A35 možete izvući nekih 450 – 500 snimaka, ovisno o tome kako ga koristite i koliko često pregledavate snimljene fotografije. Kartice koje Sony A35 koristi su standardne SD, iako postoji mogućnost korištenja i starih Sonyjevih Memory Stick kartica. 

KORIŠTENJE

Ako se možete naviknuti na elektronsko tražilo, Sony A35 je u praksi vrlo ugodan aparat za korištenje. Kvaliteta izrade daje osjećaj sigurnosti kod fotografiranja, autofokus je brz u svim načinima rada, a zahvaljujući mnoštvu vanjskih gumba i dobro složenom  „Fn“ izborniku sve bitne funckije su lako dostupne.

Ugodno iznenađenje je bilo i to što je jedan od gumba programibilan te ga možete koristiti za izbor bilo koje od najčešće korištenih opcija (poput mijenjanja ISO vrijednosti ili balansa bijele), što je u ovoj klasi fotoaparata prava rijetkost. Za pohvalu je i brzina rafalnog snimanja od 5.5 fotografija u sekundi, ili sedam fotografija u sekundi ako ste spremni na smanjenje rezolucije. Dakle, funkcioniraju li sve bitne stvari na Sonyju A35 savršeno? Ne baš. Sjećate li se kašnjenja okidača kod jeftinih kompaktnih digitalaca? Vi fokusirate i pritisnete okidač, a do samog okidanja prođe otprilike jedna sekunda zbog čega izgubite onaj kritičan trenutak u kojem se događalo nešto zanimljivo. Na fotoaparatima ove klase toga naravno nema, dijelom zbog toga i plaćate toliko. No, na Sonyju A35 se i to događa ako koristite bljeskalicu - okidač poprilično kasni, a uzrok tome ne znamo. Još manje smisla ima to što je omogućena kontrola vanjskih bljeskalica preko one ugrađene u fotoaparat, što bi trebalo značiti da se Sony A35 može koristiti i za ozbiljnije vrste fotografije. Pokušali smo na taj način snimati parkourovce u jednom parku. Broj uspješnih fotografija bio je nula, a „zaslužan“ za to je upravo Sonyjeva ugrađena bljeskalica. Postoji i jedna još gora mana - elektronsko tražilo „vidi“ kakva će biti fotografija što je inače prednost, ali problem je što tu nije uključeno svjetlo kojim će bljeskalica osvijetliti prostor koji snimate. Sonyjem A35 fotografirali smo pressicu Placida Dominga koristeći vanjsku bljeskalicu, a elektronsko tražilo je procijenilo da će konačna fotografija biti crna, tako da uopće nije bilo moguće vidjeti što se fotografira. Isti ovaj problem su imali i drugi proizvođači sa live view načinom rada i zato su u Canonu npr. omogućili opciju da slika na ekranu ne ovisi o ekspoziciji. Kod Sonyja A35 bi to bio ključan dodatak budući da bez njega fotografiranje nekad jednostavno nije moguće, no nema ga. Dakle, ako ćete ikada ozbiljnije koristiti bljeskalicu, zaboravite na Sony A35.

KVALITETA FOTOGRAFIJE I VIDEA

ISO test, ISO 1600 - 12800:

Primjeri fotografija:

1/100 s, f/4, ISO 100 + vanjski blic

1/60s, f/2, ISO 1600

1/80s, f/2.5, ISO 1600

1/160 s, f/2.2, ISO 400

1/20 s, f/2.2, ISO 400

1/13 s, f/2, ISO 400

1/40 s, f/2, ISO 400

HDR

Panorama

Kod videa Sony A35 nudi snimanje u Full HD rezoluciji u AVCHD formatu i tu nema neke rasprave, kvaliteta slike kod videa je bolja nego što će vam vjerojatno ikad trebati. Nažalost, kvalitetu slike ne prati kvaliteta zvuka -  ugrađeni mikrofon je iz kategorije „najjeftinije moguće“ i nije ga bilo teško zbuniti razglasom na prosječnom koncertu.

ZAKLJUČAK

Ako pričamo o bitnim stvarima poput kvalitete fotografije, ergonomije ili brzine i jednostavnosti u korištenju, Sony A35 je fenomenalan aparat unatoč nešto većoj cijeni od  konkurenata. Za četiri tisuće kuna dobijate isti senzor kao u nekim višestruko skupljim fotoaparatima što znači fenomalnu kvalitetu fotografija i performanse pri višim ISO osjetljivostima s kojima se konkurencija ne može nositi. Tu je i odlična kvaliteta izrade te ergonomija, lak pristup svim funkcijama, brzina u radu i mogućnost brzog rafalnog snimanja preko 5 fotografija u sekundi. Kada dodate i mogućnosti poput automatskog snimanja panorama i HDR-a, Sony A35 se čini kao dobitna kombinacija. Nažalost, s ovim modelom je Sony nastavio tradiciju pravljenja fotoaparata kod kojih  je sve odlično, ali je jedna stvar jednostavno kriva (Sony A580 je iznimka od ovog pravila).  Prvi potencijalni problem je elektronsko tražilo koje je najvećim dijelom stvar ukusa. Nama se svidjelo, u teškim svjetlosnim uvjetima je puno bolje od optičkog, to što u njemu vidite ono što ćete dobiti je ogromna prednost, a i histogram „uživo“ može biti velika pomoć. No, u dobrim svjetlosnim uvjetima gdje ćete ga najčešće koristiti nije na razini optičkog tražila i najbolje je da ga prije kupnje isprobate sami i vidite odgovara li vam ili ne. Druga velika mana je kašnjenje okidača kod korištenja bljeskalice te to što tražilo uvijek prati procijenjenu ekspoziciju, što znači da ako koristite bljeskalicu u tražilu vidite crnu sliku. Takve stvari se za četiri tisuće kuna ne bi smjele dogadađati i Sony to mora obavezno ispraviti u budućim modelima. Dakle, ako ćete koristiti bljeskalicu te ako vam ne leži elektronsko tražilo, tražite dalje. Ako s tim nemate problema, Sony A35 je odličan aparat - nešto skuplji, ali i značajno bolji od konkurencije.