_740x492.jpg)
Retro dizajn Nikona Df je prekrasan, no to je to. Iako je kvaliteta
izrade daleko od loše, preniska je za ovu cijenu. U oči nas bode previše
plastike na kućištu (osobito srebrna plastika na gornjem dijelu uređaja umjesto koje bismo radije vidjeli metal), nedostatak zabrtvljenosti protiv vlage i prašine, a
tu je i promašena ergonomija pri čemu mislimo na premali grip, lošu
raspodjelu težine i bespotrebno zakomplicirane kontrole na gornjoj
strani uređaja.
Iako Nikon Df ima više direktnih kotačića i tipki za razne funkcije od većine aparata na tržištu, njihov raspored i logika korištenja je promašena. Na gornjoj strani tako nalazimo kotačiće za ISO, kompenzaciju ekspozicije, brzinu zatvarača, kontinuirano okidanje i mod snimanja no na svakog od njih je postavljena opcija "zaključavanja" protiv nenamjernog zakretanja što je posve pretjerano jer usporava korištenje. Još više nas je zbunilo što iako ima posebni kotačić za brzinu zatvarača, Nikon Df i onaj za odabir "PASM" modova fotografiranja te duple (prednji i stražnji) kotačiće kao što imaju moderni DSLR aparati. U par navrata smo grozničavo vrtili kotačić za brzinu zatvarača i čudili se zašto Df ignorira naša podešenja dok nismo shvatili da smo cijelo vrijeme u modu prioriteta blende. Dodatni propust vidimo i u kotačiću za ISO vrijednost koji nema "Auto" poziciju već je automatski ISO potrebno odabrati preko LCD zaslona u glavnom izborniku.
Ležanje u ruci je loše prvenstveno radi premalenog gripa koji ne omogućuje normalno držanje, a ne pomaže ni loša raspodjela težine; svi teški elementi (objektiv, LCD, senzor, zrcalo, prizma pa i vanjska bljeskalica kad je spojena) su na lijevoj strani aparata. I kad ste pomislili da već sad previše kudimo ovaj aparat, dodajmo još i katastrofalnu poziciju metalnih kopči trake za nošenje oko vrata koja je na desnoj strani smještena tako da uvijek smeta između dlana i aparata, a na lijevoj strani smeta da bi dosegnuli Bracketing tipku. Dakle, Nikon Df je aparat koji jednostavno ne leži u ruci kako god da ga primili i definitivno nije dobar odabir za korisnike koji vole nositi aparat u ruci kroz dulji period. Nikon Df se najbolje snalazi dok visi oko vrata i kad ga u ruku primate samo da bi podesili postavke i okinuli fotografiju što znači da će odgovarati mirnim i sporim stilovima fotografiranja (krajolici i studijski rad).
_740x492.jpg)
.
_740x492.jpg)
Ugrađeno optičko tražilo je veliko (kao i kod modela D800) i svijetlo pa je stoga pravi je užitak koristiti ga. Uvećanje na tražilu je 0.70x, dok je pokrivenost 100%, što se i očekuje.
Isto možemo reći i za LCD zaslon dijagonale 3.2 inča sa 920,000 točkica čiji prikaz je prvoklasan. Ipak, zaslon nije zakretan niti ima dodirnu funkciju, što se na retro fotoaparatu možda ne očekuje, ali mu to ipak ruši ocjenu 10 ako želimo biti dosljedni ostalim testovima. Uostalom, dodirna funkcija često se u praksi pokazala vrlo praktičnom.
.
Litij ionska baterija prema službenim podacima pruža oko 1400 fotografija iz jednog punjenja što je prvoklasni rezultat. Mi smo tijekom testa ispucali oko 500, a indikacija napunjenosti je pala tek na 2/3 što potvrđuje službene podatke.
_740x492.jpg)
.
Full-frame senzor sa "samo" 16 megapiksela je preuzet iz 40 tisuća kuna vrijednog Nikona D4. Kvaliteta fotorgafija koju Nikon Df pruža je besprijekorna.
Po svim parametrima - kao što su reprodukcija boja, dinamički raspon,
mogućnost "podizanja" podeksponiranih dijelova fotografije i osobito
visokog ISO-a - ovo je jedan od nekoliko najboljih senzora na tržištu.
Nikon Df je moguće kupiti u kompletu sa 50mm F/1.8G "special edition" objektivom koji se od običnog razlikuje samo po ukrasnoj srebrnoj traci.
Jedan od glavnih karakteristika ovog aparata je i mogućnost rada sa starim manualnim objektivima uz punu podršku za mjerenje svjetla, no smatramo da je broj fotografa sa kolekcijom takvih objektiva zanemarivo malen, posebice kod nas.
.
_740x492.jpg)
Izgled izbornika je identičan ostalim Nikon DSLR modelima, što znači da izgleda pregledno, pogotovo ako ste već imali priliku koristiti Nikona. Responzivnost na kontrole je trenutačna.
Nikon Df nudi kontinuirano okidanje pri 5,5 fotografija u sekundi što je u osnovi dovoljno za većinu prigoda. Ukoliko trebate više od toga (za sport ili životinje u pokretu) nećete niti razmatrati kupovinu ovog aparata.
Fotografije se zapisuju na samo jednu SD karticu (u ovoj klasi očekujemo dvije), a dostupni su USB i HDMI konektori, te onaj za žičani daljinski upravljač. Nažalost, nema WiFi povezivosti niti GPS-a.
.
Ovo je bio gotovo prvi put da smo nekom fotoaparatu dali ocjenu 1 za video. Naime, tu ocjenu nismo mogli dati, jer nažalost nismo imali što ocijeniti. Nikon Df uopće nema video funkciju iako za to ne postoji tehničko ograničenje, već samo proizvoljna ideja Nikonovog marketinškog odjela koji nam pokušava uvaliti "Pure photography" parolu kao izliku za slabe karakteristike. Slažemo se da video snimanje nije svrha ovog aparata, no bolje je imati neku funkciju nego je nemati, osobito u moderno vrijeme kad je video zapis nadišao fotografiju po općoj popularnosti. Ne vidimo zašto hipsteri ne bi snimali video?
.
Bljeskalica nije ugrađena što se često događa kod skupljih DSLR fotoaparata, jer se očekuje kako ćete koristiti posebnu rasvjetu (bljeskalicu) putem hot-shoe konektora. Nažalost, nema neke retro bljeskalice samo za Df.
Korišteni AF sustav je također djelomično razočaranje. Riječ je o istom AF sustavu iz Nikona D600/610 koji unatoč čak 39 AF točkica ima slabu pokrivenost kadra, a krasi ga i nepouzdanost pri slabom svjetlu. Obzirom na besprijekorne performanse senzora na visokim ISO vrijednostima, očekivali bi AF sustav koji ga može pratiti i u mraku, no Nikon očito ima druge ideje...
.
Nikon Df nas je ostavio sa vrlo pomiješanim osjećajima. Riječ je o izrazito skupom fotoaparatu koji ne koristi svu modernu tehologiju koju Nikon ima u drugim modelima, a čini se da istovremeno nisu imali hrabrosti napraviti "hard-core" retro fotić kao što su mogli. Kontrole čine čudnu kombinaciju moderne i retro filozofije, a ležanje u ruci je loše poradi malenog gripa i loše raspodjele težine. Vrhunska ergonomija za nas znači da se aparat tako dobro stopi sa dlanom pa se čini kad prirodni produžetak ruke - Nikon Df je daleko od toga.
Puno specifikacija je moglo (trebalo) biti bolje: auto fokus, nedostatak nekih opcija u izborniku i video snimanje, pa smatramo da će većina korisnika biti sretnija sa Nikon D610 (nudi iste ili bolje karakteristike za manje novaca) ili podjednako skupim Nikonom D800 koji je po svim stavkama bolji aparat od Df-a.
Kvaliteta fotografija je vrhunska, u to nema sumnje, ali dojma smo kako će Df pronaći nove vlasnike samo u fotografima koji će ga uzeti kao drugi ili čak treći aparat u svom sustavu ili pak kod hipstera s vrlo imućnim roditeljima. Kao igračka, Df je izvrstan.
usporedi.hr
