UVOD

Kako kupci vole na što jednostavniji način saznati koji proizvod je najbolji, proizvođači to iskorištavaju stavljajući u prvi plan brojke koje navodno jedan proizvod čine boljim od drugog. Kod fotoaparata, to je u prvom redu broj megapiksela koji je u počecima digitalne fotografije bio bitan. Od prijelaza 6.0 ili 8.0 megapiksela postao je potpuno nebitan.

Slijedeći broj koji dobro zvuči je optički zum. Također u početcima jako bitan, danas je doveden do besmislenih ekstrema. Prvo smo imali ultrazum kategoriju koja se odlično prodavala (i još se prodaje) jer kupci vide nešto što liči na DSLR pa misle da je stvarno i slično, a s napretkom optike ultrazum objektivi su dovedeni na dovoljno malu veličinu da se mogu ugrađivati i u kompaktne aparate.

Kupci vole male kompakte koje mogu svugdje nositi, a još više vole brojke poput velikog optičkog zuma. Tako dolazimo do jedne od najpopularnijih kategorija fotoaparata današnjice.

Samsung WB700 službene fotke

Konkurencija je ogromna, a Samsung nudi svoj model WB700 koji u kompaktno tijelo stavlja objektiv sa optičkim zumom od 18x – što je brojka za koju se prije nekoliko godina na fotografskim forumima pričalo da je jednostavno fizički nemoguća. Naravno, postavljaju se dva pitanja – je li to uopće stvarno potrebno i kako funkcionira u praksi? Odgovor na ta dva pitanja možete pronaći u ostatku teksta. 

KONKURENCIJA

Svojevrsni začetnik ove kategorije je Panasonica TZ serija u kojoj je aktualni model DMC-TZ20 koji nudi 14 megapikselni CCD senzor s optičkim zumom od 16x. Drugi kandidat je Sony koji je u svoj DSC-HX9V stavio CMOS senzor sa 16 megapiksela, dodao objektiv sa jednakim zumom. Senzor s pretjeranih 16 megapiksela nalazimo i kod Casia i Fujia sa modelima EX-H30 i F550 EXR.

Tradicionalno najjači igrači (iako ne u kompaktnoj kategoriji) – Canon i Nikon također imaju svoje kandidate, ali idu na sigurniju (i po nama bolju) taktiku sa senzorima od 12 megapiksela s pozadinskim osvijetljenjem (koje nalazimo i kod Sonya). Canonov SX230 HS nudi i objektiv sa 14x zumom, dok Nikon sa Coolpixom S9100 ide do Samsungovih ekstrema i zuma od 18x. Na kraju je ostao još samo Olympus koji nudi model SZ-10 ima senzor s 14 megapiksela i objektivom od također 18x.

Kako vidimo, konkurencija je ogromna, većina aparata je vrlo sličnih karakteristika, i uopče nije lako odabrati najbolji. Dobra strana toga je što koji god da kupite nećete previše promašiti, jednostavno zato što je razlika među svima tako mala.  

KARAKTERISTIKE

• Senzor: 14.0 megapiksela, CCD
• Optički zum: 18x
• Video snimanje: HD (720p)
• Zaslon: 3.0" LCD
  
• Dimenzije: 100 x 59 x 22 mm

ZAŠTO KUPITI

• kvaliteta fotografija
• veliki optički zum
  
• pune manualne kontrole
  
• odlična kvaliteta izrade
  
• brzo reagiranje
• dobra ergonomija

ZAŠTO NE KUPITI

• jako spora bljeskalica
• autofokus u lošim svjetlosnim uvjetima
• zvuk kod snimanja videa
  

PAKIRANJE I OPREMA

Budući da se radi o kompaktnom aparatu bilo bi vrlo ugodno iznenađenje od strane Samsunga kad bi ovaj dio teksta bio nešto duži. No, iznenađenja nema. U kutiji sa WB700 dobivate najosnovije stvari kao i s ogromnom većinom drugih kompaktnih aparata na tržištu: punjač sa strujnim kabelom, CD s uputama, nešto tiskanih uputa i to je to. 

ERGONOMIJA I KORIŠTENJE

Danas svi kompaktni aparati manje-više sliče jedan drugom, što znači i da je osnovna ergonomija prilično slična. Tako na stražnjoj strani WB700 možemo naći već standardni 3.0" LCD zaslon te uobičajeni set gumbova, od kojih bi izdvojili vrlo koristan „Fn“ gumb za pristup najčešće korištenim funckijama bez potrebe za previše „kopanja“ po izborniku. 

Jako je dobro pozicioniran i gumb za direktno snimanje videa koji se nalazi u gornjem desnom kutu, točno tamo gdje kod snimanja stoji palac, tako da možete početi snimati video u bilo kojem trenutku bez kašnjenja zbog traženja tipke za snimanje.

Prekidač za zumiranje integriran je sa gumbom za okidanje koji daje solidan "klik" kod potvrde autofokusa, a dobrodošao dodatak na WB700 je prednje infracrveno svjetlo koje pomaže kod fokusiranja u mračnim situacijama.

Općenito, kvaliteta izrade WB700 je na vrlo visokoj razini u odnosu na konkurenciju. Aparat djeluje vrlo solidno i robusno u rukama, a za pohvalu su detalji poput metalnog navoja za stativ ili čvrstih vrata otvora za bateriju i memorijsku karticu koja i mnogo skupljim aparatima znaju biti ahilova peta

Ono što WB700 vanjskim dizajnom ne pokazuje, ipak ne može izbjeći u korištenju, a to je 18x zum objektiv. Naime, objektiv je raspona  4 – 72 milimetra, što znači da udaljenost od senzora do glavne leće pri punom zumu i beskonačnom fokusu mora biti točno 72 milimetra. Prevedeno, to znači da cijeli aparat nikako ne može biti kraći od te duljine, a vjerojatno mora biti i dosta duži.

Ali Samsungovi inženjeri su se stvarno potrudili, uz pomicanje glavne leće potpuno do ruba objektiva i senzora maksimalno u stražnji dio aparata, WB700 je pri punom zumu tek nekih 7,5 centimetara, što ga ostavlja u području lako iskoristivih malih kompaktnih aparata. 

Uz to, elektronski motor koji pokreće zum je prilično spor, ali napreduje kako napreduju sami aparati, tako da za puno zumiranje WB700 ne treba više vremena nego je prije koju godinu trebalo aparatima sa puno manjim optičkim zumom.

Jedna od najviše sitivanih mogućnosti WB700 je mogućnost potpuno manualnog rada, tj. postojanje onih magičnih „PASM“ slova na kotačiću. To znači da možete potpuno manualno namještati ekspoziciju i otvor blende, što je za kompaktni fotoaparat ne baš previše česta funckija U korištenju, WB700 je za svoju klasu brz aparat – od paljenja do mogućnosti fotografiranja potrebno je manje od sekunde, a autofokus je užasno spor ako ste se navikli recimo na neki DSLR aparat, ali u odnosu na druge kompakte je jednako brz ili brži. Nažalost, isto se ne može reći i za preciznost autofokusnog sustava u uvjetima slabijeg osvjetljenja, WB700 se muči da dobije točan fokus, a često i kad ga „dobije“ zapravo se pokaže da je potpuno promašio. No, tako nešto se može i očekivati od autofokusnog sistema u kompaktnom aparatu, i to ne uzimamo kako neku preveliku manu. Jedina veća mana u korištenju WB700 je veliko kašnjenje ugrađenog blica. Kada fokusirate, često je od kritične važnosti da fotoaparat napravi sliku što brže nakon pritiskanja gumba za okidanje do kraja. Kod DSLR aparata je ovo dovedeno do savršenstva, posebno u profesionalnim modelima, a kod kompaktnih je to problem poznat kao „shutter lag“, i sve uspješnije se rješava sa svakom novom generacijom. Kod WB700 nije toliko izražen ako ne koristite blic, ali ako ga koristite – katastrofa.  Od trenutka pritiskanja okidača do samog fotografiranja WB700 treba barem sekunda ili dvije, a često i više, što čini korištenje blica potpuno nemogućim ako ne slikate nepokretne objekte, a i onda zahtijeva određenu dozu strpljena i navikavanja.

KVALITETA FOTOGRAFIJA

Gledajući tehničke detalje, WB700 ne daje baš previše obećanja što se tiče kvalitete fotografija. Prvo, Samsung se uključio u trend stavljanja previše beskorisnih piksela na premale senzore, i to u ovom slučaju na CCD senzor što stvara dodatni problem. A i utrka za što većim optičkim zumom nosi svoje probleme. Sjećate se onog raspona zuma od 4 – 72 milimetra? Mala lekcija iz optike kaže da će uz relativno nisku blendu od f/4 to značiti da na najširem položaju objektiva svjetlost mora proći kroz svega 1 milimetar širok otvor objektiva. Povećajte blendu na f/8 i promjer objektiva pada na samo pola milimetra. Znači, objektiv mora uhvatiti najširi mogući kadar, u nekoliko cetimetara stakla to suziti na pola milimetra, i onda opet raširiti na veličinu senzora, i to još tako da zrake svjetlosti padaju okomito na senzor. U takvoj situaciji, riječ „difrakcija“ se sama nameće.  Ali u praksi, Samsung je obavio iznenađujuće dobar posao. Fotografije su oštre ako ne pretjerujete sa otpičkim zumom, a ako hoćete jako zumirati nema šanse da dobijete oštre fotografije bez upotrebe stativa, pravog ili improviziranog.  WB700 daje jaku saturaciju što znači da je „jačina“ boja izrazito naglašena, a i kontrast je na visokom nivou te nema za kompaktne aparate karakterističnog sivog premaza preko slike.  Što se tiče šuma, fotografije su čiste do ISO 400 što je za ovu klasu aparata sasvim dovoljno. Ako je potrebno mogu se iskorstiti i one napravljena na ISO 800 i 1600, dok korištenje maksimalnog ISO-a od 3200 nikako ne bismo preporučili. 

Što se tiče samih fotografija uz zum od 18x, iz priloženih fotografija je vidljivo koji sve problemi dolaze "u paketu" sa stavljanjem takvog ubjektiva u tako malo kućište. Dok je Samsung uspio napraviti kombinaciju objektiva i senzora koji u uobičajenim situacijama daju vrlo kvalitetne fotografije, na maksimalnom zumu kontrast i saturacija drastično padaju, a potrebne ekspozicije su takve da oštru slike "iz ruke" možete dobiti samo po sunčanom danu.  Uz to, pri punom zumu Samsungov objektiv trpi i od izraženog "lens flare-a" ako imate sunce ili neki drugi izvor svjetla u kadru, primjer moćete vidjeti na fotografijama ispod.

VIDEO PRIMJERI

Kod snimanja videa Samsung WB700 nam je priredio jedno ugodno i jedno neugodno iznenađenje. Ugodno je kvaliteta slike u slabim svjetlosnim uvjetima - čak i uz jako malo svjetla WB700 je davao prilično čistu sliku, a kod zumiranja autofokus bez većih problema prati fokalnu duljinu, kako se može vidjeti iz priloženog primjera:

Neugodno iznenađenje je kvaliteta zvuka. Sa WB700 smo u suradnji sa portalom Soundguardian snimali nastup grupe The National na festivalu Terraneo. I dok je video snimljen sa "velikim" Samsungom NX11 bio vrhunske kvalitete, mikrofon na WB700 jednostavno nije bio u stanju kvalitetno uhvatiti razglas na koncertu, te je dobiveni video zbog toga potpuno neupotrebljiv.

ZAKLJUČAK

Samsung WB700 je aparat koji ostavlja pomiješane dojmove. S jedne strane ide za (lošim) trendovima – pretjerivanje u broju megapiksela i s optičkim zumom. To su stvari kod kojih polako dolazi do obrazovanja kupaca, a dok ne dođe proizvođači to itekako iskorištavaju. U Samsungu znaju da nema smisla opirati se tim trendovima jer dobar fotoaparat ne znači i dobru prodaju, pa ih prate.

S druge strane, WB700 ostavlja jako puno pozitivnih dojmova. Odlična kvaliteta izrade, vrlo solidn osjećaj u ruci, pune manualne kontrole i najvažnije jako dobra kvaliteta slike stavljaju ga u sam vrh klase kompaktnih ultrazumova.  Da nema lošeg autofokusa pri slabom svjetlu i užasno sporog blica ovo bi bio savršen mali ultrazum, ali i ovako dobija našu preporuku.