A i moj junior, Rokatanski Prvi Dugoroneći već opako kopa po mojim folderima kad mu dosadi rasturat Escape games... A nije da se nije našlo zgodnih stvari u ovo desetljeće kompjuterske pismenosti, slika, tekstova, igrica, uglavnom, nije da bih opet želio nekog Iliju da mi baci dio povijesti u smeće. glavnom, kako je mrtvi hard bio od moje bivše, nikad mi to (ja sam doveo Iliju) oprostila nije... Drugi primjer koji navodim na putu do biti teksta je onaj kad je jedna moja bivša provalila moju lozinku i čitala mi mejlove. Na stranu sad što su mi i username i password bili ribafish i što sam se fakat dopisivao s drugim curama, ali brate – nije red. Jednom me moj pokojni djed fino oprao kad sam mu otvorio neko pismo 1970 i neke. „Mali, to je privatno. Tu piše moje ime. To se ne otvara. Jasno?“ I mislim da je imao potpuno pravo. Iako opće nije skužio da sam mu s kuverte već otkinuo markicu, koje sam tih ljeta pasionirano kra... sakupljao do granica nepodnošljivosti.CLOUD, OBLACI i COMPUTING
E sad, čemu ovolika mrcina od uvoda. Dakle, najavilo se oblačno/maglovito račurarstvo iliti cloud computing. Priča kreće s poslovnim korisnicima da bi se kasnije uvalilo svim drugima koji kuckaju umjesto da ševe. Kako su mi objasnili moji guri (nije Ilija, dabogda mu povrće na Farmvilu pocrkalo): "Radi se o uštedi troškova na temelju outsorceinga. Maloj firmi je skupo imat cijelu infrastrukturu pa uzimaju to od većih pružatelja poput Amazona, Googlea i drugih koji već imaju svoje servere i infrastrukturu. Problem je sigurnost - recimo da radiš nešto što se CIA ne sviđa, sad radiš na njihovoj platform. Sve je u oblacima tj. magli. Na lokalnoj razini HT je ponudio Cloud uslugu."
Odma mi na pamet padaju gorile u magli... I prodavanje iste. Ono, ne želim sejvat dobar sinopsis prije spanja i da to ujutro neki agent CIA-e prevede i dobije Pulitzera u Timesu.
Zato jer to može. Kao onaj recepcioner koji nije poševio Mujinu ovcu, a mogao je. Ne volim kad mi se viri iza leđa, gubim koncentraciju, ono, kad nekad stvaram dobar tekst, trebaju mi sati da se porodim, i onda sam osjetljiv ko Kosorka devojka na Milanovića. Isto tako, zakaj bi stavljal slike sebe i juniora s bazena na neki svjetski server gdje se može ukopčat i neki pedofil i bljaaaak... Neke stvari nisu za dijelit, privatnost je skupa i bitna stvar. Zato bi da neke stvari ostanu samo kod mene i basta. S druge strane, stotine Ilija hodaju svijetom, ali i tisuće kompjutera koje sastavljaju neki drugi preneseni Ilije krepaju nakon godine-dvije, pa svi pošteni i kvalitetni informatičari svijeta ne stignu i ne mogu fizički popraviti sve nedostatke i greške.
A i kad i nađeš dobrog, nemreš ga ulovit da se ubiješ - Matas, čitaš ti ovo, spremio sam ti paštašutu!
Još kad svaki mjesec krenem usisavat sobu pa se svaki drugi i sagnem pod stol pa ugledam ono žičano klupko – mam mi pozlije. Bilo bi puno ljepše da se to minimalizira i da sve imaš na jednom mjestu. Naime, kako sam već polusenilan, imam dokument koji se zove DZ. Da, kao "Domaća Zadaća", u wordu je i dopunjavam ga svaki dan. Bez njega sam izgubljen. "Kupit češnjak i disolvo, Roku ponijet papuče, zvat vodoinstalatera..." sve je napisano po planu, u sat... I sve bi bilo super da si to i isprintam, a ne da dođem u interšpar sa stikom u džepu i bez printera u blizini i kupim sve krivo – treba nekom integralne tjestenine, rok samo što nije... A kažu da ima neki Wunderlist koji je besplatan i sve to ima za ajfon, android i PC.
Pa si mislim da taj server u magli opće i nije tak loša stvar. Samo me jedno muči... Moraš platit neku mjesečnu pretplatu. Ok. Ali kaj ako je udeseterostruče nakon godine dana, samo zato jer mogu? Ili je to samo u kod nas?
Jer Google brije kak je sve besplatno. Žičice moje, hrlite amo, ili da se prepustim u ruke nekoga tko se igra boga...
Nisam pametan, kaj vi velite? Ja odoh bekapirat USB...