U svijet mobilnih telefona krenuo sam 2000. godine, uz prvi model Alcatel One Touch Easy, bijeli. Ubrzo sam prerastao tu "ciglicu" i kupio Ericsson T10, plavi. Pored malih dimenzija, najvažnije, ovaj novi bio je preklopan! Ta mala plava spravica imala je užasno spor softver i mali prikaz informacija na još manjem ekranu. I to me nije spriječilo da ga zavolim. Štoviše, tu je krenula moja opsesija Ericssonom, kasnije Sony Ericssonom i na kraju Sonyjem. Možda sam ga "prevario" u međuvremenu s hrpom drugih uređaja (od kojih mi u sjećanju ostaju Panasonic GD55, LG 510W, Siemens S65...), no najveća je kolekcija bila iz stožera Sony Ericssona.
Neugodno iskustvo je bilo s Nokijom 3310. Nakon par mjeseci korištenja zakleo sam se da više nikada neću kupiti Nokiju! Nitko nije znao zašto se mobitel sam od sebe gasi, zašto prekida pozive ili gubi signal. Svi su voljeli Nokiju, ali ne i ja. I tako sam se vratio ponovno na Sony Ericsson (op.ur. a danas cijeli svijet ne prestaje pričati o supermoćima Nokije 3310). Njihov softver mi je najbolje "sjeo", pa sam se nakon nekog vremena mogao kretati izbornikom bez da pogledam u ekran. Uz to, imali su i najbolje rješenje za prepoznavanje pisanja SMS poruka - pritiskom jedne tipke softver je automatski znao koju ste riječ htjeli napisati. Može se reći i da sam bio/još uvijek jesam Sony Ericsson fan.
2007. je predstavljen prvi iPhone. Isprobao sam ga i brzo odlučio da ga nikada neću koristiti. iOS me nije oduševio i znam da će se sada mnogi obrušiti na mene zbog ove izjave, ali iPhone je za mene samo uređaj za pokazivanje, ne i za korištenje. No ubrzo su krenuli Android OS mobiteli, i koliko god da sam ih pokušao izbjeći ipak je sve krenulo u njihovu korist. Kako su na recenzije pristizali samo takvi modeli, tako sam se jako brzo odvikao fizičkih tipki i prešao na mobitele koji su imali zaslone osjetljive na dodir. I dalje sam ostao korisnik Sonyja.
Spletom okolnosti, postao sam korisnik dva potpuno različita operativna sustava. Privatno sam koristio Sonyjev mobitel s Android OS-om, dok sam kao službeni mobitel koristio HTC Titan s Windows Phone 7.5 operativnim sustavo. U početku mi se Windows Phone OS nije svidio, ali me u usporedbi s Androidom sve manje živcirao. Baterija je trajala dovoljno dugo, a što je najvažnije, nije bilo usporavanja rada. Da, vjerovali ili ne, Microsoft je napravio OS koji nema usporavanja. Nedostajalo je (op.ur. i nedostaje) aplikacija, no sve meni potrebne imao sam dostupne. Mana ove verzije Windows Phone OS-a je bio zatvoren rad prilikom spajanja s računalima (sinkronizacija svega isključivo preko Zunea) i gašenje Wi-Fi konekcije dok je mobitel u mirovanju! No sve se promjenilo dolaskom verzije 8. Dolaskom HTC-a Windows Phone 8C definitivno se zaljubljujem u Windowse. I dalje ne vjerujem sebi, ali jednostavno priznajem, to je to! Želim uređaj s Windows Phone 8 OS-om.
Kada sam se odlučio na kupnju novog privatnog mobitela, sve je govorilo da kupim Nokiju ili HTC. Tih je dana baš i izišla vijest o tome da Microsoft kupuje Nokiju što je prelilo čašu u korist Nokije, jer sam siguran da će i u budućnosti dolaziti softverske nadogradnje. Kolege i prijatelji me zezaju: "Toliko si pljuvao po Nokiji, a sada si je kupio", uz komentare "Teško da ćeš dugo izdržati".
Sada već duže od mjesec dana koristim Lumiju 520, najjeftiniji WP8 OS mobitel na svijetu i mogu reći – uglavnom sam zadovoljan. Aplikacije koje koristim su na broju, baterija traje jako dobro, a ugodno i fluidno, kako bi rekle kolege iz PR-a, sučelje me i dalje oduševljava. Nije da WP8 OS dolazi bez grešaka, da me krivo ne razumijete, no meni ga je najugodnije koristiti ga. Uistinu, Facebook aplikacija kasni s isporukom obavijesti, no meni to nije kraj svijeta. Službena YouTube aplikacija ili ne radi nikako ili ne radi kako treba, no zato ima i neslužbenih koje su odlične a nude i neke dodatne mogućnosti. Ukupan dojam je za mene i više nego pozitivan.
.
Više o temi Windows Phone.