Prvo ćemo definirati što je eSIM ili ugrađeni SIM. To je maleni čip koji se ponaša kao SIM kartica, ali je, za razliku od nje, ugrađen u pametni uređaj i nema mogućnosti za njegovim uklanjanjem. Kod klasične SIM kartice je za promjenu podataka na njoj (broj, teleoperater, postavke mreže i sl.) trebalo izvaditi karticu iz uređaja i kupiti novu. S eSIM-om je dovoljno obrisati stare podatke i učitati nove, bez promjene kartice ili cijelog uređaja.
To je samo jedna od prednosti tehnologije, koju od 2010. snažno zagovara GSM Association, svjetska udruga za mobilne telekomunikacije. Naravno, postoje i druge inicijative sličnog karaktera, poput ERA-GLONASS-a u Rusiji ili eCalla u EU. To su ujedno i primjeri gdje je tehnologija ugrađene kartice s univerzalnim strujnim krugom (eUICC), na kojoj se bazira eSIM, dosad inkorporirana.
No, gdje se eSIM može koristiti? Gotovo u bilo kojem pametnom uređaju koji koristi standardne SIM kartice, s namjerom da se njihova upotreba proširi i na ostale pametne gadgete, pa čak i vozila ili igračke. Prvi korak je 2012. napravio Apple stvaranjem svog Apple SIM-a, koji je bio ugrađen u tablete iPad Air 2, iPad Mini 3 i 4 te iPad Pro. Apple SIM je imao funkcionalnost eSIM-a no on to nije bio u pravom smislu riječi jer ga se moglo izvaditi iz uređaja, no za početak i to je nešto.
Danas se tehnologija polako širi i pametni uređaji s eSIM-om postaju različiti. Jedan od njih je i sat Huawei Watch 2, koji uz eSIM ima i mogućnost primanja Nano SIM kartice, za one koji još ne vjeruju u novu tehnologiju. Samsung je svoje satove Gear S2 i S3, također, opremio eSIM-om. No, to bi se uskoro moglo promijeniti, jer su teleoperateri (na nagovor GSMA-e) počeli prihvaćati i uvoditi eSIM u svoju ponudu. Još samo da tehnološki divovi počnu proizvoditi uređaje s ovom tehnologijom u većoj mjeri.
Zašto to želimo? Zato jer bi to bilo korisno na više načina. Prvo, eSIM zauzima dvostruko manje mjesta u uređaju od Nano SIM-a, stoga u uređajima ima više mjesta za ostale komponente. Nadalje, kao što smo već rekli, eSIM je programabilan, što znači da možete promijeniti sve važne podatke ako niste zadovoljni uslugama svog teleoperatera ili želite promijeniti broj. To bi bilo moguće korištenjem tehnologije on-the-air (OTA), koja je zapravo bežični način slanja kriptiranih podataka od jednog pošiljatelja, k primateljima koji trebaju koristiti te podatke. To je i jedna od zamisli GSMA u uvođenju eSIM standarda na tržište.
Osim toga, korištenjem eSIM-a bi se moglo izbjeći plaćanje roaminga u inozemstvu, s obzirom na to da bi čip putem OTA-e sam prebacivao podatke s jednog teleoperatera na drugog, pogotovo ako se radi o istoj kompaniji koja djeluje u više država, a tu je i izbjegavanje troška kupovine dodatne SIM kartice ili prisilnog korištenja Wi-Fija. Uostalom, eSIM će biti sigurniji unutar uređaja od klasičnog SIM-a, jer uz nepromjenjivu bateriju nema potrebe da uređaji imaju odvojiv stražnji poklopac, što bi moglo smanjiti oštećenja prilikom padova, ali i povećati razinu vodootpornosti.
No, uz sve pozitivne strane postoji i nekoliko mana. Jedna je naravno hakiranje podataka prije njihova slanja korisnicima putem OTA-e, što bi značilo da bi pristup privatnim podacima osoba pohranjenih na eSIM-u ili samom uređaju bio mnogo jednostavniji. Druga je to što još nije pronađen način kako bi eSIM mogao funkcionirati u uređajima s opcijom Dual SIM. Hoće li to biti kombinacija dva eSIM-a i hoće li oni biti međusobno ovisni ili ne, zasad se ne zna. Ne zna se ni je li moguće kombinirati eSIM, s nekim klasičnim oblikom SIM kartice, niti na koji način bi ta kombinacija trebala funkcionirati.
Posljednja mana se tiče odgovornosti vlasnika prema svojim gadgetima. Naime, kao i kod klasičnog SIM-a, ako izgubite uređaj, nepovratno ste izgubili i eSIM, a s njime i sve podatke o mreži, teleoperateru i kontakte. No, vjerujemo kako će GSMA zajedno s proizvođačima gadgeta i teleoperaterima naći rješenje i za to te da će do kraja ovog desetljeća eSIM biti široko rasprostranjena tehnologija.
.
Više o temi komunikacije, SIM.
_1110x480.png)
