Situacija je jednostavnija ako imate kompaktni fotoaparat koji ne dopušta manualne kontrole – jedino što možete je ostaviti ga u automatskom načinu rada i koncentrirati se na stvari poput pronalaženja dobrog motiva, učenja o kompoziciji i slično. Međutim, ako ste dogurali do kupnje D-SLR aparata, a držite ga na automatici, slobodno se može reći da ste bacili novac u smeće. O tome kako snimati u manualnom modu napisane su knjige, ali za početak morate razumjeti kako funkcioniraju samo tri parametra – brzina zatvarača, blenda i ISO.

Dvije različite klase uređaja: D-SLR i kompaktni fotoaparat

BRZINA ZATVARAČA

Iako nije tehnički ispravan i zapravo označava nešto drugo, za brzinu zatvarača se obično koristi termin ekspozicija pa ćemo ga i mi tu koristiti. Dakle, brzina zatvarača ili ekspozicija određuje koliko dugo će svjetlo padati na senzor fotoaparata. Što je duža, to više fotona pada na senzor te vi dobijate svjetliju sliku. Situacija je vrlo jednostavna - ako imate fotoaparat koji se ne miče (recimo da je na stativu) i snimate nepokretne objekte, tada slobodno možete prepustiti aparatu da određuje ekspoziciju jer će svaka koju odredi dati pravilno eksponiranu fotografiju. Međutim, vi najčešće nećete fotografirati sa stativa nego iz ruke, a budući da nitko nema savršeno stabilne ruke, kakve ekspozicije morate koristiti?  Pravilo iz ere analognih aparata koje manje-više vrijedi i danas kaže da ako želite oštru fotografiju kod snimanja iz ruke, najsporija ekspozicija vam mora biti obrnuta fokalna duljina objektiva. A što sad to znači? Pa, recimo da na svom DSLR aparatu imate objektiv koji ste vjerojatno uz njega dobili, standardni 18-55mm kit. Ako snimate na njegovom najširem kraju (18mm), tada vam najsporija ekspozicija ne smije biti sporija od 1/18 sekundi. Ako snimate na najdužem, taj broj se naravno ubrzava do 1/55 sekundi.

Ako stavite na aparat recimo neki 70-200mm teleobjektiv i snimate na 200mm, tada vam najsporija ekspozicija ne smije biti duža od 1/200 sekundi.  Stvari se dodatno kompliciraju ako fotografirate objekte koji se brzo kreću – ukratko, ako ste na nekom sportskom događaju, ne idite sporije od 1/500 sekundi. Suprotan problem imate ako namjerno želite dobiti zamućeni pokret, npr. za fotografije zamućenih slapova ili savršeno ravne površine mora potrebna vam je ekspozicija od nekoliko sekundi, a za hvatanje tragova zvijezda na nebu radi se i sa ekspozicijama koje traju po cijelu noć. 

 
Manualne postavke na Nikonu

BLENDA 

Kad kažemo „blenda“ mislimo na širinu otvora u objektivu kroz koji prolazi svjetlo, a označavamo je f-brojem. F-broj govori kakav je odnos između fokalne duljine objektiva i dijametra otvora kroz koji ulazi svjetlo, ali detaljnije objašnjenje toga ćemo ovaj put zanemariti, sve što vi trebate znati je da manji f-broj znači više svjetla koje dolazi na senzor i zato kažemo da su objektivi s manjim f-brojem brži.  No, osim same količine svjetla blenda kontrolira još jednu bitnu stvar: dubinsku oštrinu. Želite znati kako napraviti portret sa zamućenom pozadinom? Ne, u praksi se to ne radi s Photoshopom, nego s objektivom koji je što duži i ima što veći otvor blende (ili što manji f-broj, kako hoćete). Naravno, duži objektiv najčešće znači i veću cijenu i veću udaljenost od osobe koju snimate, tako da će vam za početak za fotografiranje portreta idealan objektiv biti recimo 50mm sa f-brojem od f/1.8. Ako želite suprotno od zamućene pozadine, dakle cijelu scenu u fokusu kao npr. na nekom pejzažu, treba vam što širi objektiv i što veći f-broj, negdje u rangu f/16 ili f/18, i trebate fokusirati otprilike na jednu trećinu udaljenosti do horizonta.

ISO

Treći parametar o kojem ovisi koliko će eksponirana biti vaša fotografija (i na sreću puno jednostavniji od prethodna dva) je osjetljivost senzora, u narodu popularni „ISO“. ISO je ono oko čega se lome koplja kad se predstavljaju novi fotoaparati sa više megapiksela – postavlja se pitanje hoće li imati manje šuma od prethodnih na visokim ISO vrijednostima jer kad ste ograničeni i blendom i brzinom zatvarača, onda vam jedino preostaje da podignete ISO vrijednost, a koliko daleko s tim možete ići prije nego šum uništi detalje na fotografiji ovisi o tome koliko dobar senzor imate. Početni ISO na većini fotoaparata ima vrijednost 100 i nje se želite držati ako je ikako moguće. Ne samo da s povećavanjem ISO vrijednosti dolazi do pojave šuma, već čak i kod odličnih senzora koji jako dobro kontroliraju šum dolazi do pada dinamičkog raspona i do manje dubine boja na fotografiji. Dakle, držite se početne ISO vrijednosti, a dižite je tek kad morate jer ne možete više otvarati blendu ili produživati ekspoziciju. Koliko daleko možete s tim ići ovisi o vašem fotoaparatu i o tome za što je namijenjena finalna fotografija – ako vam treba samo u veličini za objavu na internetu samo smanjivanje na tu veličinu će „očistiti“ većinu šuma. 

Na kraju, još samo trebate znati da jedna vrijednost blende znači jednaku promjenu u količini svjetla koje će senzor primiti kao i duplo veći ili manji ISO te duplo kraća ili sporija ekspozicija. Znači, ako zatvorite blendu za jedan f-broj, da bi dobili jednako eksponiranu fotografiju trebate ili ISO podignuti na duplo veću vrijednost, ili koristiti duplo dužu ekspoziciju. 

OPTIMALNI MOD

Ako vam je sve ovo previše, preporučujemo da za početak ipak ne koristite puni manualni mod na vašem fotoaparatu. Radije kotačić okrenite na „A“, što kod DSLR aparata ne znači „auto“ nego „aperture priority“. Dakle, vi ćete namještati blendu koju želite (i prije toga namjestiti ISO za uvjete u kojima fotografirate), a fotoaparat će sam iz toga izračunavati potrebnu ekspoziciju. Kada dobro uvježbate rad u takvim uvjetima i kad vam sve ovo o čemu smo gore pričali bude „u malom prstu“, tada napravite korak dalje i pređite na fotografiranje u punom manualnom modu.

Kotačić s različitim modovima na D-SLR-u

.

Više o temi vodič.

>> Top liste najboljih fotoaparata

>> TEMA: Najbolji DSLR objektivi za početnike