Predstavljanjem modela D7000 Nikon je poprilično podignuo prašinu u svijetu DSLR-ova namijenjenih naprednim amaterima i napravio konkurenciju ne samo drugim tvrtkama, već i vlastitim fotoaparatima.
Nikon D7000 službene fotografije
Naime, prije predstavljanja D7000 Nikon je u ponudi imao D90 za kojeg se očekivalo da će biti zamijenjen, ali D90 je aparat bez ikakve zaštite od vlage, baziran na plastičnom tijelu ne baš posebne kvalitete izrade. Iznad D90 dolazi D300s s većim tijelom profesionalne kvalitete izrade i ergonomije, ali naravno i s višom cijenom. Budući da je D300s bio relativno nov model, očekivalo se da će nasljednik D90 biti samo manja nadogradnja, međutim, Nikon je izbacio nešto sasvim novo.
D7000 tako ima tijelo iste veličine kao D90, ali napravljeno od magnezija, sa zaštitom od vlage (doduše ne na razini D300s). Na tehničkoj strani nudi 16.3 megapikselni Sonyjev senzor, autofokus s 39 točaka, veliko tražilo sa 100% pokrivenošću kadra, brzinu snimanja od 6 snimaka u sekundi…
DX-format CMOS senzor
Kad se sve to zbroji nije ni čudno što je lista čekanja za D7000 poduža, unatoč cijeni od gotovo 9.000 kuna za samo tijelo ili 11.000 kuna za kombinaciju s 18-105mm VR kit objektivom.
KONKURENCIJA
U usporedbi s konkurencijom vidi se da prije spomenuta cijena zapravo uopće nije velika, dapače. Kako smo već rekli, Nikon je s ovim modelom prvo napravio konkurenciju sam sebi. Model D90 ostaje u ponudi, ali više nitko nema razloga da ga kupi budući da ne nudi puno više od preko tisuću kuna jeftinijeg novopridošlog D5100, dok će svi koji traže nešto malo naprednije posegnuti za D7000.
Još veći "problem" za Nikon (po pitanju cijene) je odnos D7000 i više pozicioniranog D300s. Preko 4.000 kuna skuplji D300s nudi tek nešto bolju ergonomiju i izradu te autofokusni senzor s 51 točkom, a zbog starijeg senzora zaostaje u kvaliteti slike. Ista stvar se događa i s drugim proizvođačima, aparati kojima D7000 bez problema može konkurirati su redom puno skuplji:
Canon 7D košta četiri tisuće kuna više, a ima lošiji senzor, dok Canon 60D iako konkurentan cijenom, zaostaje u svim bitnim aspektima. Pentax K5 i Olympus E-5 nude "tenkovsku" kvalitetu izrade, a Pentax i isti senzor, ali su također znatno skuplji. Ostaje još Sony, ali njihov aparat u ovoj kategoriji (A77) se čeka već godinama, a konačno bi trebao biti najavljen u srpnju.
KAKO SMO TESTIRALI
Nikon D7000 smo na testu imali nekoliko dana od čega je pola padala kiša. Ipak, stigli smo ga provesti kroz pravu torturu: tu su studijski i noćni snimci na kojima se vidi kako se senzor nosi s visokim ISO vrijednostima, a ako to nije dosta, isto smo provjerili i u praksi fotografirajući koncert grupe Crippled Black Phoenix u KSET-u zahvaljujući glazbenom web portalu Soundguardian. Stigli smo napraviti i seriju fotografija pri visokom kontrastu gdje se vidi rad Active D-Lighting sustava, provjeriti kvalitetu slike i zvuka kod videa snimajući koncert Luke Belanija u Booksi, a tu je i niz "svakodnevnih" fotografija. Ovom prilikom smo D7000 usporedili s Olympusom E-5 koji nam je bio dostupan u vrijeme testa te sa starijim Nikonom D300.
.
PRODAJNI PAKET i OPREMA
Otvaranjem kutije nalazimo otprilike jednaku situaciju kao i kod svih DSLR-ova: uz tijelo fotoaparata dobivamo potrebne kabele (video, strujni za punjač te USB), novu EN-EL15l bateriju i punjač za istu, traku za nošenje aparata oko vrata ili na ramenu te poklopac za tražilo i zaštitni poklopac ekrana (op.ur. koji ne dobivate baš uvijek s konkurentnim aparatima).
Tu je još i CD s Nikonovim View NX2 softverom za pregled snimljenih fotografija, a svaku pohvalu zaslužuju detaljna ispisana uputstva koja Nikon šalje uz ovaj fotoaparat.
D7000 možete kupiti u kitu s 18-105 VR objektivom, no mi smo ga testirali sa 17-55 f/2.8. Za cijenu od preko 11.000 kuna očekivali smo čuda, a dobili DX objektiv (znači ako ga kupite pa u budućnosti prijeđete na fullframe, postaje beskoristan) bez stabilizacije slike što je danas praktički nezamislivo. Ubacite tu i navoj za filter od 77 mm (čitaj: skupi filteri) te problem s lens flareom i nikakva oštrina ga ne može spasiti, posebno kada za više od duplo manje novca možete kupiti odličan Tamron 17-50 f/2.8 koji ima stabilizaciju slike, a i veličinom čini puno bolji par s D7000.
TIJELO
Smanjivanje tijela na veličinu D90 će sigurno pomoći prodaji, ali za ozbiljnije bavljenje fotografijom donosi određene kompromise. Grip je gumiran i dobro oblikovan, ali je mogao biti veći. Nedostatak visine cijelog aparata u odnosu na npr. D300s se itekako osjeća, posebno ako imate veće ruke.
Također, na istoj veličini tijela tu je puno više tipki nego kod D90, što je s jedne strane pohvalno, ali s druge traži dulje vrijeme privikavanja.
Problematičnim se pokazao i smještaj tipke za izbor ISO vrijednosti lijevo od ekrana, što znači da nije pri ruci dok traje snimanje već morate odmaknuti aparat od lica da biste je našli.
LCD ZASLON, TRAŽILO
D7000 dolazi s pravom prizmom u tražilu, što znači da dobivate veliku, jasnu i svijetlu sliku. Pokrivenost tražila je 100%, dakle ono što vidite u tražilu je točno ono što ćete dobiti na slici, a uvećanje je 0.94x, više nego kod konkurentnih DSLR-ova.
LCD zaslon ima rezoluciju od 921.000 piksela što je danas standard, slika je na njemu izrazito oštra i bistra, a kutevi gledanja gotovo su savršeni. No, zaslon na D7000 nažalost nema mogućnost zakretanja što u praksi može biti popriličan problem kod kadriranja korištenjem Live Viewa ili još više kod snimanja videa.
MEMORIJA
Nikon se priklonio trendu korištenja SD kartica što smatramo pravim potezom – brzinom i cijenom su stigle CF kartice, a fizički su manje.
D7000 tako dolazi s dva utora za SD kartice koje se mogu koristiti u različitim kombinacijama: primjerice, na drugu karticu možete snimati backup onoga što je na prvoj, ili snimati na jednu raw a na drugu jpeg format istih fotografija. Tu je naravno i podrška za nove SDHC i SDXC kartice.
BATERIJA
Baterija koja dolazi uz D7000 je nova litij-ionska EN-EL15l koja sa svojih 14Wh snage obećava puno snimaka s jednim punjenjem.
Točnije, CIPA standard kaže da bez korištenja Live Viewa D7000 može napraviti 1.050 snimaka što je ili na razini ili više od bilo kojeg konkurenta. U praksi ovu brojku nismo mogli provjeriti zbog kratkog vremena kroz koje smo uređaj imali na testu. Kako god bilo, uz izbjegavanje prečestog korištenja ekrana te smanjivanje svjetline istog, brojka od 1050 snimaka se sigurno još može itekako povećati.
IZBORNIK
Kod izbornika nema većih razlika u odnosu na ostale Nikonove DSLR-ove. Ako prelazite s nekog drugog modela, sve će vam odmah biti intuitivno i jasno, dok je sam izbornik vrlo sličan, čak i ljepši od Sonyjevih.
Nikon D7000 nudi puno naprednih funkcija od kojih definitivno treba izdvojiti čak četiri različita tipa snimanja u RAW formatu: 12 ili 14 bita te kompresirano ili nekompresirano.
Tu je i u odnosu na konkurenciju vrlo detaljno namještanje balansa bijele boje te nova “Help” funkcija koja daje objašnjenje većine bitnih stvari do kojih možete doći u izborniku.
Ostali prikazi izbornika:
AUTOFOKUSNI SUSTAV
U D7000 nalazimo potpuno nov sustav s 39 autofokusnih točaka od kojih je devet križnog tipa, a sve se mogu lijepo vidjeti u tražilu. Sustav općenito radi jako precizno, ali zna oklijevati u lošim svjetlosnim uvjetima u što smo se uvjerili testirajući D7000 na koncertu.
Ipak, za ovu klasu aparata ovo je odličan autofokus, a onaj s 51 točkom ostaje jedna od nekoliko sitnih prednosti koje D300s mora zadržati u odnosu na D7000 da bi barem pokušao opravdati cijenu koju ima.
DINAMIČKI RASPON
Što se tiče dinamičkog raspona kod RAW fotografija, tu nema previše priče – senzor je jednostavno nadmoćan u odnosu na konkurenciju. Točnije, na konkurenciju koja ne koristi isti senzor. Prema stranici dxomark.com koja mjeri RAW performanse senzora, jedini APS-C aparat koji nadmašuje D7000 na ovom polju je Pentaxov K-5 sa 14.1 u odnosu na Nikonovih 13.9 EV dinamičkog raspona blende. Pentax se kao i Nikon temelji na istom Sonyjevom senzoru.
Ono što stvarno zapanjuje jest usporedba s Full Frame aparatima – D7000 ima veći dinamički raspon od apsolutno bilo kojeg Full Frame aparata trenutno na tržištu, a čak i srednjeformatni aparati zaostaju! Ako vam ni to nije dovoljno, u JPEG modu D7000 nudi Nikonov D-Lighting sustav povećavanja dinamičkog raspona.
Na raspolaganju je šest mogućih razina D-Lighting sustava (off, low, normal, high i extra high + auto), a kako to izgleda provjerili smo u Oktogonu.
1 puna rezolucija • 2 puna rezolucija • 3 puna rezolucija • 4 puna rezolucija • 5 puna rezolucija
Vidljivo je da D-Lighting itekako utječe na sliku i “vadi” detalje iz problematičnih područja čak i kada bi to bilo jako teško dobiti naknadnom obradom RAW fileova. Ovo je jako korisna funkcija kad god se nalazite u situaciji s jako velikim kontrastom (u praksi najčešće po jako sunčanim danima na ulici), a moguće primjene našli smo i na Britancu te na Gornjem Gradu.
1 puna rezolucija • 2 puna rezolucija
1 puna rezolucija • 2 puna rezolucija
ISO TEST
Iako smo se s D7000 družili prilično kratko, proveli smo ga kroz sve standardne testove od kojih je prvi testiranje visokih ISO vrijednosti pri standardnoj studijskoj sceni.
Budući da su na testnoj slici bojice, odmah se može vidjeti i reprodukcija boja kao i snalaženje sustava za mjerenje balansa bijele sa žutim svjetlom običnih žarulja. Rezultati testa su u tablici ispod, kao i usporedba sa Olympusom E-5 kojeg smo također imali na testu.
Rezultati su očiti: Olympus E-5 je u ovom testu potpuno pregažen od strane Nikona D7000. Dok Olympus ima ozbiljnih problema već na ISO 800, Nikon se najnormalnije nosi i s ISO 3200, a ako zatreba, upotrebljive su i veće vrijednosti.
Ipak, ovaj test otkriva i prve nedostatke D7000. Već postaje lagano vidljiva tendencija preeksponiranja, a posebno su problematični jpeg snimci koji zbog nepotrebno jakog algoritma za uklanjanje šuma gube kontrast i saturaciju boja pa jpeg-ovi kod Olympusa izgledaju puno življe.
Ako tome dodate tradicionalno brže Olympusove objektive i stabilizaciju ugrađenu u tijelo fotoaparata, situacija više nije baš toliko očita, iako Nikon svejedno s lakoćom odnosi pobjedu u ovom testu. Ako vam nisu dovoljne studijske fotografije, tu su i noćne snimke zagrebačke Katedrale slikane s Gornjeg Grada.
Ovdje su rezultati posebno zanimljivi - prvo što upada u oči je koliko mjerni sustav kod D7000 može preeksponirati sliku. U ovom slučaju aparati su bili ostavljeni da rade u prioritetu otvora blenda (f/5) i namjerno im je ostavljeno da sami izmjere potrebnu ekspoziciju. Međutim, Nikon je izmjerio toliko duže ekspozicije od Olympusa da su detalji na katedrali potpuno spaljeni, a scena izgleda kao da uopće nije snimljena po noći.
1 puna rezolucija • 2 puna rezolucija
Naravno, kod ovakvih scena se može koristiti manualni mode, ali ovo je dobar pokazatelj toga kako će se D7000 ponašati u svakodnevnim situacijama gdje korištenje u manualnom modu često nije praktično rješenje. Uz tu opasku, ISO rezultati (opet) ostavljaju bez daha – čak i na ISO 6400 fotografije napravljene s Nikonom D7000 su potpuno upotrebljive (posebno uz naknadno smanjivanje šuma recimo u Lightroomu ili nekom sličnom programu), dok se one snimljene Olympusom E-5 “raspadaju po detaljima”.
Uz to, ovdje je (izraženije nego u studijskom testu) Nikon točnije izmjerio balans bijele boje čije je mjerenje također namjerno bilo ostavljeno u automatskom modu.
USPOREDBA S NIKONOM D300
Dakle, D7000 je očito na svom terenu pri visokim ISO vrijednostima, ali ovakva pobjeda nad Olympusom E-5 i nije neko iznenađenje – Olympus se ipak temelji na manjem četverotrećinskom senzoru, a visoki ISO Olympusu nikad nije bio jača strana.
Zato nas je zanimalo kako će se Nikon snaći protiv modela iz vlastite kuće kojem stvara konkurenciju pa smo ga usporedili s D300. Budući da se temelje na manje-više istom senzoru, rezultati su usporedivi i s novijim D300s.
Sve fotografije su napravljene u rawu pri ISO 6400, a tu je ponovno i usporedba s Olympusom E-5.
Nikon D300 • Nikon D7000 • Olympus E-5
Ovaj test je još jednom pokazao tendenciju D7000 da preeksponira scenu, ali je u ovom slučaju to čak i pomoglo jer je D7000 jedini uredno reproducirao detalje u tamnijim dijelovima slike. Što se šuma tiče, i D300 je ostao potpuno deklasiran – pri ISO 6400 njegove fotografije (a posebno one E-5) bi se teško mogle nazvati upotrebljivima, dok se fotografija napravljena s D7000 uz nešto smanjivanja šuma u post-processingu može najnormalnije koristiti.
ISO TEST – U PRAKSI
Da bismo provjerili kako taj naoko odličan visoki ISO funkcionira u stvarnim uvjetima, u suradnji s glazbenim web magazinom Soundguardian fotografirali smo koncert grupe Crippled Black Phoenix u KSET-u.
Užasno crveno osvjetljenje KSET-a je prava tortura za svaki fotoaparat, a Nikon se u tim uvjetima snašao kao riba u vodi. ISO se bez problema mogao držati na 3200 što je uz maksimalan otvor blende (f/2.8) omogućilo ekspozicije oko stotinke.
Doduše, uz nedostatak stabilizacije slike u objektivu to je minimalna ekspozicija pri kojoj se može snimati, ali bez tako dobrih rezultata pri visokom ISO-u takve ekspozicije uopće ne bi bile moguće.
1 puna rezolucija • 2 puna rezolucija
REPRODUKCIJA BOJA
Jedno od Nikonovih tradicionalno najjačih polja je reprodukcija boja, a da bi provjerili prati li D7000 Nikonovu tradiciju, iskoristili smo ga za fotografiranje kantautora Luke Belanija za intervju sa Soundguardianom.
1 puna rezolucija • 2 puna rezolucija • 3 puna rezolucija
Očito je da je, što zahvaljujući Sonyjevom senzoru, a što Nikonovim doradama istog, D7000 ovdje također obavio odličan posao. Boje su svježe, vjerno reproducirane i fino saturirane pa nije bilo apsolutno nikakve potrebe za mijenjanjem saturacije u postprocessingu.
VIDEO SNIMANJE, PRIMJERI VIDEA
Kako je Luka Belani imao nastup u Booksi nakon prethodnog snimanja, to je bila idealna šansa da provjerimo video mogućnosti. D7000 snima video u punom HD formatu (1920 x 1080). Dovoljno je prebaciti aparat u live view način rada i pritiskom na za to izdvojeni gumb snimanje videa može početi.
Kvaliteta fotografije je na očekivano visokoj razini, ali ono što nas je oduševilo je prilično dobra reprodukcija zvuka koja je zbog minijaturnih mikrofona standardna boljka DSLR aparata, posebno kad se kao u ovom slučaju snima neposredno blizu glazbenika i razglasa.
Ono što nas nije oduševilo je još jednom 17-55 objektiv koji ima jako tvrd hod prstena za zumiranje što jako smeta kod snimanja videa, a i to što nema ugrađenu stabilizaciju se kod snimanja videa itekako osjeti.
.
Za kratko vrijeme koje smo proveli s njim, Nikon D7000 uspio je pokazati zašto je digao toliku prašinu i zašto za njega u ovom trenutku postoji poduža lista čekanja. Dinamički raspon i performanse kod visokih ISO vrijednosti ugrađenog senzora ostavljaju bez daha pa je samo to dvoje dovoljan razlog za kupnju.
Iako zaštita od vlage nije na razini nekih drugih aparata, cijena D7000 je neusporediva s njihovom, a za tu cijenu nema aparata na tržištu koji nudi bilo kakvu zaštitu ili magnezijsko tijelo. Kad na to još dodate odličnu reprodukciju boja, brzinu snimanja od 6 slika u sekundi te snimanje videa u punom HD formatu, za ovu cijenu D7000 izgleda kao nešto što je predobro da bi bilo istinito.
A kad nešto izgleda predobro da bi bilo istinito, najčešće to i je. Nažalost, ovo ipak nije savršen aparat, iako mu do toga ne nedostaje puno. Glavni problem je tendencija preeksponiranja slike – iako su od tog problema znali patiti i neki drugi modeli drugih proizvođača, a i sve se lako riješi namještanjem fotoaparata da podeksponira za trećinu ili dvije trećine blende, Nikon si to u ovoj klasi nije smio dopustiti. Zatim nema ni pokretni zaslon, autofokus nije najpouzdaniji kad uvjeti postanu loši, a smanjivanje tijela je imalo zamjetan (loš) utjecaj na ergonomiju.
Ipak, iako nije savršen, Nikon D7000 je itekako dobar izbor za kupnju, a da biste došli do aparata koji mu uopće mogu konkurirati morate platiti poprilično veću svotu novca, tako da dobiva našu toplu preporuku.
.
usporedi.hr
