UVOD

Mirrorless aparati su već nekoliko godina glavni hit na fotografskom tržištu. Klasa koju je stvorio Olympus predstavljanjem prvog PEN-a ne prestaje rasti i oduzima dobar dio tržišta kako naprednim kompaktima, tako i početničkim DSLR-ovima. Ono što se čekalo kao glavna potvrda dugotrajnog opstanka mirrorless klase bio je ulazak "velike dvojke" fotografskog svijeta, Canona i Nikona. Potonji je to dvije godine nakon Olympusa s PEN-om napravio predstavljanjem svojih kandidata - modela J1 i V1. Canonov ulazak na ovo tržište je još uvijek u fazi glasina i iako je mirrorless klasa dovoljno dokazana da bi jedan Nikon ušao u nju, još uvijek se nije isprofiliralo što točno kupci u njoj traže. Različiti modeli ispod naizgled sličnih fotoaparata skrivaju potpuno drukčije koncepte, a kako ćemo vidjeti u testu, Nikon V1 i Olympus PEN EP-3 ne mogu biti bolji primjer.

 
Olympus PEN E-P3 i Nikon V1 službene fotografije

KONKURENCIJA

Trenutno najpopularniji je Sonyjev NEX-5N, dorađeni nasljednik NEX-5-ice koji je također bio tržišni hit. Sonyjeva prednost u odnosu na modele koje testiramo je 16 megapikselni senzor pune APS-C veličine. Ako vam te riječi ne znače puno, spomenut ćemo samo da se isti senzor koristi u vrhunskim DSLR aparatima poput Nikona D7000 (kojeg smo testirali) i Pentaxa K-5. Dakle, Sonyjeva glavna prednost je kvaliteta slike, posebno pri višim ISO vrijednostima. Glavna mana je to što takav senzor zahtijeva i puno veće objektive. Iako je NEX-ovo tijelo vrlo maleno unatoč velikom senzoru, objektivi su toliki da jedna od glavnih prednosti mirrorless klase - malene dimenzije, pada u vodu.

Veličine senzora na različitim fotoaparatima

No, zato je Samsung nedavno predstavio model NX200. Također "pravi" APS-C senzor od čak 20 megapiksela u tijelu ne puno većem od NEX-a 5N ili aparata o kojima govorimo u ovom testu, uz prihvatljivu veličinu objektiva. Na prvi pogled savršeno, ali treba pričekati pravi test i vidjeti je li Samsung pretjerao sa stavljanjem previše megapiksela na senzor koji ih, iako je velik, ipak ne može podnijeti.

Panasonic se u utrku na mirrorless tržištu uključio vrlo rano, a nedavno je predstavljen model koji konkurira onima koje ovdje testiramo - Panasonic DMC-GX1. U njemu ćete naći senzor iste veličine kao i u testiranom Olympusu EP-3, ali sa 16 megapiksela i, ako je za vjerovati Panasonicu, s još bržim autofokusom. Tu su i pune manualne kontrole, a kako Panasonic i Olympus dijele isti navoj za objektive, njihov izbor je trenutno najveći u cijelom mirrorless svijetu (Micro 4/3).

Olympus PEN E-P3

KARAKTERISTIKE

• Tip aparata: EVIL (Electronic Viewfinder Interchangeable Lenses)
• Dimenzije: 122 x 69 x 34 mm
• Težina (s baterijama): 369 grama
• Mega piksela: 12.3  (4032 x 3024)
• Veličina senzora: Four Thirds (17.3 x 13 mm)
• Tip senzora: CMOS
• Stabilizacija slike: Sensor-shift
  
• Manualni fokus: Da
• Bljeskalica: Ugrađena, doseg 10 m
  
• Video: Full HD 1920 x 1080 (60 fps)
• Vrsta kartice: SD/SDHC/SDXC
• Povezivanje: USB 2.0 (480Mbit/sec), Mini HDMI type-C
  
• Tražilo: Dodatno, elektroničko
• Veličina ekrana: 3.0" (7.5 cm), 614,000 piksela
• Baterija: Lithium-Ion BLS-5 

ZAŠTO KUPITI

• zaslon s dodirnim fokusom
• lako dostupne manualne kontrole
  
• brzi autofokus
  
• zvuk okidanja
• dizajn uređaja
• art filteri
  
• toplije boje u automatskim postavkama
• senzor rotacije zaslona

ZAŠTO NE KUPITI

• nezgodan položaj on/off tipke
• kvaliteta fotografija u noćnim uvjetima s automatskim postavkama
• nedostatak ISO 100 postavke

Nikon V1

KARAKTERISTIKE

• Tip aparata: Mirrorless (EVIL)
• Najavljen: Rujan 2011
• Težina (s baterijama): 113 x 76 x 44 mm
• Mega piksela: 10.1 (3872 x 2592)
• Veličina senzora: CX format (13.2 x 8.8 mm)
• Tip senzora: CMOS
• Minimalna/maksimalna ekspozicija: 1/16000 s / 30 s
• Rezolucija videa: Full HD 1920 x 1080 (60, 30 fps)
• Vrsta kartice: SD/SDHC/SDXC
• Povezivanje: USB 2.0 (480Mbit/sec)
• Tražilo: Elektronsko
• Veličina ekrana: 3.0 inča (7.5 cm), 921,000 točaka
• Baterija: Litij-ionska EN-EL15 

ZAŠTO KUPITI

• dizajn uređaja
• jednostavnost korištenja
  
• realističnije boje u automatskim postavkama
• ugrađeno elektronsko tražilo
• brzi autofokus u kontinuiranom modu
  

ZAŠTO NE KUPITI

• brzina pohrane fotografije
  
• nema ugrađenu bljeskalicu
• spori autofokus kod pravljenja pojedinačnih fotografija
• mala ponuda objektiva
• spori objektivi

PRODAJNI PAKET i OPREMA

To je jako korisno npr. za street fotografiju, gdje većina ljudi neće primijetiti da ih fotografirate dok gledate prema dolje. Loša strana je to što ovo tražilo košta gotovo tisuću i pol kuna.

Oprema Olympusa E-p3 i Nikona V1

ERGONOMIJA

Već kad prvi put uzmete u ruke ova dva aparata postaje očito koliko su na prvi pogled slični, a zapravo jako različiti. Za početak upada u oči to što su praktički jednakih dimenzija, unatoč tome što Olympus EP-3 ima veći senzor te ugrađenu bljeskalicu. Doduše, kod Nikona V1 nešto prostora zauzima ugrađeno elektronsko tražilo, ali čak i bez njega ne bi bio znatno manji od Olympusa. Očit je i dijametralno suprotan pristup dizajnu - Olympus s top modelima PEN serije slijedi tradiciju starih analognih PEN fotoaparata i to je na prvi pogled očito kod EP-3. Crno metalno tijelo s kromiranim horizontalnim dijelovima te minijaturnim, kožom presvučenim gripom pravi su primjer retro dizajna. Nikonov pristup je potpuna suprotnost - kvalitetno magnezijsko tijelo, ali napravljeno s toliko čistim linijama i neupadljivim gumbima da iz daljine izgleda kao da je plastično.

Nikon V1

Olympus E-P3

Upravo gumbi otkrivaju ključnu razliku između ova dva fotoaparata - to kome su zapravo namijenjeni. Kod Olympusa ćete pronaći puno vanjskih kontrola uz standardni kotačić za izbor moda u kojem želite fotografirati, kao na DSLR aparatima. Nikon ima puno manje gumba, a kotačić postoji u vrlo smanjenom obliku na stražnjoj strani, ali u principu služi za izbor između snimanja fotografija i videa.

Nikon V1

Olympus E-P3

Naravno, uz pristup kontrolama najočitija razlika je i to što Nikon V1 nudi ugrađeno elektronsko tražilo, a nema bljeskalicu, dok je kod Olympusa EP-3 situacija obrnuta. Ono što nam se ne sviđa kod oba aparata je nedostatak gripa koji bi omogućio ugodno držanje jednom rukom. Da, smisao mirrorlessa dijelom jesu manje dimenzije, ali čak i najmanji pancake objektivi zauzimaju nešto prostora ispred aparata pa stavljanjem gripa koji bi bio kraći od njih u praksi ne gubite ništa na dimenzijama. Samsung NX200 i Sony NEX-5N vrlo dobro pokazuju kako se to može efikasno izvesti, a od testiranih aparata Olympus EP-3 ipak nudi nekakav minijaturni kožom (ili izuzetno dobrom imitacijom) presvučeni rukohvat, dok Nikon ima najmanje izbočenje koje smo ikad vidjeli na nekom fotoaparatu, koje ne služi baš ničemu. Ima tu još zamjerki koje bismo mogli pronaći kod oba fotoaparata, kao npr. položaj elektronskog tražila u ravnini s objektivom kod Nikona V1 (mi bismo radije da je u gornjem lijevom kutu kao na Fujiju X100 ili Sony NEX-u 7), ili bi mogli govoriti o nezgodno riješenoj on/off tipki kod Olympusa EP-3, ali za ovu klasu to su već sitnije zamjerke. Sveukupno, dizajn i ergonomija ovih fotoaparata govore o tome kome su namijenjeni i sami morate odlučiti koji vam se više sviđa, jer smo za vrijeme pisanja ovog testa naišli na vrlo podijeljena mišljenja.

OBJEKTIVI

Nikon silno želi pokazati da je drugačiji od drugih pa se tako navoj njihovih objektiva okreće u suprotnom smjeru od vrtnje svih drugih konkurentnih objektiva. Osim toga, na pripadajućim Nikon objektivima nema standardne bijele točke koja pokazuje kako namontirati objektiv, već je postavljena crtica. S Nikonom V1 na test smo dobili tri objektiva, dok je s Olympusom EP-3 došao samo kit objektiv. Svi usporedni testovi rađeni su s kit objektivima na oba fotoaparata, a svi objektivi koje smo dobili s uređajima su sljedeći:

• Nikkor 10-30mm, f/3.5-5.6
• Nikkor 10mm, f/2.8
• Nikkor 10-100mm, f/4.5-5.6
• Olympus 14-42mm, 14-42mm f/3.5-5.6 II R

No, kako je vrijeme koje smo mogli provesti koristeći ove fotoaparate bilo vrlo ograničeno, nismo stigli detaljnije testirati objektive koji su došli uz Nikon V1 pa ćemo tako ovdje pričati o dojmu koji ostavljaju cijeli sustavi u kojima kupujete ove fotoaparate. Ono što prvo upada u oči je da Olympusov kit objektiv nije znatno veći od Nikonovog, unatoč tome što mora na senzor "crtati" veću sliku. Zapravo, oba objektiva su za ono što moraju raditi ekstremno mala, s inteligentnim sustavom izvlačenja objektiva kada se koristi. Dakle, u korištenju objektiv nikada nije onoliko malen kao kada stoji sklopljen na ugašenom fotoaparatu. 

Što se tiče količine i brzine trenutno dostupnih objektiva, na prvi pogled objektivi koje smo dobili uz Nikon V1 su odlični - maleni, kvalitetno izrađeni, daju dovoljno oštre fotografije, a onaj veliki 10-100mm zum objektiv ima mogućnost elektronskog zumiranja što će znati cijeniti svatko tko je probao ručno zumirati za vrijeme snimanja video. No, tu priča o tome koliko su Nikonovi (točnije, Nikkor) objektivi dobri prestaje. Kao prvo, iako moraju projicirati sliku na puno manji senzor nego konkurentski objektivi, nisu brzi (objašnjenje toga na što se uopće misli kad se kaže da je objektiv brz možete pronaći u našem vodiču manualnih postavki fotoaparata). Dijelom je uzrok problema to što je udaljenost od stražnje leće objektiva do senzora vrlo malena, ali to je problem s kojim se bore svi proizvođači na mirrorless tržištu i koji krajnjeg kupca ne zanima i ne treba ga zanimati. I dok je još nekako moguće oprostiti to što je kit objektiv spor pa možda čak i 10mm prime objektiv ne treba biti brži od f/2.8 iako bi za ovu veličinu senzora lako to mogao biti, apsolutno je neoprostivo što Nikon traži gotovo šest tisuća kuna za 10-100mm zum, iako je na širem kraju najveći otvor blende samo f/4.5. Još gore od sporosti objektiva koje smo testirali je to što Nikon uopće nema u ponudi druge objektive, tu su samo ova tri i još jedan 30-110mm standardni zum.

Ono što kupnjom Olympusa EP-3 dobijate na području objektiva sasvim je druga priča - u ovom trenutku za njega je dostupno 26 objektiva različitih proizvođača. Tu su standardno Olympus i Panasonic, a u m4/3 sustav pridružio se i proizvođač vrlo kvalitetnih objektiva (doduše s manualnim fokusom) Voigtlander. Budući da je dostupnih objektiva jednostavno previše da bi o njima pričali u ovom tekstu, sve što trebate znati je da kupnjom Olympusa ulazite u sustav u kojem po pitanju objektiva imate na raspolaganju sve što će vam ikad zatrebati. Ako vas zanima koji se sve to objektivi nude, ovdje možete pronaći njihov popis.

No, je li priča jednostavna kao što smo ovdje napisali? Je li moguće da je jedan veliki proizvođač poput Nikona "zeznuo stvar" i da je na tržište izbacio sistem s toliko sporim i skupim objektivima, dok konkurencija radi puno bolje? I je i nije. Da, Nikonovi objektivi su spori, a onaj 10-100mm zum je daleko od jeftinog. Ali, opet se vraćamo na priču o tome kome su ovi fotoaparati uopće namijenjeni. Olympusov kupac će biti presretan jer za svoj fotoaparat s lako dostupnim manualnim funkcijama ima velik izbor brzih objektiva. Nikonov kupac će vjerojatno svoj V1 najčešće držati u automatskom modu pa zašto bi ga uopće bilo briga koliko je velik otvor blende, ako ga on neće ni namještati? Dapače, vjerojatno neće ni znati što je otvor blende. Ako držite fotoaparat u automatici za što je očito Nikon V1 namijenjen, sve što želite jest da vam sa što manje posla podari što kvalitetnije fotografije. Radi li to Nikon V1 i koliko je u tome dobar u odnosu na Olympus EP-3, vidjet ćemo u nastavku testa.

KORIŠTENJE

Ako i nije bilo očito koliko su ovi fotoaparati namijenjeni različitim korisnicima dok su bili ugašeni, njihovo paljenje uklanja sve dvojbe. Ako mirrorless kupujete kao rezervu za svoj DSLR koji vam je pretežak da bi ga stalno nosili sa sobom, s Olympusom EP-3 osjećat ćete se kao kod kuće: sve kontrole su lako dostupne, do manualnih modova dolazi se direktno preko kotačića postavljenog na gornjoj strani fotoaparata, a ako trebate promijeniti neku od ključnih postavki za vrijeme fotografiranja pritiskom na tipku "Ok" dolazi se do brzog izbornika koji je gotovo isti kao onaj kod Olympusovih DSLR fotoaparata. Nikon V1 s druge strane traži da za promjenu svake bitnije postavke ulazite malo dublje u izbornik, što je za ozbiljno fotografiranje krajnje nepraktično. No, to je i Nikonova namjena pa ako mislite fotografirati većinom u automatskom modu i nemate nekih želja za napretkom na tom polju, Nikon V1 će vam biti puno jednostavniji i intuitivniji za korištenje od Olympusa EP-3. Spomenimo tu i da Olympus EP-3 nudi upravljanje preko ekrana na dodir što je kod mirrorlessa vrlo korisna funkcija, kao i da Nikon V1 nema hrvatski izbornik.

Kada se snađete u postavkama i odaberete kako želite fotografirati, prvo što upada u oči je znatno sporiji autofokus kod Nikona V1. Zapravo, autofokus kod Nikona V1 nije toliko spor, koliko je kod Olympusa EP-3 brz te se već opasno približio autofokus sustavima s faznom detekcijom kakvi se koriste na DSLR fotoaparatima. Nikon V1 na papiru ima čak 135 autofokusnih točaka, četverostruko više nego Olympus EP-3, no to mu u praksi uopće ne pomaže. Njegov autofokus je tih i čak nije ni toliko spor sam po sebi, ali ono što ga koči je to da Nikon V1 u velikom dijelu situacija prođe kroz puni raspon fokusa od najbliže točke do beskonačnosti da bi odlučio gdje treba fokusirati. Dok on to radi, kritični trenutak koji pokušavate uhvatiti je mogao već odavno proći, dok je Olympus EP-3 već fokusirao i napravio fotografiju koja je snimljena na karticu. Govori li sve do sada u prilog Olympusa EP-3? Da, tako bi i ostalo da nema kontinuiranog snimanja. Olympus EP-3 nudi za mirrorlesse manje-više standardno sporo kontinuirano fotografiranje - 3 fotografije u sekundi. To je toliko sporo da možete zaboraviti na kontinuirano fotografiranje objekata koji se kreću. S druge strane, tek na tom polju Nikon V1 dolazi na svoje. U Nikonu su uz mehanički ugradili i "virtualni" elektronski zatvarač i ako ga koristite, možete fotografirati u nevjerojatnih 60 fotografija u sekundi. No, još puno bolje od toga je kontinuirano fotografiranje uz korištenje mehaničkog zatvarača - onih 60 pada na 10 fotografija u sekundi što je još uvijek ekstremno brzo čak i u odnosu na profesionalne DSLR fotoaparate, ali prava stvar je u tome što se u tom modu uključuje Nikonov ugrađeni autofokusni sustav s detekcijom faze koji ima 73 točke i transformira onaj izrazito spori u superbrzi autofokus. Uključivanje takvog kontinuiranog fotografiranja transformira Nikon V1 iz sporog point&shoot aparata u ozbiljan brzi fotoaparat spreman i za malo zahtjevnije zadatke pa je šteta što nismo Nikon V1 malo duže imali na testu jer bismo onda mogli detaljnije testirati ovu opciju.

VIDEO IZBORNIK

KVALITETA FOTOGRAFIJA

Ovo je ipak najbitniji dio svakog testa fotoaparata i jedan gdje unaprijed možemo reći da bi, gledano čisto na papiru, stvari trebale ići na stranu Olympusa EP-3. Zašto? Zato što Olympus stavlja nešto više piksela na znatno veći senzor. 

Veličina senzora na Nikonu i Olympusu

Budući da ovakav pristup omogućava Olympusu da u odnosu na Nikon ima veće piksele, onda je teoretski lakše napraviti i senzor koji proizvodi manje šuma i ima veći dinamički raspon.

Kako zbog magle u Zagrebu nije bilo moguće kvalitetno napraviti noćni ISO test, napravili smo ISO test u studijskim uvjetima. Prvo što nas je iznenadilo je to da Olympus EP-3 uopće nema ISO 100 postavku. Da, fotografije na ISO 200 su savršene i bez šuma, ali kad su manualne kontrole već tu, fotografi nekad traže i što duže, a ne što kraće ekspozicije pa su zato potrebne što niže ISO postavke. Dakle, na ISO 200 kod oba fotoaparata uopće nema šuma:

No, ono što primjećujemo su puno izraženije boje kao i veća oštrina kod Olympusa. Balans bijele boje nije bilo moguće namještati točno u Kelvinima pa je na oba fotoaparata bio postavljen na incandesent. Sve postavke boja bile su na standardnim vrijednostima, ali Olympus EP-3 svejedno daje puno življe boje nego Nikon V1. Što se oštrine tiče, Olympus je također u prednosti, iako gledanje fotografija na 100% povećanju nije bitno za većinu kupaca ovih fotoaparata te se ta razlika u praksi (u kojoj se fotografije stavljaju u 720 piksela na stranice poput Facebooka) neće osjetiti. Uostalom, poanta ovog testa je da vidimo kako se ovi fotoaparati nose sa šumom, a otkrića o boji i oštrini su tek usputna.

Na ISO 1600 stvari već postaju malo zanimljivije:

Olympus EP-3 je već znatno oštriji, ali pomalo iznenađujuće ima i nešto više šuma. Sada idemo do najveće ISO postavke na Nikonu V1, ISO 6400 (koji se na njemu zove Hi 1):

Ovdje je razlika već drastična. Naravno da su sve opcije smanjivanja šuma bile ugašene, ali proizvođači na tom polju uvijek varaju. Varaju čak i kod profesionalnih DSLR aparata u RAW (sirovim) datotekama, pa kako onda neće varati s JPEG datotekama kod mirrorlessa? Međutim, ono što nismo očekivali je da se razlika u pristupu kod ergonomije, manualnih kontrola i objektiva nastavi čak i u ISO testu. Da, Olympus ima očito puno više šuma, ali gledajući broj detalja koji je sačuvan na slovima i vrhovima olovki, vidljivo je da za to nije kriv sam senzor nego algoritmi za smanjivanje šuma koji su vrlo vjerojatno na oba fotoaparata namjerno postavljeni tako kako su postavljeni. Još jednom je vidljivo da je Olympus EP-3 namijenjen naprednijim korisnicima koji nakon gašenja postavke smanjivanja šuma žele rezultat na kojem će sami smanjivati šum u programima za obradu fotografija, jer se tako uvijek postižu kvalitetniji rezultati nego kada isti posao odradi sam fotoaparat. Nikon V1 očito zna bolje nego korisnici kojima je namijenjen, tako da odrađuje posao za njih. Iako bi se naknadnom obradom sigurno postigli još kvalitetniji rezultati i iako je nemogućnost prave naknadne obrade definitivno minus, Nikon V1 ipak odrađuje i više nego dobar posao s automatskim smanjivanjem šuma, makar to u ovim postavkama uopće ne bi ni trebao raditi.

Kada smo vidjeli kako stvari stoje sa šumom, pogledajmo jesu li življe boje kod Olympusa EP-3 bile samo anomalija u studiju, ili se isto ponavlja i u vanjskom svijetu:

Stvari su ovdje još očitije. Olympus EP-3 ima toliko življe boje od Nikona V1 da bi samo ove dvije fotografije mogle biti presudne za odluku o kupnji. Ali, ako Olympus EP-3 ima življe boje, onda bi Nikon V1 morao točnije reproducirati tonove kože. Događa li se to?

Odluku o tome koja od ove dvije fotografije bolje izgleda prepustit ćemo vama. Da, tonovi kože i odjeće su očito točnije reproducirani na Nikonu V1, ali boje na Olympusu EP-3 iako su nerealne, na prvi pogled izgledaju atraktivno pa bi se to nekim korisnicima moglo i svidjeti.

A kako će se ovi mirrorlessi nositi sa zahtjevnom noćnom scenom? 

Noćna scena je bila dovoljna da zbuni oba fotoaparata toliko da s automatskim postavkama naprave relativno loše fotografije. Fotografija napravljena Nikonom V1 ima crveni ton kojeg u stvarnosti uopće nije bilo, a iako ni pretjerana žuta kod Olympusa EP-3 također potpuno ne odgovara stvarnoj situaciji, puno je bliže od crvene boje kod Nikona V1. S druge strane, kod Olympusa je došlo do razlijevanja svjetla lampe za što vjerojatno nije kriva lagana preeksponiranost scene, nego je jednostavno kit objektiv loš kad u kadru ima jake izvore svjetla. Dokaz toga je svijetla mrlja u donjem lijevom dijelu kadra, poznata kao lens flare efekt.

PRIMJERI FOTOGRAFIJA

VIDEO SNIMANJE i PRIMJERI VIDEA

Oko kvalitete videa nema se što previše pričati, oba fotoaparata nude mogućnost snimanja videa u Full HD kvaliteti u 60 slika u sekundi što odlično funkcionira čak i u noćnim uvjetima, kako možete i vidjeti u našim primjerima:

DODATNE MOGUĆNOSTI

Ono što je zanimljivije od običnog snimanja videa su dodatne mogućnosti koje nudi Nikon V1. Naime, iako je 60 slika u sekundi već standard za velik broj fotoaparata, zanimljivo je vidjeti što se događa kada spustite rezoluciju. Tako Nikon V1 pri rezoluciji od 640*240 nudi snimanje sa 400 slika u sekundi te čak sa 1200 slika u sekundi u rezoluciji 320*120. Što to znači u praksi? Slow motion. Vrlo efektni slow motion.

Još jedna zanimljiva mogućnost Nikona V1 je Smart Photo Capture. Fotoaparat napravi 20 fotografija i sam izabere 4 ili 5 najboljih, a ostale izbriše. Fotografije koje su izbrisane su one koje su bile mutne ili na kojima je npr. model zatvorio oči. Iako cijeli proces traje samo par sekundi i ovo je vrlo korisna, a slow motion vrlo zanimljiva opcija, što se tiče dodatnih mogućnosti mi smo se ipak više "zaljubili" u Olympusove art filtere.

Olympus je bio prvi proizvođač koji je uveo dodatnu mogućnost poput art filtera, a u EP-3 ta mogućnost je dovedena do savršenstva. Broj kombinacija filtera i efekata je ogroman pa ako želite da vaša fotografija izgleda npr. kao da je napravljena starim analognim fotoaparatom, ili da je obrađena u kros procesu, ili možda da ima mekan fokus, Olympus EP-3 sve to vrlo lako i efikasno odrađuje.

Fotografije s Olympus Art filterima

ZAKLJUČAK

Koji je od ova dva fotoaparata bolji? To ipak ovisi o tome za što ih uopće želite koristiti. Na prvi pogled, Nikon V1 i Olympus EP-3 vrlo su slični - ista klasa, vrlo sličnih dimenzija i namjene te vrlo slične cijene (oko 6000 kuna).

Ipak, već sam pogled na vanjske kontrole Olympusa EP-3 i nedostatak istih kod Nikona V1 otkriva kome su namijenjeni. Ono što nismo očekivali je to da se ista filozofija nastavi čak i u ISO testu gdje smo vidjeli da Nikon V1 potpuno iznenađujuće proizvodi fotografije s manje šuma nego Olympus EP-3, ali za to nije zaslužan bolji senzor nego namjerno postavljeni algoritmi za smanjivanje šuma. Olympus EP-3 zadržava više detalja uz bolje boje, a ako sami želite uklanjati šum, s Olympusom EP-3 ipak možete dobiti puno bolje rezultate. Na kraju, morate staviti na vagu što je vama uopće bitno kod fotoaparata. Ako ćete ga koristiti u automatskim postavkama i nemate želju kasnije učiti kako koristiti manualne postavke da biste dobili bolje fotografije, Nikon V1 je s jednostavnijim sučeljem i opcijom poput Smart Photo Capturea možda bolji izbor.

Ali, Olympus ima brži autofokus, veću ponudu objektiva, lako dostupne manualne kontrole, toplije i življe boje, ugrađenu bljeskalicu, ekran na dodir... Nije stvar u tome što je lista Olympusovih prednosti veća, nego u tome što se na njoj redom nalaze sve vrlo bitne stvari. Budući da su ovi fotoaparati namijenjeni različitim korisnicima, nećemo napisati da je jedan bolji od drugog, ali da si moramo ostaviti samo jednog, to bi definitivno bio Olympus EP-3.