Ergonomija, dizajn i kvaliteta izrade

Dojam od prvog pogleda pa sve do uzimanja u ruku ostaje isti - HTC One Max je ogroman. Glomazan kao i svi "phableti" (op.a. kategorija uređaja između tableta i smartphonea), s 217 grama je uz to i težak za držanje u jednoj ruci. U korist mu ne ide ni 10,3 mm debljine jer tako definitivno ne spada među tanje smartphone uređaje. Da uređaj istodobno može biti velik i tanak, pokazuje primjer Xperia Z Ultra phableta.

Dizajn One Maxa isti je kao i kod ostalih modela HTC-ove One serije, dakle za pohvalu, a jedina razlika je što One Max model ima obrubljen plastičan okvir. Također, stražnji poklopac može se ukloniti, ali se baterija ispod ne može mijenjati bez odlaska na servis, već ispod poklopca stavljate microSD karticu ili microSIM. Posebnost je stražnji čitač otiska prsta koji radi intuitivno i precizno. 

Definitivno bismo voljeli vidjeti tanji profil kućišta. Bočne tipke vrlo su precizne za pritisak, ali su opet mogle biti malo izbočenije. Završna obrada na visokoj je razini, dok su korišteni materijali vrhunski. Ipak, osjećaj u ruci govori nam da ne možemo dati više od 8-ice.

.

Zaslon i tipkovnica

Veliki 5,9 inčni Full HD (1080x1920 piksela) zaslon nudi fenomenalan prikaz, vrhunsku oštrinu i odlične kuteve gledanja. Prikaz boja bolji je nego na Xperia Z Ultra modelu, dok je oštrina bolja nego na Galaxy top modelima s AMOLED zaslonima. Zahvaljujući visokoj gustoći piksela (373 ppi), vidljivost na suncu je dobra, uz pritom uključeno najjače osvjetljenje. 

Zaslon je prekriven staklom i precizno (kapacitivno) osjetljiv na dodir. Prostrana virtualna tipkovnica nudi dobro raspoređene tipke s ugrađenim prečacima (Fn), ali nam nedostaju brojčane tipke pri vrhu tipkovnice, kao što je to ponuđeno kod naprednijih Galaxy S4 i Galaxy Note II/3 uređaja.

Osim ugodnog tipkanja po ovom zaslonu, užitak je na ovoj dijagonali i rezoluciji igrati igre, poput primjerice Real Racinga 3. 

.

Baterija

Ugrađena Li-Po baterija ima gotovo rekordan kapacitet za mobitele - radi se o 3300 mAh. Punjenje na klasičnom punjaču traje nešto duže, dok je uz uređaj ponuđen punjač jače izlazne snage i sposoban je napuniti uređaj u nešto više od 2h. Sama baterija nije zamjenjiva ispod poklopca bez odlaska na servis. Službeni podaci o trajanju baterije govore o 585h u stanju pripravnosti te do čak 25h razgovora i to uz korištenje 3G podatkovne veze. 

Ove spektakularne podatke nažalost pobija praksa, barem u našem slučaju, uz rezervu da baterija od početka nije dobro razrađena. Naime, od 100% napunjenosti, uz 10-ak minuta gledanja YouTubea, korištenja osnovnih aplikacija, Facebooka, poziva i poruka te igranja Real Racing 3 igre u trajanju od 20 minuta, izdržala je dan i pol što smatramo slabim rezultatom. Bez igara i YouTubea, svakako će izdržati puna dva dana, no to i dalje nije spektakularan rezultat uz ogroman kapacitet od 3300 mAh. Uz ponuđene postavke uštede baterije vjerujemo kako će ova baterije uspjeti izdržati do tri dana.

Zanimljivo je da se prilikom igranja naprednijih igara baterija posebno ne zagrijava, a mogući razlog je činjenica da One Max ima djelomično aluminijsko kućište koje bolje apsorbira toplinu.

.

Operativni sustav i sučelje

Google Android OS na One Max uređaju dolazi u najnovijoj v4.3 Jelly Bean inačici s, po našem mišljenju, izvrsnom Sense UI 5.5 doradom sučelja. Na prvom zaslonu prikazane su najnovije vijesti s različitih kanala koje podesite (Facebook, Twitter, news portali, itd.), dok drugi zasloni nude klasične widgete i ikone koji su pak kod HTC-a vizualno i estetski vrlo privlačni.

Upravo je estetski dojam sučelja i njegova jednostavnost vjerojatno najbliža iskustvu korištenja iPhonea. Sve je pregledno i jednostavno posloženo, dok su ikone prilagođene veličini zaslona. Ispod zaslona samo su dvije virtualne tipke, ne tri. Dvostrukim pritiskom na desnu dobivate više opcija, a jedino što bismo izmijenili je da traka s vrha odmah prikazuje brze postavke, bez da moramo kliknuti na ikonu za brze postavke (slika gore desno).

Način otključavanja zaslona je pomalo nespretan jer se opcija nalazi samo pri dnu zaslona. Takva opcija nije na dohvat palca kad uređaj držite samo jednom rukom. 

.

Tehnička osnovica

Iako smo do sada čipsetima od 2GB RAM-a i s četverojezgrenim procesorom davali 10-tku, sada smo prvi put uočili razliku između ovdje ugrađenog Qualcomm APQ8064 Snapdragon 600 čipseta i Snapdragon 800 čipseta kojeg primjerice imaju Galaxy Note 3 i Xperia Z Ultra. Prilikom igranja Real Racing 3 igre osjeti se zaostatak pri prikazu sličica (frame rate). Ugrađen procesor je četverojezgreni (Quad-core) koji kuca na taktu 1.7 GHz (Krait 300). Kao što smo već rekli, radna memorija ima 2 GB, dok je ponuđeni grafički čip napredan Adreno 320 (postoji još naprednija inačica 330).

Osim prilikom igranja naprednih igara, usporenost nećete primijetiti gotovo nigdje. Sučelje radi savršeno fluidno, čak i prilikom instalacije većeg broja aplikacija. Ipak, ocjena 10 ostaje rezervirana za +2.2 Ghz Quad-core procesore i Adreno 330 GPU.

.

Kamera

Kamera je specifična po "samo" 4 MP (2688x1520 piksela) uz F2.0 otvor leće u 28mm formatu. Ugrađen senzor je 1/1,3 inčni, dok Xperia Z1 ima veći 1/2,3 inčni, a Lumia 1020 1/1,5 inčni senzor (op.a. manje inča znači veći senzor). Oduševljava prednja 2 MP kamera koja daje poprilično dobre fotografije (primjer zadnja fotografija dolje). Sama aplikacija kamere se otvara uz sekundu zaostatka. Na sučelju kamere voljeli bismo vidjeti veće ikone što bi olakšalo korištenje. Uz brz autofokus i mogućnost burst (uzastopnog) okidanja, ponuđeno je i LED osvjeljenje koje može dosegnuti do 2,5 metara ispred kamere.

Osim uobičajenog geolokacijskog označavanja i prepoznavanja lica, moguće je i simultano snimanje videa i fotografija. Ugrađena optička stabilizacija slike radi dobro, dok je kvaliteta fotografija solidna, vrlo upotrebljiva, ali iskreno vidjeli smo i boljih fotografija s naprednih mobitela. U uvjetima slabijeg osvjetljenja HTC One Max kamera postiže nešto bolje fotografije od konkurenata pa će tako fotoaparat prikazati čak i ono što u mraku vaše oko možda ne vidi.

Primjeri fotografija snimljenih s HTC One Max:

Snimljeni Full HD video (1920x1080 piksela) je dosta dobar, no tu nedostaje bolja stabilizacija kakvu primjerice nudi Lumia 1020, ali video ipak nije ispikseliziran kao kod povoljnijih mobitela s Full HD video snimanjem. 

.

Povezivost, memorija i multimedija

Što se multimedije tiče, HTC One Max zaslužuje u startu čistu 10-tku i tu nema nedostataka. Podržani su GPRS, EDGE, 3G, 4G LTE, Wi-Fi (hotspot, Direct), Bluetooth v4, NFC tehnologija te infracrveni port. Upravo je daljinski upravljač preko infracrvenog porta radio odlično. Bez problema upravljali smo starijim modelom Sony TV-a.

Žičano, One Max se puni i povezuje na računalo putem microUSB konektora. Otvoren je za razmjenu podataka, što nije slučaj kod Apple uređaja. Interna memorija ima čak 32 GB te je proširiva microSD memorijskim karticama do 64GB, što pak ne nude HTC One i HTC One mini. Konkretno, ispod stražnjeg poklopca nalaze se utori za microSD kartice i microSIM.

Ipak, nama najdraža prednost dva su prednja BoomSound zvučnika. Posebno oduševljavaju prilikom igranja igara i gledanja YouTubea. Daju odličan, čist i poprilično glasan zvuk.

Navigacija

Uz ugrađen standardan GPS modul, podržana je navigacija uz Google mape. To na ovoj dijagonali zaslona znači vrlo pregledno sučelje, ali ipak nedostaje mogućnost glasovne i turn-by-turn navigacije kakvu nudi Apple iPhone (na engleskom) ili Nokia Lumia (na hrvatskom).

Uz adekvatan stalak za automobil i kupljeni dodatan navigacijski softver (Wisepilot, Garmin ili neki drugi dostupan na Google Play trgovini), ovaj uređaj će odlično poslužiti za navigaciju.

.

.

Zaključak

HTC One Max je glomazan, ogroman i pomalo težak. Uz to je i kvalitetno izrađen i estetski privlačan, kao uostalom i cijela One serija. Pretpostavljamo da će biti najbolji za poslovne korisnike kojima masivan uređaj neće biti problem u džepu sakoa ili kaputa, a da pritom žele velik zaslon koji će istovremeno zamijeniti tablet i mobitel te ponuditi barem dvodnevno trajanje baterije. Dodatak poput čitača otiska prsta mogao bi biti jedinstven "selling point" ako bude iskoristiv za odobrenje kupovine ili potvrdu sigurnosnih protokola. Za otključavanje početnog zaslona nije nam bio najintuitivniji jer smo svakih pola minute morali dizati uređaj sa stola i desnim kažiprstom potvrđivati obično uključivanje.