1. Uvod

Olympus E-520 se prodaje već godinu i pol u trgovinama. Sony A330 je prisutan na tržištu od proljeća 2009., a Nikon D3000 je posve novi model u hrvatskoj prisutan tek od prosinca 2009. godine

Na testu su možda trebali biti i Pentax K-x i Canon 1000D, no zbog različitih razloga, nismo ih uspjeli dobiti. Canon 1000D je kao i Olympus E-520 stariji model s cijenom od 3.800 kn i karakteristikama vrlo sličan testiranim aparatima, dok Pentax K-x cijenom od 4.600 kn i naprednijim karakteristikama osjetno iskače u višu klasu pa se u ovaj test ne bi idealno uklopio.

NIKON D3000

GLAVNE KARAKTERISTIKE

• 10 megapiksela
• 3 slika/sek. kontinuirano snimanje
• 3-inčni ekran sa 230,000 piksela
  
• 11 točaka auto fokusasa 3D praćenjem
  
• ISO 100 - 1600 (3200 prošireno)
  
• Vibracijsko čišćenje prašine na senzoru
  
• Razvijanje RAW formata u kameri
  

PREDNOSTI

• Kvalitena izrada
• Odlično ležanje u ruci
• Izdržljiva baterija
• Pouzdano mjerenje svjetla
• Oštrina fotografija
  
• Bijela AF assist lampica
  
• Logično raspoređeni meniji
• Help funkcija za sva podešenja
• AF sustav sa 11 točaka je brz i točan
• Relativno tih shutter
  

NEDOSTACI

• Nepouzdan balans bijele boje
  
• Rezolucija ekrana preniska za dijagonalu od 3 inča
• Nema bracketing
• Nema AF motor za starije objektive

OLYMPUS E-520

GLAVNE KARAKTERISTIKE

• 10 megapiksela
• Stabilizacija na senzoru
• 3.5 slika/sek. kontinuirano snimanje
• 2,7 inčni ekran sa 230,000 piksela
• Ultrasonic čišćenje prašine na senzoru
  
• Bežićna kontrola bljeskalica
• Live view i kontrastni AF

PREDNOSTI

• Ugrađena stabilizacija
  
• Ergonomija
• Ogromna količina funkcija
• Kontrastni AF tijekom LiveView-a
• Efektivno čišćenje prašine na senzoru
• Kelvin WB i mirror lockup funkcije
• Vrhunski omjer cijene i ugrađenih funkcija
• Kit objektiv ima interni fokus

NEDOSTACI

• Trajanje baterije
• AF sa samo 3 točke
• Manjak oštrine u slikama
• Složeni meniji
  
• Izraženiji šum na ISO 1600
  

SONY A330

GLAVNE KARAKTERISTIKE

• 10 megapiksela
• Stabilizacija na senzoru
• LiveView 
• 2.5 slike/sek. kontinuirano snimanje
  
• Zakretni LCD 2.7" dijagonale i 230,000 piksela
  
• ISO 100 - 3200
• Podržani i MemoryStick i SDHC format
• AF sustav sa 9 točaka

PREDNOSTI

• Odlične slike u automatskom načinu rada
• Jednostavnost korištenja
  
• Zakretni ekran
• Najupotrebljiviji LiveView na tržištu
• Brzina auto fokusa
• Ugrađena stabilizacija
• Podržane i SDHC i MemoryStick kartice

NEDOSTACI

• Loše ležanje u ruci
• Jeftina plastika kućišta
  
• Premalo funkcija za napredne korisnike
• Preuvučeno optičko tražilo
• Povremeno preeksponiranje slika
• Nedostaje "exposure shift"
• Sporo uzastopno snimanje
  

2. Nikon D3000 18-55 kit

D3000 je nova Nikonova uzdanica u početnom cjenovnom razredu. Predstavljen je tijekom jeseni 2009. godine, u hrvatskoj je dostupan od prosinca 2009. Modeli prethodnici (D40, D40x i D60) su fantastično primljeni na tržištu i od novog D3000 smo očekivali jednaku razinu kvalitete.

U kutiji nema iznenađenja. Uz tijelo i kit objektiv nalazimo upute, garanciju, CD sa softverom, punjač, traku za nošenje oko vrata i USB kabel.

ERGONOMIJA

Nikon D3000 je dimenzijama i masom najmanji Nikon u trenutnoj ponudi. Sa objektivom i baterijom teži točno 800 grama. Grip iako je manjih dimenzija,  dovoljno je velik i ugodan za držanje. Plastika kućišta je ista kao i na nekoliko skupljih modela (D5000, D90) te savršeno sklopljena tako da D3000 ostavlja dojam vrlo kvalitetnog uređaja u rukama.

Raspored tipki i kontrola je logičan, no pomalo smo razočarani brojem funkcija koje su direktno dostupne. Samo je jedna programibilna tipka no i to je bolje nego ništa ("Fn" pored objektiva).

Tipke su kao što je uobičajeno za Nikone relativno velike, nešto duljeg hoda i "gnjecave". Neki korisnici to ne vole, te favoriziraju tipke koji imaju osjetni "klik", ali od sva tri testirana aparata ove su nam se najviše dopale.

Stražnjom stranom dominira veliki 3-inčni LCD ekran. Rezolucija od 230,000 piksela možda nije primjerena tako velikoj dijagonali, ali u praksi se pokazao posve upotrebljivim.

Optičko tražilo je dovoljno veliko i svijetlo za normalnu upotrebu. Statusni ekran u dnu tražila ima sve potrebne informacije osim ISO vrijednosti. Na sreću, ukoliko je "Auto ISO" samoinicijativo digao vrijednost, "ISO" oznaka blinka tako da bar imamo tu informaciju. Dodatno, tražilo ima mogućnost prikaza mreže kao ispomoć kadriranju što je funkcija rijetko viđena u jeftinijoj klasi.

Litij-ionska baterija traje za otprilike 600 slika što je primjereno klasi. Podržani format memorije su široko rasprostranjene i jeftine SDHC kartice. Vratašca baterije i memorije su kvalitetno izvedena i pri zatvaranju ispuštaju ugodni "klik".

Senzor ima 10 megapiksela kao i prethodni model D60. Zadovoljni smo da se Nikon suzdržao dizanja broja piksela jer za time jednostavno ne vidimo potrebe. 3872 x 2592 piksela bi trebala svima biti dovoljna. Nativni ISO senzora je raspona 100 - 1600, a dostupan je i "softverski" ISO 3200.

Između gripa i navoja za objektiv nalazi se bijela AF assist žaruljica. Nikon jedini na testu koristi posebnu lampicu što smatramo boljim rješenjem od niza predbljeskova iz glavne bljeskalice kod Olympusa i Sonya.

Za auto fokus je zaduženo 11 točaka koje su posao obavljale bez greške i brzo. Hvalimo praktično rješeno biranje aktivne točke fokusa preko višesmjerne tipke na pozadini aparata bez potrebe da ulaskom u zasebni meni.

Nikonov kit objektiv je najveći od sva tri testirana čemu je vjerojatni razlog činjenica da Nikon jedini koristi stabilizaciju u objektivu, a ne u tijelu poput Sonya i Olympusa. Veličina ne mora biti nužno negativna karakteristika, naime ovaj objektiv je od sva tri na testu najbolje ležao u lijevoj ruci pri držanju i to upravo zbog većeg promjera koji savršeno naliježe u šaku. Prsten zuma pruža nijansu veći otpor pri okretanju od druga dva aparata na testu što je odlično - time je spriječeno slučajno neželjeno pomicanje. Fokus je eksterni sto nije baš idealno, ali je uobičajeno u ovoj klasi zbog jeftinije izrade.

MENIJI I SUČELJE

Meniji na D3000 su promišljeno strukturirani i logični. Traženje željene funkcije je lako, a posebno je praktičan "recent settings" koji pamti zadnje upotrebljenih dvadesetak funkcija. Obzirom da u praksi ni ne koristimo toliko puno opcija redovito, sve najbitnije postavke će uvijek biti među prvih nekoliko zapamćenih u "recent settings".

Od opcija koje su izostavljene, prijetili smo nedostatak bilo kakvog bracketinga te mirror lockup-a. Također, malo nas je zasmetalo kada namjestimo aparat na timer, nakon snimljene fotografije isti se isključuje.

Sve trenutne postavke je moguće vidjeti na "Info displayu" te i preko njega pristupiti njihovoj izmjeni. Info display ima dva grafička načina prikaza: standardni i moderni sa vizualnim prikazom blende, a svaki od njih ima tri sheme boja.

Pregledavanje slika na aparatu je brzo i praktično. Moguće je istovremeno prikazati 72 slike na ekranu, a dostupan je i kalendar koji je izrazito praktičan.

Dostupan je i RGB histogram, highlights, detaljni prikaz exifa itd. Također je moguće isključit neki od tih prikaza ukoliko ih smatramo suvišnim za svoje potrebe.

Kao šlag na torti, D3000 u donjem lijevom rubu ekrana ima tipku sa oznakom upitnika koja podiže help funkciju. Naime, gdje god se nalazili u meniju fotoaparata, pritiskom na help tipku prizivamo objašnjene dotične funkcije. Tako nešto će nadasve cijeniti početnici jer mogu na licu mjesta naučiti čemu koja opcija služi. Čista petica iz korisničke susretljivosti.

3. Olympus E-520 14-42 kit

Osim testiranog E-520, Olympus u ponudi ima još dva jeftinija modela: E-420 i E-450. E-450 donosi samo "Art filtere" i još nekoliko beznačajnih sitnica, a inače je posve identičan starijem E-420. Ukoliko ste u dvojbi između ta dva modela, savjetujemo povoljniji (E-420).

Testirani E-520 je nešto napredniji amaterski model, osjetno opremljeniji funkcijama nego druga dva uređaja na testu, ali cijenom u istoj kategoriji. E-520 tijelo je moguće kupiti već za 2.900 kn, a u kit-u sa objektivom stoji oko 3.600kn čime je definitivno best buy.

Zahvaljujući manjem senzoru Olympus E-520 je ujedno i najmanji aparat na testu. Unatoč tome, grip je prilično velik, a ležanje u ruci vrlo ugodno. Broj direktno dostupnih funkcija preko vanjskih tipki je i više nego odličan. WB, ISO, mjerenje svjetla, način rada auto fokusa, AF točke, drive, programibilna tipka... skoro sve najčešće funkcije imaju svoju direktnu tipku.

Sve tipke su logično raspoređene i lake za dohvat. Također, moguće je i zamijeniti funkciju Fn i AEL tipke ukoliko smatrate da je jednu lakše dohvatiti od druge.

LCD ekran je dijagonale 2.7 inča i ima 230,000 piksela. Prikaz je dobar no nedostajalo je svjetline pod direktnim suncem. E-520 ima i Live View. Fokusiranje tijekom LiveViewa je moguće na dva načina. Da bi fokusirali putem faznog AF senzora potrebno je prvo spustiti zrcalo što produljuje vrijeme potrebno za snimanje fotografije. Dostupan je i kontrastni auto fokus preko senzora, no njegov rad je također relativno spor u usporedbi sa korištenjem faznog senzora pri kadriranju  optičkim putem.

Baterija BLM-1 se koristi u svim ostalim Olympus SLR-ovima što je dobra stvar ukoliko vam je ostala koja baterija od prethodnog aparata.  BLM-1 pruža 400 - 500 okidanja pri kadriranju optičkim tražilom ili oko 250 fotografija tijekom LiveViewa. 

Podržana su dva formata memorije; Compact Flash i xD kartice. Obzirom na cijenu, dostupnost i performanse xD kartica, nema potrebe za kupovinom tog formata, ali smatramo praktičnim da ta opcija postoji (ponovno, ako vam je ostala od prijašnjeg aparata). 

Na aparatu je prisutan samo jedan USB konektor koji preko isporučenog posebnog kabla može pružati i standardni RCA video izlaz.

Senzor ima 10 megapiksela i stabiliziran je.  Naravno, ugrađen je i Ultrasonic sistem čišćenja prašine za koje smo već odavno ustvrdili da je najefektivniji na tržištu. U stanju je očistiti skoro sve osim najvećih zrna prašine.

Isporučeni kit objektiv 14-42 smo već u nekoliko navrata koristili i njime smo jako zadovoljni.  Prilično je malen, ima interni fokus i izrazito dobra optička svojstva obzirom na cijenu. Specifičnost mu je i "focus-by-wire" manualni prsten. Uz objektiv se dobiva i sjenilo što je dodatna prednost.

Info display pruža sve relevantne podatke o podešenjima aparata, a pritiskom "OK" tipke moguće je odabrati bilo koji od njih i mijenjati ga.

Ugrađene su i i neke opcije netipične za cjenovnu kategoriju... E-520 tako ima Kelvin WB, mirror lockup (Olympus to naziva "anti-shock"), pixell maping, a moguće su i detaljne izmjene ponašanja aprata i izbornika. Napredni korisnici će uživati u svemu tome, ali početnici bi lako mogli biti zbunjeni silnim opcijama. Ako dodamo da za većinu podešenja E-520 koristi ikone ili kratice umjesto tekstualnih naziva, nesnalaženje je početnicima zagarantirano.

Meniji u početku korištenja  djeluje pomalo nabacano, ali ulaze u naviku kroz nekoliko dana.

Pri pregledavanju fotografija ponuđeno je također mnogo opcija prikaza. Istovremeno je moguće prikazati čak 100 fotografija na ekranu, a prisutni su i RGB histogram i kalendar. Hvalimo i mogućnost usporedbe dvije fotografije pri čemu je moguće obje istovremeno zumirati i pomicati. Savršena funkcija za provjeru fokusa.

4. Sony DSLR-A330 18-55 kit

Sony A330 se nalazi na tržištu od proljeća 2009. godine. Predstavljen je zajedno  sa jeftinijom sestrom, Alfom 230. Jedina bitna razlika između ta dva aparata je što A230 nema LiveView i zakretni LCD. Ukoliko te funkcije ne smatrate bitnima, možete uštedjeti 200 do 300 kuna koliko je u prosjeku A230 jeftinija. Sve ostale karakteristike su iste.

Fizički gledano, A330 je najveći uređaj na testu, no nažalost ta glomaznost je loše iskorištena. Grip skoro pa da ne postoji što rezultira nespretnim ležanjem aparata u desnoj ruci. Također, plastika kućišta je vrlo tanka i djeluje jeftino. 

Iako smo krenuli s nedostacima, moramo naglasiti kao Sony jedini na testu ima zakretni LCD ekran veličine 2.7" što znatno pridonosi upotrebljivosti LiveView sustava. Prema gore je zakretan pod punih 90 stupnjeva, a prema dolje naginje se do 45 stupnjeva. 

Optičko tražilo je dovoljno veliko iako nama preuvučeno u tijelo aparata. Tome pridonosi i poveći zakretni LCD koji strši iz tijela.

LiveView je neprikosnoveno najbolji na tržištu. Sony A330 koristi posebni senzor za LiveView, smješten pored optičkog tražila. Zahvaljujući tome moguće je koristiti fazni AF senzor što omogućuje fokusiranje jednako brzo kao i pri korištenju optičkog tražila.

Baterija je Litij-ionska, a podržana su dva modela memorijskih kartica, MemoryStick i SDHC. Ispod poklopca se nalazi malen prekidač kojim biramo memoriju koju želimo koristiti. Vrlo praktično. Na istom mjestu nalazimo i USB te HDMI konektor.

Senzor ima 10 megapiksela i stabiliziran je. Svakako dobrodošla funkcija.

Auto fokus ima 9 točaka i iznenađujuće je brz. Kao što smo spomenuli, aktivan je i tijekom LiveViewa. A330 ima ugrađen i "eye-start AF senzor", što znači da se auto fokus pokreće čim približite tražilo licu bez potrebe za stiskanjem okidača. Naravno, funkciju je moguće i isključiti. AF assist je riješen ispuštanjem niza predbljeskova iz blica.

Glavni izbornik je nevjerojatno jednostavan. Tijekom rada smo imali osjećaj kao da radimo sa nekim kompaktnim fotoaparatom. U neku ruku to je i dobro, osobito za početnike, no naprednim korisnicima možda će neke opcije nedostajati.

Umjesto na entuzijaste, Sony je očigledno razmišljao kako privući što više kupaca što je valjda jedini razlog zašto se boja izbornika može namjestiti na  - rozu. 

Pritiskom na "Fn" tipku poziva se brzi izbronik sa najbitnijim funkcijama. Osim toga, direknte tipke su dostupne za ISO, način rada bljeskalice i kontinuirano snimanje.

Pregledavanje fotografija nema iznenađenja. Dostupno je nekoliko varijanti količine prikazanih informacija. Zumiranje je odlično rješeno. Odmah pri prvom pristiku na zum tipku fotografija se uvećava na 100% prikaza što je savršeno za provjeru fokusa. Nažalost  za prikaz više od jedne fotografije na ekranu potrebno je ulaziti u podmeni preko Fn tipke što oduzima previše vremena.

5. Ergonomija i tehničke karakteristike

KVALITETA IZRADE i ERGONOMIJA

Iako je po volumenu kućišta Sony najveći aparat na testu, upravo on najlošije leži u ruci. Grip za desnu ruku je minijaturan i posve neupotrebljiv i nije nam jasno što su u Sony-u razmišljali kada su ga dizajnirali. Na sreću, nismo jedini koji su našli tu zamjerku i hrvatski zastupnik nas uvjerava da će sljedeći model imati znatno voluminiozniji grip. Nikon i Olympus nisu napravili ovakvu grešku i oba su odlično ležali u ruci. Masom su svi aparati vrlo slični, Nikon je najlakši sa 520g, Sony ima 540g, a Olympus 550g sa baterijom.

Po pitanju rasporeda tipki i broja vanjskih funkcija apsolutno prednjači Olympus. Unatoč tome, njegove tipke imaju nešto kraći hod i djeluju relativno jeftino. Sony-eve su premale, a dosta njih i preuvučeno paih je nespretno pritiskati. Nikonove su duljeg hoda, površinom najveće i naš osobni favorit.

LCD EKRANI

Sva tri LCD ekrana su gotovo iste dijagonale i istog broja piksela. Po kvaliteti prikaza ne bi ni jednog posebno izdvojili nad ostalima. Upotrebnu prednost ipak ima Sony čiji je ekran pomičan.

Sony i Nikon imaju ugrađen senzor nagiba aparata te automatski rotiraju prikaz info-displaya u okomiti položaj.

Live View

Live view je mogućnost fotoaparata da na LCD ekranu prikazuje sliku  dok kadriramo - baš kao na kompaktnim fotoaparatima. Zbog tehničkih ograničenja ta funkcija nije uvijek bila dostupna na D-SLR apratima, no u zadnjih 4-5 godina sve više aprata ju ima.

Nikon nema ugrađen LiveView i koliko je to nedostatak ovisi od osobe do osobe. Ukoliko ste navikli na korištenje optičkog tražila nećete ni primjetiti da nema LiveView-a. Između Olympusa i Sony-a, smatramo da Sony ipak ima bolju implementaciju LiveViewa. On naime koristi koristi posebni senzor za LiveView, smješten pored optičkog tražila. Zbog toga je glavno zrcalo uvijek spušteno i moguće je fokusirati faze-detect senzorom sa 9 točaka, što znači fokus je jednako brz kao i pri kadriranju optičkim tražilom. Nažalost, taj sporedni senzor je VGA rezolucije tako da je nemoguće točno provjeriti manualni fokus. Po tom detalju prednost ima Olympus koji dopušta zumiranje na 100% prikaz svog 10 megapikselnog senzora.

OPTIČKO TRAŽILO

Najbolje tražilo ima Nikon. Dovoljno je veliko i svijetlo, moguće je dovoljno blizu prisloniti oko, a uz to ima mogućnost prikaza mreže za ispomoć kadriranju. Sonyevo tražilo ne bi bilo ništa lošije da nije preuvučeno u tijelo tako da ga je nemoguće dosegnuti bez naslanjanja lica na LCD i ostavljanja masnog otiska na istom. Olympus ima tradicionalno nešto manje tražilo (zbog manjeg formata slike) koje je donekle nespretno za manualno fokusiranje.

BATERIJA

Nikon i Sony traju za podjednakih 600 fotografija, dok je Olympusova baterija izdržala nešto manje, u prosjeku 400 - 500 okidanja. Pri stalnom korištenju LiveView-a na Sonyu i Olympusu trajanje baterije je otprilike upola manje.

MEMORIJA

Nikon i Sony koriste SDHC kartice dok se Olympus odlučio za Compact Flash. Oba formata su dovoljno jeftina i dostupna. Dodatno, Sony istovremeno prihvaća i Memory Stick, a Olympus i xD što je dodatni plus.

STABILIZACIJA

Ugrađenu stabilizaciju imaju samo Sony i Olympus. To je velika prednost jer omogućuje snimanje sa nižim brzinama zatvarača nego što bi inače bilo moguće. To se također očituje u smanjenoj potrebi za visokim ISO vrijednostima. Nikon nema stabilizaciju u tijelu već je ista ugrađena u objektiv, tako da su u okvirima ovog testa svi jedanki.

Nažalost, Nikon stabilizaciju ne ugrađuje u sve svoje objektive, tako  da su Sony i Olympus ipak osjetno u prednosti po tom pitanju jer koji god objektiv stavili na njih, uvijek je stabiliziran.

BLJESKALICE

Ugrađene bljeskalice su snagom podjednake i jedina bitna razlika je visina na koju iskaču. Kod Sonya i Nikona one se nalaze na oko 8.5 cm iznad centra objektiva, dok je Olympusova nešto niže na 7.5 cm. U praksi nam to nije puno smetalo, ali pri korištenju većeg objektiva Olympus će prije pokazati sjenku na slici (veći objektiv zaklanja dio svjetla).

AUTO FOKUS

Nikon ima ugrađeno 11  fokusnih točaka, Sony 9, a Olympus samo 3 točke.  Po brzini izoštravanja, Nikon i Sony su podjednako brzi, dok je Olympus nijansu kasnio u lošijim svjetlosnim uvjetima. Također, Nikon jedini koristi posebnu bijelu lampicu kao ispomoć fokusu u mraku, dok druga dva aparata ispuštaju niz kratkim bljeskova iz glavnog blica što ne smatramo idealnim rješenjem.

IZBORNICI

Gledano prema jednostavnosti izbornika, Nikon i Sony su najlakši za korištenje. Sony zbog spartanskog izbornika, a Nikon zbog izrazito logične strukture i "help" tipke na čiji pritisak iskače objašnjenje bilo koje ugrađene opcije u aparatu. Olympusov izbornik traži period privikavanja i razumijevanje naprednih opcija ugrađenih u taj aparat, no većinu je na sreću moguće podesit direktnim tipkama ili preko info displaya.

S druge strane, napredni korisnici će jednostavno biti oduševljeni funkcijama ugrrađenim u Olympus koji jedini nudi napredna podešenja poput kelvin WB-a, mirror lockup-a, pixel mappinga, ekstenzivne kontrole nad redukcijom šuma, formatima snimljenih fotografija itd.

OBJEKTIVI

Sva tri testirana aparata dolaze sa kit objektiva koji pokrivaju za njih uobičajeni raspon 28 - 90 mm (otprilike 3x zum). Najveće blende su također identične, od f/3.5 na širokom kutu do f/5.6 na tele strani. U  apsolutnim kriterijima ti objektivi kvalitetom izrade i optike spadaju u početni razred, ali uz pravilnu upotrebu sposobni su za začuđujuće fotografije.

Gledano po masi i dimenzijama, Olympus je najmanji i najlakši, Sony u sredini, a Nikon najveći. To može biti i dobro i loše, jer iako je Nikon najveći, upravo zbog dimenzija najbolje i najugodnije leži u ruci.

Kvalitetom izrade sva tri su slična, no laganu prednost ipak dajemo Nikonu koji je subjektivno ostavio dojam najčvršće sklopljenog objektiva i najugodnijeg mehanizma prstena zuma. Olympus pak jedini ima interni fokus (prednji element se ne vrti pri fokusu) što je velika prednost, osobito pri korištenju cirkularnog polarizatora. Navoj za tijelo je plastičan na sva tri objektiva. 

Donosimo i kratki video na kojem možete usporediti zvuk zatvarača. Iako zbog karakteristika mikrofona to možda nije čujno, Nikon je u stvarnosti najtiši.

6. Kvaliteta fotografije i primjeri

(napomena: u ovom poglavlju gdje god se pojavljuju tri iste fotografije u jednom redu, lijeva je uvijek sa Nikona D3000, srednja Olympus E-520, a desna Sony A330)

ISO TEST

Svi testirani aprati imaju određenu dozu ručne kontrole nad redukcijom šuma. Razlika je u tome da Olympus nudi tri razine redukcije + njeno potpuno gašenje, dok Nikon i Sony imaju samo "On/Off" odabir. Trebalo bi svakako napomenuti da Nikon i Sony postavljeni na "Off" i dalje zadržavaju neku slabiju razinu redukcije dok je Olympusov "Off" zbilja pravi "Off".

Što se Nikona tiče, nismo primjetili gubitak oštrine obzirom na razinu filtera šuma, tako da preporučamo  da ga ostavite uključenog. U tom slučaju do ISO 800 nema bitnih tragova šuma niti njegove redukcije.

Olympus ima pak izraženiji šum na svim vrijednostima. Uključivanje redukcije šuma nažalost donoci vidljivi gubitak u oštrini, tako da treba odabrat optimalnu kombinaciju između redukcije i zadržavanja detalja. Osobno smo nekako najzadovoljniji podešenjem "NR low".

Sony na ISO 3200 nije izgledao privlačno, ali ispod toga je sve prihvatljivo. Malo nas je iznenadila drukčija boja fotografije na ISO 400 u odnosu na višu i nižu vrijednost. Razlog tome je što vjerojatno na ISO 800 počinje snažnija redukcija koja bi možda bila potrebna i na ISO 400. Na sreću, to se može primjetiti samo na specifičnim mjestima u slici poput sive boje ovog daljinskog upravljača i u svakodnevnoj upotrebi nismo nikad imali problema.

U direktnoj usporedbi nema iznenađenja. Usporedili smo šum i uz filtere isključene (lijeva tablica) i filtere uključene (desna tablica) i u svakom slučaju Nikon je najbolji. 

EKSPOZICIJA

Svi aprati imaju tri uobičajena načina mjerenja svjetla: za cijeli kadar, centar slike i spot (vrlo uski dio centra slike). Rezultati centar i spot mjerenja naravno ovisno gdje ih usmjerite, pa smo usporedili rad za cijeli kadar što je svakako najzanimljivije obzirom da je samo taj način mjerenja svjetla aktivan na posve automatskom modu snimanja.

Nikon mjeri najsvjetlije od dva tri aparata. Začudo, nije se dogodilo niti na jednoj od oko 200 snimljenih fotografija da je preeksponirao dio fotografije. Donji primjer to odlično ilustrira. Nikonova fotografija (lijevo) je najsvjetlija, dok Olympus i Sony igraju na sigurno i podeksponiraju sliku.

Jedini aparat koji je (doduše samo na par primjera) imao problema sa preeksponiranjem je Sony (dolje desno sunce se ne može razaznati kao odvojeni objekt).

BALANS BIJELE BOJE

Sva tri aparata imaju uobičajene postavke poput sunčanog, oblačnog vremena, itd., kao i ručni mod koji se podešava snimanjem bijelog papira. Olympus jedini nudi Kelvin WB što je dobrodošla opcija za naprednije korisnike.

Velik broj kupaca će uglavnom koristiti automatiku u većini slučajeva pa smo provjerili koliko je pouzdana. Na otvorenom bez obzira bili oblačno ili sunčano Olympus i Sony nisu griješili. Nikon je u nekoliko navrata snimio topliju sliku nego što bi bilo poželjno, ali to smo lako korigirali na računalu. Pod umjetnim svjetlom (halogena žarulja) nije sve tako idealno. Sva tri aprata su podesila WB na pretoplu stranu, no Nikon je najviše odskakao od prave vrijednosti. Donji primjeri fotografija to najbolje ilustriraju. Prvi red je konverzija iz RAW formata u Photoshopu koja je najsličnija bojama u stvarnosti. Drugi red je automatski WB, a treći red ručno odabran "tungsten" WB.

RAW  via CS4 (2700 Kelvin WB):

JPEG (Auto WB):

JPEG (Tungsten WB):

Razočaralo nas je da je čak i tungsten WB na Nikonu predpodešen pretjerano na toplu stranu, no slične rezultate smo vidjeli i pri testiranju Nikona D5000 i nekih kompaktnih Nikona. 

RAW vs. JPEG

Snimanje u RAW formatu nudi niz prednosti, ali i nedostataka. Najveće prednosti su mogućnost naknadnog podešenja WB-a, redukcije šuma, korekcije ekspozicije i boja itd., a glavni nedostatak veličina pojedinih fotografija (od oko 10MB za testirane aprate) što za sobom povlači potrebu za većom memorijskom karticom, čvrstim diskom i bržim računalom.

Analizom nekoliko primjera došli smo do zaključka da na testiranim aparatima po pitanju oštrine nema bitne prednosti u snimanju RAW formata. Iako smo uspjeli izvući malo više detalja, ne smatramo to previše bitnim, tako da glavna prednost ostaje podeševanje WB-a ili raznih drugih naprednih postavki.

Iz iste tablice se vidi da Sony i Nikon izvlači najviše detalja iz svog senzora. Olympusova slika se doima mutnijom, za što je vjerojatno kriv snažni Anti Aliasing filter na senzoru što je tipično za neke starije Olympuse (noviji modeli poput E-620 ili E-P1 imaju upravo fantastičnu oštrinu).

RAW via CS4 (auto postavke bez oštrenja u RAW editoru, naknadno oštrenje smart sharpen naredbom: radius 0,2; 400%):

JPEG iz aparata:

Isti test smo ponovili i u studijskim uvjetima gdje se razultat malo izokrenuo u korist Nikona i Olympusa čije fotografije djeluju oštrije od Sonya. Razlog tome je nesavršenost kit objektiva koji na raznim žarišnim ili fokusnim duljinama imaju različitu razinu kvalitete. To najbolje pokazuje kako je u ovoj klasi sve relativno i svaki aparat ima svojih malih prednosti i nedostataka.

Primjeri pune veličine:

PRIMJERI FOTOGRAFIJA

Donosimo još nekoliko istovjetnih primjera fotografija za usporedbu:

7. Zaključak

Ukoliko ste pročitali sva prethodna poglavlja, jasno vam je da vrijedi poslovnica "Koliko para, toliko muzike". Jeftini amaterski D-SLR-ovi su osjetno lošije opremljeni od skuplje braće i svaki od testiranih aprata predstavlja određeni kompromis. Naravno, cijena od gotovo 4.000 kn za bilo koji od ovih uređaja nije mali iznos i svaki od njih će uz pravilnu upotrebu sažvakati i ispljunuti 99% kompaktnih ili ultrazum fotoaparata na tržištu.

Ono što smo našli pozitivno kod jednog testiranog fotoaparata je često bilo lošije kod druga dva konkurenta. Vlasnici D-SLR-a često unaprijeđuju svoj sustav novim objektiva, bljeskalicama i raznom dodatnom opremom, pa bi prije konačne odluke za kupnju trebalo uzet u obzir cijele sustave, no to nije tema ovog testa. Unatoč tome, mnogi kupci često ostanu samo na tijelu i jednom ili dva objektiva koji zadovoljavaju većinu njihovih potreba za snimanjem i prema toj pretpostavci donijet ćemo i finalni zaključak.

Ukoliko tražite D-SLR koji bi većinu vremena koristili na posve automatskom modu, a naknadna obrada fotografija vam ne zvuči zabavno, Sony Alfa 330 je najbolji odabir. Korištenje je jednostavno kao i na kompaktnim aparatima, LiveView najupotrebljiviji na tržištu, a  fotografije direktno iz aparata izlaze izrazito kvalitetne i većinu slučajeva bez potrebe za bilo kakvom obradom.

Olympus E-520 smatramo općim best buy modelom. Najbolje ergonomije, nakrcan naprednim funkcijama i izrazito povoljan za ono što nudi - pravi je odabir za napredne korisnike koji se ne boje preuzeti ručnu kontrolu nad svim procesima koji se zbivaju u aparatu. 

Nikon D3000 je svojevrsna sredina. Po lakoći upotrebe bliži je Sonyu, a po opremljenosti Olympusu. Vrlo kvalitetna izrada tijela, dobre tipke, logični meniji i lako korištenje su mu glavne prednosti.