Samsung je nedavno predstavio Bixby, svoj pokušaj da stvori hvale vrijednog virtualnog asistenta. Prijašnji mu pokušaji nisu urodili plodom, pa se stoga od ovog sustava mnogo očekuje, iako ga Samsung smješta u sferu intuitivnih sučelja, a ne osobnih asistenata. Iako su ga stvorili suradnici tvrtke Viv (koja je prije akvizicije Samsunga stvorila Apple Siri), Bixby se neće moći nositi sa Siri, Alexom i drugim sustavima umjetne inteligencije. No, to i nije važno.
Naime, virtualni asistenti se mogu naći i na internetskim stranicama te u telefoniji u obliku chat botova ili automatiziranih glasovnih poruka. Potonji oblik je poznat pod nazivom "govorni automat" i kod nas je prisutan već dvadesetak godina. No, opet se vrijedi zapitati kako su u tako kratkom vremenu virtualni asistenti evoluirali od snimljenih poruka koje se aktiviraju pritiskom na određen gumb do sveznadara koji su u bilo kojem trenutku spremni učiniti gotovo sve što tražimo od njih.
.
Ovdje su nam bitna dva pojma koja međusobno koreliraju i tako stvaraju "osobnost" virtualnih asistenata. Jedan je strojno učenje, odnosno mogućnost računala (i drugih softverskih uređaja) da uče, odnosno usvajaju podatke, bez da prethodno budu programirani. Umjetna inteligencija je ona koju stvaraju strojevi, odnosno nastaje percepcijom stroja o prostoru oko sebe uz izvršavanje zadataka, kojima nastoji što uspješnije postići cilj. Kombinacijom ovih dviju mogućnost dobivaju se virtualni asistenti koji su u stanju izvršiti zadatak u okviru mogućnosti uređaja na kojem se nalaze te imaju široku bazu pojmova kojima barataju.
Tako primjerice na mobitelu možete glasovnom naredbom ili klikom aktivirati asistenta koji će vam reći kakvo će vrijeme biti sutra, dati savjet što skuhati partneru/partnerici za večeru, pustiti omiljenu glazbu ili gdje može pronaći dijelove za motocikl. Na sustavima pametnog doma oni po sličnom principu reguliraju grijanje, rasvjetu, toplu vodu, a možete im i poručiti kada ćete se vratiti kući i dati im naredbu koju će oni tada izvršiti. Svi odgovori koje asistenti generiraju uvjetovani su navikama pojedinca. Primjerice, ako ste tražili tjesteninu na sniženju, asistent će vam kao prvi izbor za hranu ponuditi tjesteninu ili dobar talijanski restoran u blizini. Naravno, asistent je povezan s drugim sustavima u uređaju, pa će vam zbog geolokacije izbaciti neko mjesto na kojem ste već bili, pogotovo ako ste mu osobno dali dobru ocjenu.
.
Kad znamo što oni sve mogu, vrijedi se zapitati u kolikoj su mjeri virtualni asistenti korisni i jesu li nam potrebni. U svakom slučaju, mogu biti korisni u trenucima kada smo zauzeti drugim aktivnostima, mogu biti korisni i u trenucima kad smo neodlučni ili ne znamo što napraviti. No, to ne znači da se možemo potpuno osloniti na njih.
Kao što smo već rekli, virtualni asistenti upijaju zbivanja iz svoje neposredne okoline, a s obzirom na to da nastaju bez ikakvih znanja (osim onih koji imaju direktan pristup servisima poput Googlea), teško je smatrati da će znati baš sve u određenoj okolini. Tu se nameće i pitanje moralnosti, jer ako stroj pogriješi, neće osjećati krivicu ili bilo kakvu drugu emociju, već će nastaviti raditi kao da se ništa nije dogodilo, smatrajući kako je to najbolje rješenje.
Primjerice, Siri ima problem s raspoznavanjem riječi "e-sport" i "eskort", pa ćete označavanjem jednog pojma često dobiti odgovore na drugi. Microsoftov chatbot Tay se u okruženju raznih korisnika iz pristojnog i komunikativnog karaktera pretvorio u seksista, rasista, nacista i gotovo sve ostalo što društvo smatra negativnim. Na Alexu se ponekad morate izderati jer neće prestati s aktivnošću za koju je jasno da nije primjerena zadanom zadatku. Ponekad se, osim bugova, može reći da se virtualni asistenti ponašaju prema staroj narodnoj poslovici - s kim si, takav si.
S obzirom na to da ljudi nisu savršeni, niti sve znaju, onda ni virtualni asistenti neće sve znati, niti biti savršeni. Bilo bi nerealno takvo što očekivati, ali njihova korisnost u pojedinim trenucima kada ljudski mozak nema adekvatno rješenje za neku situaciju je dobrodošla, ali samo do određene mjere. Naime, ljudi ne bi trebali dozvoliti prepuštanje kognitivnih i misaonih zadataka strojevima, jer bi to, u teoriji, moglo dovesti do grešaka, ali i i smanjiti ljudski intelektualni potencijal, odnosno, drugim riječima, postat će nesnalažljivi, neće razmišljati te će općenito imati smanjene vještine logičkog zaključivanja i razumijevanja.
.
Više o temi umjetna inteligencija.
