Za početak, HDR je kratica za visoki dinamički raspon, a najlakše bi ga bilo objasniti kao širi kontrast boja od uobičajenog. Naravno, cijela priča je mnogo kompleksnija, jer ono što HDR daje su bolje pikseli, u smislu da svijetle bijele boje budu svjetlije, da tamne boje budu tamnije i da 10-bitne ploče konačno prikazuju čitavu milijardu boja. Važno je shvatiti da HDR može imati mnoge oblike, baš kao što HD definira skup razlučivosti.

Vrsta visokog dinamičkog raspona koju vaš TV prijemnik može prikazivati, ne bi trebala biti zamijenjena s HDR fotografskim opcijama koje su nedavno dodane u pametne telefone. Obje rezultiraju slikama koje imaju veći kontrast svjetla i tame, ali način na koji to rade nešto je drugačiji. Kod videa i dalje dobivate prošireni omjer boja i kontrasta u boji, ali to ne dobivate kombiniranjem više slika. Sve to ima veze s načinom na koji se slika prikazuje na zaslonu i izvornim sadržajem koji se koristi za to.

Dok se na standardnom zaslonu sve ispod određene svjetline prikazuje u istoj nijansi crne, raspon HDR zaslona ide dalje, omogućujući vam da prepoznate razliku između nečega što je zaista stvarno crno i nešto što je zatamnjeno. Zbog toga ga sve više koriste filmski producenti i dizajneri u Hollywoodu, ali i u drugim velikim audio-vizualnim centrima. HDR donosi medije bliže onome što ljudsko oko vidi, i tako stvara realnije slike, od prizora oplahnutim sunčevom svjetlošću, do noćnih snimaka na gradskim ulicama.

Tako se naviknete istodobno vidjeti pojedinosti u sjeni i najosvjetljenije detalje i onda shvatite da su standardne slike malo dosadne i isprane. HDR ima nekoliko aduta u odnosu na standardni prikaz te postoji nova razina dinamike slike. Kad smo krenuli od standardne definicije do HD-a, ​​veličine ekrana su bile puno manje, a dodatni pikseli bili su dovoljni za preoblikovanje slike. Sad su ekrani toliko veći da nije dovoljno dodati više piksela, već postoje i drugi aspekti koji se mogu poboljšati. Ovdje HDR daje dodatne boje, bolju jasnoću u sjenama, a naglašavanje detalja je suptilno, ali značajno te donosi puno više vizualno zadovoljavajuću sliku nego što to može učiniti dodavanje piksela. 

.

Kako dobiti kvalitetnu HDR sliku?

HDR je krajnja tehnologija pa svaki korak od stvaranja do distribucije na zaslonu vašeg TV-a mora biti kompatibilan s HDR-om, što znači da ga stariji televizori ne mogu prikazati. Pri kupnji TV-a možda ćete primijetiti logotip Ultra HD Premium. To znači da zaslon nudi razinu performansi koja je zajamčena kako bi najviše iskoristila HDR izvor. U specifikacijama mora imati 3840x2160 piksela (iako se ne razlikuje od bilo kojeg drugog UHD zaslona), te mora prikazati veliki broj jedinstvenih nijansi boja unutar slike.

Drugi ključni podatak je omjer kontrasta od najmanje 1000 nita vršne svjetline i manje od 0,05 nita crne razine. Nit je pojam kojeg je TV industrija usvojila kako bi naznačila svjetlinu zaslona. 1 nit je približno jednak svjetlosti koju daje jedna svijeća, stoga je usporediv s mnogo poznatijom mjernom jedinicom - kandelom. Većina TV ekrana danas nudi između 300 i 500 nita, što daje dobru predodžbu o svjetlosti potrebnoj za prikaz HDR-a. Gornji podatak se odnosi na LCD i LED zaslone, a za OLED zaslone (koji imaju nižu svjetlinu i znatno nižu razinu crne boje od LCD-a) 540 nita je vrhunac svjetlosti, a imaju i manje od 0,0005 niti crne razine.

Većina LCD-a po specifikacijama ne može dobiti premium oznaku, a budući da proizvođači nisu obvezni otkriti broj nita ili omjer kontrasta, odlučuju za zaslone bez Premium oznake koji imaju dovoljno svjetlosti i kontrasta kako bi pružili značajnu HDR sliku. No, ta HDR slika neće biti onakva kakvu ju je tvorac zamislio, što znači da ni krajnji korisnici neće moći vidjeti čitav raspon boja.

Ultra HD Premium znak može se koristiti i na Ultra HD Blu-ray reproduktorima i diskovima, jer je HDR obvezan dio specifikacija Ultra HD Blu-raya. UHD ekrani bez HDR kompatibilnosti i dalje će pokazivati ​​4K sliku u SDR-u (standardnom dinamičkom rasponu) iz Ultra HD Blu-raya, ali neće moći pristupiti HDR metapodacima koji se nalaze unutar slike. S ponudom brzina prijenosa od 100 Mb/s (otprilike pet puta veći od prijenosa videozapisa), Ultra HD Blu-ray najbolji je za isporuku HDR proizvoda.

.

HDR standardi

Svi HDR zasloni mogu prikazati ono što se naziva HDR10, koji ima istu specifikaciju kao i standard UHD Premium. To je obavezno za sve Ultra HD Blu-raye, a pojavljuje se i na HDR dramama koje emitiraju Netflix i Amazon. No, postoji još jedan razlog za pažnju pri kupnji određenog branda HDR zaslona, a sve se svodi na činjenicu da su kreatori sadržaja upotrebljavali nekoliko vrsta HDR-a.

Dolby ima rivala standarda HDR10, nazvanog Dolby Vision, koji ima povećanu dubinu boje i do 10.000 nita svjetlosti (što je daleko sjajnije od bilo kojeg TV prijemnika). On također nudi značajku poznatu kao "dinamičko mapiranje tonova" koja prilagođava svjetlinu i kontrast scene ovisno o tome koliko svijetli ili mračni tonovi moraju biti. Samo zasloni i reproduktori opremljeni dekodiranjem Dolby Visiona moći će prikazati "poboljšanu" verziju njihova HDR-a, a LG je jedini veliki proizvođač koji ga nudi.

Netflix i Amazon koriste Dolby Vision, a nekoliko studija nudi UHD Blu-ray s ugrađenim standardom. Dobra vijest je da većina sadržaja u Dolby Visionu sadrži metapodatke HDR10, pa ako je vaš TV označen HDR-om, zajamčeno je da ćete dobiti HDR iskustvo.Kada, ili ako drugi proizvođači budu nudili Dolby Vision, on neće biti dostupan kao nadogradnja softvera na postojeće modele, pa ako danas kupujete TV koji ne podržava Dolby Vision, imajte na umu da to nikad ni neće moći.

Nedavno je Samsung objavio nadograđeni HDR10 standard pod nazivom HDR10+, koji dodaje dinamičko mapiranje zvuka s Dolby Visiona na HDR10. Međutim, trenutačno je HDR10+ ograničen na Samsungove ovogodišnje serije TV-a i sadržaj iz Amazon Prime Instant Videa, pa nije baš tako široko rasprostranjen kao i drugi standardi. Technicolor i Philips zajednički rade na sustavu koji stvara i isporučuje HDR i normalne verzije istodobno. Ispravan sadržaj automatski će se odabrati kako bi se prilagodio vršnoj svjetlini zaslona i dinamičkom rasponu. Konačno, BBC i NHK Japan zajedno su razvili verziju HDR-a, nazvanu Hybrid Log Gamma, koja se može koristiti u konvencionalnim emisijama. Zanimljivo je da je obrnuto kompatibilan, što znači da ako SDR televizor primi HDR signal, on će i dalje moći prikazati sliku, iako ona nije HDR.

.

Što misliti o HDR-u?

Najkraće rečeno, HDR donosi kino na TV ekrane. Ne možemo čekati vrijeme kada će TV-postaje prihvatiti HDR iz istih razloga. Zamislite prijenos nogometne utakmice uživo sa stadiona podijeljenog na sjenoviti i osunčani dio bez iznenadnog skoka u ekspoziciji (onaj nagli fleš koji omamljuje) dok lopta ulazi u osunčani dio terena.

Kinematografski će to imati veliki učinak, s redateljem koji više ne treba birati između izlaganja sjenama ili sunčevom svjetlu. U roku od godinu ili dvije vjerojatno će biti moguće reći da je HDR konačno stavio "ultra" na gledanje UHD-a, a sva pitanja vezana uz različite standarde bit će riješena.

Većina proizvođača hardvera podupire HDR10 (službeni standard), ali Dolby je moćna sila i ima kreatore sadržaja na svojoj strani. Nije nemoguće da će oba standarda i dalje postojati (ipak Dolby i DTS dijele Blu-ray audio tržište), ali siguran izbor je TV s Dolby Visionom, jer HDR10 uvijek može biti prikazan na njemu, dok se Dolby Vision ne može dodati putem ažuriranja firmvera. Nadamo se, zbog potrošača, da će se i to što prije dogoditi. 

Osim toga, bez obzira na fascinaciju gledatelja, neki će se teško priviknuti na jarkost i bogatost boja koju HDR pruža. Stoga će se vjerojatno vraćati nešto tamnijim i nedorečenijim prikazima, smatrajući da su boje u HDR-u preinvazivne za ljudski vid te da "izvlače oči", odnosno brže ih umaraju. Svaki monitor ili TV to čini, tako da ovo ne treba gledati kao posebnu manu HDR-a, već kao "urođenu deformaciju". 

.

Više o temi HDR.