Prije svega treba definirati hoverbike. Njegov naziv zapravo znači lebdeći motocikl, iako oni u sadašnjim konceptnim fazama više nalikuju ogromnim dronovima s mogućnošću prijevoza osoba, nego li motociklima ili bilo kojem drugom zračnom vozilu. Također, treba ih i razlikovati od hoverboarda (poput onog iz filma Povratak u budućnost), pogotovo zato jer se hoverboardi još nisu odlijepili od zemlje.
Tako hoverbikeovi, u teoriji i u konceptnim primjerima, služe za prijevoz jedne do dvije osobe, lebde nekoliko stotina metara uvis, najčešće do sat vremena. Iako djeluje zabavno upravljati dronolikim prometalom bez daljinskog upravljača, treba znati da postoje i malo drugačiji koncepti.
.
Izgledom najrealniji primjer hoverbikea je BMW-ov koncept koji je nastao iz 603-dijelnog seta Lego kockica koje su prikazivale motocikl BMW R1200 GS. Stroj izgleda futuristički sa zakrilcima koji mu pomažu u balansiranju, no postoji problem. Stroj ne lebdi.
Nešto upotrebljiviji koncept je E-hang 184, ali njega teško možemo nazvati hoverbikeom. Naime, više podsjeća na dron s kutijom ili prvi pokušaj letećeg automobila. Osam motora podiže šasiju težine 240 kg i do 3500 metara uvis. Doduše, let traje samo 25 minuta i stroj može prenijeti samo 100 kilograma, ali to nam se čini kao dobar početak za dron koji bi trebao prevoziti ljude.
Tek treći koncept ima realan oblik hoverbikea, a to je ruski Hoversurf Scorpion-3, platforma s četiri propelera, koja izgleda kao nabrijani bicikl s elisama. Proizvođač navodi kako S-3 može služiti kao hoverbike, leteći automobil, taksi ili za prijevoz tereta. Osim toga što je opremljen brojnim sigurnosnim i softverskim rješenjima, ne znamo gotovo ništa o njemu. No, on bi se trebao pojaviti 2018. u obliku taksija.
No, zašto čekati 2018. kad će se od kraja ove godine moći kupiti Aerofex Aero-X. Za 85.000 dolara ćete dobiti hoverbike za dvoje koji lebdi 4 metra iznad tla, leti brzinom od 72 km/h najviše 75 minuta i može prenijeti 140 kilograma. U njegovoj dodatnoj opremi se nalaze sigurnosni zračni jastuci te pontoni za vožnju iznad vode.
.
Kad smo već kod sigurnosti, vrijedi reći da još uvijek nema sigurnog načina za prisilno slijetanje hoverbikeova. Skeptični smo i oko njihove upravljivosti, jer i klasični dronovi puno manjih dimenzija imaju problema pri naletu vjetra. Što bi tek pilot hoverbikea trebao učiniti ako mu se vozilo usred leta pokvari zbog tvorničke greške (kao recimo GoPro Karma)? Iako svi navedeni koncepti imaju neki oblik sigurnosne zaštite, ona je uglavnom svedena na mobilne aplikacije, softverska rješenja, zračne jastuke i šipke. Uostalom, ako u 100 godina postojanja zrakoplova nismo našli način kako spriječiti da padnu, onda nećemo i ovdje.
Osim toga, velik broj propelera smještenih relativno blizu mjesta predviđenog za sjedenje osobe nekima može utjerati strah u kosti. Ako naprave pogrešan korak mogli bi i ostati bez njih, jer te elise nije lako zaustaviti. Osim toga, samo jedan koncept nudi iole sigurnu kabinu, dok su na svim ostalima ljudi izloženi atmosferskim utjecajima i praktički, pogibelji.
Njihova funkcionalnost se također može sagledati iz više kuteva. Naime, za sve letove je potrebno dobiti letačku dozvolu, ali i dopuštenje za prelet. Ti dokumenti se dobivaju u nadležnim službama za zračni promet, a postupci njihova dobivanja su komplicirani. Ako se ne želite time gnjaviti, imat ćete neiskorišteno vozilo. Osim toga, letovi iznad 300 metara nadmorske visine se pokrivaju radarima, hoverbikeovi nemaju radio, a zračna kontrola ne zna vaš broj mobitela, pa je moguće i da vas obore ako se ranije niste identificirali ili letite ilegalno.
Nadalje, kako ćete hoverbike prevesti do željenog uzletišta? To su vozila veličine omanjeg automobila (neki su čak i veći), pa transport u prtljažniku automobila i nije neko rješenje. Pogotovo zato jer propeleri s četiriju strana šire vozilo. Ako niste spretan pilot, jednostavno vam nema pomoći. To nisu automobili, koji već imaju ABS, ESP i ostale sustave koji pomažu u vožnji. Ovdje ste prepušteni vlastitim vještinama iako kontrole nisu rudimentarne i postoje sustavi za stabilnost.
.
Htjeli bismo naglasiti kako bi bilo dobro najprije razviti neki drugi oblik hoverbikea; bez elisa i s barem nekom zaštitom putnika. Padaju nam na pamet mlazni motori, ali oni stvaraju još veću buku od zujanja propelera, a i pitanje je kako bi reagirali pri tlu, gdje je sve puno smeća koje može biti usisano u sam motor.
Zatim je tu i pitanje upravljivosti, jer nije realno očekivati da će oni biti stabilni u letu poput aviona ili helikoptera. Sve nam se čini, iako je to tehnologija koja lagano kuca na vrata, da će ova vozila postati popularna za dvadesetak godina. Sjetimo se automobila i zrakoplova. Iako izumljeni u otprilike isto vrijeme, automobili su se brže probili i postali popularni nakon dvadeset godina, dok su zrakoplovi imali u početku prvenstveno vojnu namjenu, da bi tek u pedesetima počeli služiti za prijevoz putnika.
Nažalost, tu će presudnu ulogu odigrati cijena ovih "igrački", ali i striktna pravila o letenju, koja će vjerojatno ostati rigidna prema malim zujećim objektima koji se pokušavaju uspeti na nebo. Hoverbike bi tako, u početku, trebao biti vozilo bogatih i spretnih. Uostalom za 85.000 dolara, koliko košta Aero-X možete kupiti rabljeni jednomotorni zrakoplov u solidnom stanju.
.
Više o temi hoverbike.
_140x88.png)
